Također treba napomenuti da glavni uzrok ne prijavljivanja podstanara plaćanje poreza na dohodak, što u praksi mjesečno većinom iznosi 100 do 300 kuna ovisno o cijeni najma. Na stanarinu od 2000 kn najmoprimac plaća 247 kuna poreza, ali se onda iznos stanarine može prijaviti za poreznu olakšicu u iznosu od 50% uplaćene stanarine, ali maksimalno 12.000 kn godišnje.

ZAKON

O NAJMU STANOVA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana.

Članak 2.

Stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

Ostale prostorije u zgradi koje najmoprimac koristi, (garaže, praonica rublja, sušionica rublja i slično) mogu biti predmet ugovora o najmu stana, a za njihovo korištenje se plaća posebna naknada.

Članak 3.

(1) Ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

(2) Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana.

(3) Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno.

Članak 4.

(1) Ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom a iznimno s oba bračna druga.

(2) Ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku.

Članak 5.

Ugovor o najmu stana sadrži osobito:

1. ugovorne strane,

2. opis stana, odnosno dijela stana koji se daje u najam,

3. visinu najamnine i način plaćanja,

4. vrstu troškova koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i način na koji će se plaćati,

5. podatke o osobama koje će se zajedno s najmoprimcem koristiti stanom,

6. vrijeme trajanja najma,

7. odredbe o održavanju stana,

8. odredbe o uporabi zajedničkih prostorija, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i zemljišta koje služi zgradi,

9. odredbe o primopredaji stana.

II. NAJAMNINE

Članak 6.

Najamnina koju za korištenje stanom plaća najmoprimac može biti:

- zaštićena najamnina,

- slobodno ugovorena najamnina.

Članak 7.

(1) Zaštićena najamnina je najamnina koja se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

(2) Uvjeti i mjerila iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca.

(3) Zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovitog održavanja stambene zgrade, određenog posebnim propisom.

Članak 8.

Zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji:

- se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja,

- se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja,

- su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona,

- su određeni posebnim propisom.

Članak 9.

Slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje ovim Zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine.

Članak 10.

(1) Slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine.

(2) Pri izmjeni najamnine nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.

Članak 11.

(1) Podatke o visini prosječne najamnine prema odredbi članka 10. stavka 2. ovoga Zakona daje upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja, na temelju podataka iz popisa koji vodi o stanovima.

(2) Ako novopredložena najamnina prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka, najmoprimac ima pravo u roku od 30 dana od dana novopredložene visine najamnine putem suda zatražiti utvrđivanje njezine visine. Do donošenja odluke suda, najmoprimac plaća predujam najamnine u visini ugovorene najamnine.

III. OBVEZE NAJMODAVCA

Članak 12.

(1) Najmodavac predaje najmoprimcu stan u stanju pogodnom za stanovanje.

(2) Najmodavac i najmoprimac sastavljaju zapisnik kojim se utvrđuje stanje u kojem se stan nalazi u vrijeme predaje.

(3) Na odgovornost najmodavca glede nedostataka u stanu danom u najam, kao i za štetu nastalu zbog tih nedostataka, primjenjuju se propisi o obveznim odnosima.

Članak 13.

Najmodavac je dužan održavati stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, u skladu s ugovorom o najmu.

IV. OBVEZE NAJMOPRIMCA

Članak 14.

(1) Najmoprimac je dužan koristiti se stanom na način da ga čuva od oštećenja.

(2) Najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca.

(3) Najmoprimac je dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je dužan snositi najmodavac.

Članak 15.

(1) Najmoprimac odgovara po općim propisima za štetu koju on ili korisnici stana prouzroče u stanu i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

(2) Za dužnu najamninu i naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka postoji zakonsko založno pravo najmodavca na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegova obiteljskog domaćinstva, koje mogu biti predmet ovrhe. Najmodavac može te pokretnine prilikom iseljenja najmoprimca zadržati dok ne bude plaćen dužni iznos najamnine odnosno naknade štete.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka za dužnu najamninu i počinjenu štetu solidarno s najmoprimcem odgovaraju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva.

Članak 16.

Najmoprimac i drugi korisnici stana dužni su najmodavcu ili osobi koju najmodavac ovlasti dopustiti ulazak u stan u slučaju iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona te u svezi s kontrolom korištenja stana.

Članak 17.

Najmoprimac je dužan nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stanom, osim ako su stranke drukčije ugovorile.

V. PRAVA NAJMOPRIMCA

Članak 18.

(1) Najmoprimac ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade nužnih za korištenje stanom te pravo korištenja zemljišta koje služi zgradi.

(2) Najmoprimac ima pravo uporabe i drugih zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade, ako je to određeno ugovorom.

VI. PRESTANAK UGOVORA O NAJMU STANA

Članak 19.

(1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito:

1. ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem,

2. ako najmoprimac stan ili dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca,

3. ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju stanom ili poslovnim prostorom,

4. ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu i to za vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim u slučaju kad je riječ o bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i pomoć samo dok potreba za nužnu njegu i pomoć traje,

5. ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

(2) Najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz.

(3) Najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz stavka 2. ovog članka ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

Članak 20.

(1) Najmodavac može raskinuti ugovor o najmu stana ako:

- najmoprimac ili drugi korisnici zajedničkim prostorijama, uređajima i dijelovima zgrade svojom krivnjom nanose štetu koju u roku od 30 dana nisu otklonili,

- ako najmoprimac preinačuje stan, zajedničke prostorije i uređaje zgrade bez prethodne pismene suglasnosti najmodavca.

(2) Najmodavac raskida ugovor o najmu stana u pisanom obliku, s obrazloženjem i rokom iseljenja iz stana koji ne može biti kraći od 15 dana.

Članak 21.

(1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, ako u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje prema posebnim propisima dužan uzdržavati.

Članak 22.

(1) Najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno.

(2) Otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona je tri mjeseca, a u slučaju iz članka 21. ovoga Zakona je šest mjeseci. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

(3) Ako najmoprimac odbije primiti pisani otkaz, otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti.

(4) Ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, odnosno u roku koji je odredio najmodavac u slučaju iz članka 20. ovoga Zakona, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

(5) Postupak prokrenut tužbom za iseljenje najmoprimca hitan je.

Članak 23.

Najmoprimac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodređeno vrijeme, ali je o tome dužan izvijestiti najmodavca najmanje 3 mjeseca prije dana kada namjerava iseliti iz stana.

VII. SMRT, ODNOSNO PRESTANAK UGOVORNIH STRANA

Članak 24.

(1) U slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.

(2) U slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

(3) O nastaloj promjeni iz stavka 2. ovoga članka najmoprimac ili osobe koje s njim stanuju dužne su obavijestiti najmodavca u roku od 30 dana od smrti ili iseljenja najmoprimca. U istom roku dužne su te osobe obavijestiti najmodavca ako ne žele produžiti ugovorni odnos.

(4) Ako osobe iz stavka 2. ovoga članka ne postignu sporazum o tome tko će preuzeti prava i obveze iz ugovora o najmu, protekom roka od 30 dana od smrti ili iseljenja najmoprimca, smatrat će se da stan koriste bez ugovora o najmu stana.

VIII. OBNOVA UGOVORA O NAJMU STANA NA ODREĐENO VRIJEME

Članak 25.

(1) Ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

(2) Ako najmodavac želi sklopiti ugovor o najmu stana za daljnje razdoblje, ali prema izmijenjenim uvjetima, dužan je o tome obavijestiti najmoprimca u roku i na način iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako najmoprimac u roku od 15 dana od primitka obavijesti iz stavka 2. ovoga članka ne prihvati ponudu, smatrat će se da ne želi sklopiti ugovor za daljnje razdoblje.

IX. POPIS UGOVORA O NAJMU STANA

Članak 26.

(1) Najmodavac je dužan ugovor o najmu stana kao i sve promjene glede visine najamnine dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba te nadležnoj poreznoj upravi.

(2) Upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja vodi popis stanova, najmodavaca, najmoprimaca i visine najamnine.

X. PRIVREMENO KORIŠTENJE STANA

Članak 27.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se ako stan služi za privremeni smještaj (turisti, đaci i sl.), kao i za stanove koji se daju na korištenje u svezi s obavljanjem poslova najmodavca (službeni stan).

XI. PODNAJAM STANA ILI DIJELA STANA

Članak 28.

(1) Najmoprimac može dati u podnajam stan u cijelosti ili u dijelu, uz suglasnost najmodavca.

(2) Najmoprimac je dužan ugovor o podnajmu stana kao i sve promjene glede visine podnajamnine dostaviti poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu gdje se stan nalazi. Najmoprimac je dužan taj ugovor dostaviti i najmodavcu.

XII. KAZNENA ODREDBA

Članak 29.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj najmodavac koji ne postupi prema odredbi članka 26. stavka 1. ovoga Zakona.

XIII. PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 30.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

(3) Prava i obveze najmoprimca iz odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

Članak 31.

(1) Vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

(2) Pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji:

- u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost,

- ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Članak 32.

Vlasnik stana nije dužan sklopiti ugovor o najmu stana s osobom koja se kao najmoprimac koristi s dva stana. U tom će slučaju vlasnik stana, prema izboru najmoprimca, sklopiti ugovor o najmu stana pod uvjetima iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona samo za jedan stan.

Članak 33.

(1) Vlasnik stana dužan je obavijestiti najmoprimca iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona o svojem vlasništvu i o svojem prebivalištu, odnosno sjedištu u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac je dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom.

(3) Ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Ti se postupci smatraju hitnim.

(4) Ako najmoprimac ne može utvrditi vlasnika stana smatrat će se da je vlasnik stana osoba koja je upisana u zemljišne knjige ili u knjigu položenih ugovora ili osoba kojoj je fond za gospodarenje stambenim zgradama uplaćivao amortizaciju za dotičan stan.

Članak 34.

(1) Do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno do donošenja odluke suda iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu ovoga Zakona i utvrđenu komunalnu naknadu.

(2) Naknada za korištenje stanom, smatra se predujmom najamnine.

Članak 35.

Zaštićeni najmoprimac dužan je najmodavcu uz zaštićenu najamninu plaćati komunalnu naknadu i ostale troškove u svezi sa stanovanjem, ako tako ugovore.

Članak 36.

Ako se zbog izmjene propisa iz članka 7. ovoga Zakona promijeni visina zaštićene najamnine, najmoprimac je dužan plaćati tu najamninu bez izmjene ugovora, a na temelju izračuna najmodavaca.

Članak 37.

(1) Osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana.

(2) Ako najmodavac smatra da ni jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, te osobe mogu pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca.

Članak 38.

(1) U slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.

(2) U slučaju spora, najmoprimca će odrediti najmodavac.

(3) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu.

(4) Najmodavac je dužan s osobom iz stavka 1. ovoga članka sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

Članak 39.

Ukinut.

Članak 40.

(1) Zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, iz razloga:

- propisanog u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona;

- ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a temeljem posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

(2) Ukinut.

(3) U slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(4) Najmodavac, odnosno jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb, nisu dužni u slučaju iz stavka 2. i 3 . ovoga članka osigurati drugi odgovarajući stan najmoprimcu koji ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan na području općine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

(5) Najmodavac koji je otkupio stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine”, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), te njegovi pravni sljednici, ne mogu otkazati ugovor o najmu zaštićenom najmoprimcu iz razloga određenih u stavku 1. podstavcima 1. i 2. ovoga članka.

Članak 41.

Odgovarajućim stanom, u smislu ovoga Zakona, smatra se stan u istoj općini ili gradu veličine jedna osoba jedna soba, s time da broj soba ne može biti veći od broja soba u stanu iz kojeg se iseljava.

Članak 42.

Osobe koje su stekle pravo na kupnju stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine”, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), ali zbog propisanih razloga to pravo nisu mogle ostvariti u propisanom roku, zadržavaju to pravo i kao najmoprimci do rokova određenih tim Zakonom.

Članak 43.

Najmodavac je dužan sklopiti ugovor o najmu stana iz članka 31. ovoga Zakona s osobom koja je stan otkupila prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine”, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako je taj ugovor o kupoprodaji stana raskinut ili poništen.

Članak 44.

(1) Najmodavac koji namjerava prodati stan dužan je preporučenim pismom ili podneskom preko suda taj stan ponuditi na prodaju zaštićenom najmoprimcu i priopćiti mu cijenu i uvjete prodaje.

(2) Ako zaštićeni najmoprimac u roku od 30 dana od dana kada je ponuda učinjena ne izjavi da ponudu prihvaća, najmodavac može stan prodati drugoj osobi, ali samo pod istim uvjetima ili za višu cijenu.

(3) Kada se prema ponuđenim uvjetima cijena ima u cjelini ili djelomično isplatiti u gotovu, izjava o prihvaćanju ponude može imati učinak samo ako zaštićeni najmoprimac kojem je ponuda učinjena položi u roku iz stavka 2. ovoga članka najmodavcu, kod nadležnog suda ili kod javnog bilježnika, cijeli iznos koji se prema ponudi ima isplatiti u gotovu.

Članak 45.

(1) Ako najmodavac proda stan, a zaštićenom najmoprimcu koji u tom stanu stanuje ne stavi ponudu u smislu odredbi članka 44. ovoga Zakona, zaštićeni najmoprimac može sudski zahtijevati da se prodaja poništi i da najmodavac njemu pod istim uvjetima proda taj stan.

(2) Tužba zbog povrede prava prvokupa može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je zaštićeni najmoprimac koji ima pravo prvokupa saznao za prodaju i uvjete prodaje.

(3) Tužba zbog povrede prava prvokupa ne može se podnijeti nakon isteka šest mjeseci od dana izvršnog prijenosa u zemljišnim knjigama.

(4) Zaštićeni najmoprimac dužan je u roku za podnošenje tužbe zbog povrede prava prvokupa položiti kod nadležnog suda ili javnog bilježnika iznose na ime kupovne cijene koji su prema sklopljenom ugovoru dospijeli za plaćanje do dana podnošenja tužbe.

Članak 46.

(1) Kad se jedan sustanar – zaštićeni najmoprimac trajno prestane koristiti dijelom stana, ostali sustanari – zaštićeni najmoprimci mogu se proširiti na ispražnjeni dio stana, uz suglasnost najmodavca.

(2) Ako se ne suglasi s proširenjem sustanara-najmoprimca, najmodavac može ispražnjeni dio stana koristiti za svoje potrebe. Vlasnik je dužan na zahtjev najmoprimca fizički odijeliti svoj dio stana koji koristi od preostalog dijela stana samo ako bi se useljenjem vlasnika bitno pogoršali uvjeti stanovanja sustanara najmoprimca.

(3) Najamnina za stan u kojem stanuju sustanari određuje se za cijeli stan, a sustanari plaćaju najamninu razmjerno površini stana kojom se koriste.

Članak 47.

(1) Osoba koja je stekla status podstanara zaštićenog prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ovoga Zakona (zaštićeni podstanar) zadržava to pravo na određenom stanu, bez obzira na promjene najmoprimca, odnosno najmodavca.

(2) Zaštićenom podstanaru može se dati otkaz podnajma iz istih razloga zbog kojih se otkaz stana može dati najmoprimcu iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Zaštićeni podstanar plaća zaštićenu najamninu vlasnika stana, razmjerno površini dijela stana kojim se koristi.

(4) Prava zaštićenog podstanara neprenosiva su.

Članak 48.

(1) Osobe koje su primjenom odredbe članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) stekle pravo koristiti se stanom, imaju pravo taj stan otkupiti prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine”, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako nemaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan i ako je vlasnik tog stana otkupio drugi stan prema odredbama istog Zakona.

(2) Zahtjev za kupnju stana osoba iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vlasniku stana, odnosno njegovom pravnom sljedniku u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne otkupe stan stječu pravni položaj zaštićenog najmoprimca pod uvjetima pod kojima ta prava stječu ostali najmoprimci prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 49.

Odredbe članka 30. do 48. ovoga Zakona primjenjuju se i na stanove vraćene u vlasništvo prijašnjim vlasnicima prema odredbama posebnoga zakona, ako tim zakonom nije drukčije propisano.

XIV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 50.

(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će propise iz članka 7. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Upravni odjel jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba nadležan za poslove stanovanja ustrojit će popis iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 51.

Vlada Republike Hrvatske ili poglavarstva Grada Zagreba, općina ili gradova dužni su za stanove u svojem vlasništvu propisati uvjete i mjerila za davanje u najam tih stanova, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 52.

(1) Postupci pokrenuti prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema tom Zakonu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za iseljenje osoba iz članka 48. ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Presuda o iseljenju osoba koje se koriste stanovima u vlasništvu fizičkih osoba na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) neće se ovršiti dok vlasnik stana toj osobi ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će steći pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

(4) Prestao važiti.

Članak 53.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Glava I., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.)

Članak 54.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama”.

Klasa: 370-01/96-01/01
Zagreb, 11. listopada 1996.

ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Što napraviti u toj situaciji o jel normalno da te stanodavac izbaci zbog svojeg razloga na ulicu? Kako se zakonski zaštititi kada stanodavac ne ispunja dogovoreno i kada neželi potpisati ugovor jer plaća porez na podstanare? Jel uopće u hrvatskoj postoji rješenje?

Ivan A. bez problema za sobom je ostavio prve dvije godine zadarskog Filozofskog fakulteta.

Dvadesetak ispita, sve jedan teži od drugoga, isprašio je do početka srpnja. Prosječna ocjena negdje oko trojke puno ga ne zamara. Odredio je studij završiti u roku, diplomirati i potražiti posao, ali postoji kvaka. Otac Ante i majka Danica, invalidski umirovljenik i kućanica, jedva sklapaju kraj sa krajem mjeseca. Ono malo sezonskog džeparca zarađenog konobarenjem bilo je skromnom dvadesetogodišnjaku dostatno tek za vlažni podstanarski sobičak u neurednoj prizemnici na dnu Bilog briga. Izvanrednog studenta čeka upis u peti semestar, ali kako kad u džepovima izblijedjelih hlača danima stanuje jedino zrak …

Prema službenim informacijama koje registriraju postojeće kapacitete deset prihvatilišta, u Hrvatskoj ima ‘mjesta’ za točno 309 beskućnika, a skloništa za njih imaju Split, Zadar, Rijeka, Karlovac, Osijek i Zagreb. No to nije dosta, jer ulica i udruge govore drugo: potrebe za smještajem dvostruko su veće, jer ulicama naših gradova luta najmanje 800 ljudi bez krova nad glavom.

Zakonska nedefiniranost

– U sredinama koje zimi nemaju dodatne programe za cjelodnevni boravak i noćenje beskućnika, svakako bi ih trebalo uvesti, a nužnu pomoć moguće je osigurati i za one beskućnike koji zbog svojevrsnog stila življenja ne žele prihvatiti smještaj u prihvatilištu ili u ustanovi socijalne skrbi − ističe ombudsman Malčić. Za njih bi, predlaže, jedinice lokalne samouprave trebale osigurati deke, tople napitke i obroke iz pokretne pučke kuhinje u dostavnom vozilu, ali i psiho-socijalnu pomoć preko volontera koji bi ih pokušali uvjeriti da je smještaj u prihvatilištu za njihovo dobro.

– Beskućnici su socijalno najosjetljivija kategorija ljudi koja zaslužuje našu brigu, no u Zakonu o socijalnoj skrbi nisu definirani kao korisnici, pa je u predstojećim izmjenama potrebno regulirati njihov status kako bi mogli steći zaštitu − upozorava pučki pravobranitelj. Trebalo bi propisati njihova prava, primjerice prihvat u sklonište, osnovne potrepštine, okupacijske aktivnosti, zdravstvene preglede kao i jednokratnu novčanu pomoć te mogućnost prijave prebivališta.

– Vodit ćemo se smjernicama pučkog pravobranitelja koje su nam velika pomoć. Već smo se sastali da bismo razmotrili načine kako pomoći i pružiti zaštitu beskućnicima od pretjerane hladnoće, ako dođe do ekstremno niskih temperatura − kaže Ante Zvonimir Golem, državni tajnik za zdravstvo. Resorno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi propuste će ispraviti u novom Zakonu o socijalnoj skrbi, a kao nadležno tijelo planiraju se i aktivnije pozabaviti osiguranjem kvalitetnije skrbi za tu marginaliziranu skupinu građana.

Obitelji se ne bi smjelo razdvajati

Obitelji s maloljetnom djecom koje su ostale bez stana ili kuće ili iz nekih drugih razloga završe na ulici, ne bi trebalo razdvajati, nego im osigurati socijalni stan. No danas se takve obitelji ipak razdvajaju i smještaju po prihvatilištima, a djeca preko centra za socijalnu skrb završavaju u domu ili u udomiteljskim obiteljima.

Donosi: slobodnadalmacija.hr

šta god pitaš čiku vlasnika – kaže “riješit ćemo, ili dogovorit ćemo se” -posao imam, pare nisu toliki problem… tražimo boravište, zbog mog posla, prvo nije htio prijaviti dok ga nismo jeeedva nagovorili… sada nas prijavio na godinu dana što je ok… ugovor o najmu – potpisan, na dečka – ali ugovor nije ovjeren nigdje! (da li je važeći ako nema nikakvih drugih potpisa osim vlasnika i dečka – isprintan po nekakvim točkama gdje ne piše ništa bitno…???) i sada, stanujemo već mjesec dana, dogovor bio da se na kraju mjeseca plati za sljedeći… 30.9. dođe čika vlasnik po pare za idući mjesec, po dogovoru… odjednom traži pare i za režije (da li je moguće da su gotovi računi i sve da nam može naplatiti)… otada počinju problemi: -cifre za plačanje režija su napisane i loše isprintane na papiru A4 formata, malo blijedo što je popravio kemijskom olovkom… -napravio je nekoliko stvari koje moramo platiti, na jednu crticu je napisao “lift – 144 kn”, i zaračunao nam svega i svačega… -režije nam ispale oko 800 kuna otprilike (struja ok, može se izračunati preko brojila, ali ostalo mi nema smisla) -platiti smo morali jer bi bio problem u kratkom roku naći stan… – nazovemo ga neki dan, i tražimo uplatnice za to sve što smo platili, jer želimo vidjeti i usporediti cijene, jer nam ništa nije bilo jasno… da bi nam on rekao “u čemu je problem, ja se neću tako zaj…, imate 30 dana sa se iselite” -u ugovoru piše da on treba u pismenom obliku napisati da idemo, što on nije napravio… uplatnice i dalje ne želi dati, ovaj mjesec smo tu jer smo platili, ali režije ne namjeravamo dok ne da uplatnice za prošli i ovaj mjesec… -stan je ok, sviđa nam se, iako ne toliko zaračunao, a problema možda i ne bi bilo da nam je samo pokazao šta je to toliko platio (ako su sada režije oko 800 kuna bez grijanja, kako će tek biti preko zime…) -tužiti ga vjerovatno ne namjeravamo, osim ako ne bude još problema, jer želimo mirno otici odavde, jer se ne želimo živcirati…

Na više od 40 tisuća kuna procijenjena je šteta nastala na kući Filipa L. (63) u Podstrani gdje je u srijedu oko 13.30 sati izbio požar. Vatra je buknula u stanu kojeg koristi podstanar Dražen L. (34), a ugašena je nakon sat vremena.

Centar izbijanja je bio u hodniku, a policija je nakon očevida utvrdila da je do zapaljenja došlo zbog pregrijavanja električnih instalacija.

Toplina se s njih prenjela na drvenu vitrinu.

U trenutku izbijanja vatre nije bilo nikoga od ukućana, a požar je primjetio Draženov sin koji je pozvao vatrogasce.

Hodnik je potpuno izgorio kao i stvari koje su se nalazile u njemu dok su zidovi ostalih prostorija u stanu zacrnjeni.

Uz novac nije bilo novčanika niti ikakvog sredstva identifikacije, pa je sve prionađeno predao u Tempe Community Action Agency. “Mogao sam učiniti toliko puno stvari s tim novcem,” kaže Talley, “ali ne bih se osjećao dobro, taj novac nije moj, nisam ga zaradio.”

“Trebamo zadržati vjeru u ljude i poštenje”

U torbi je pronađen USB pomoću kojeg je policija uspjela otkriti i kontaktirati vlasnika, studenta Bryana Belangera sa Sveučilišta Arizona, koji je tim novcem planirao kupiti auto. Belanger kaže kako je naučio važnu lekciju.

“To je jednostavno najljepše što mi se dogodilo, ovo je zaista najbolji primjer da trebamo zadržati vjeru u ljude i poštenje, bez obzira na to kako nam je u životu,” izjavio je oduševljeno.

Pomažu mu pronaći posao i zovu ga na večeru za Dan zahvalnosti

Talleyevo dobro djelo priskrbilo mu je nebrojene pohvale i potaknulo druge na velikodušnost – nakon što su čuli što je učinio, mnogi su mu poklonili novac, uputili ga na mjesta gdje bi mogao pronaći posao, a neki su ga pozvali i na obiteljsku večeru povodom Dana zahvalnosti.

“Kad sam predao torbu, mislio sam da je to to, gotova stvar, ne mogu vjerovati kakve je ovo reakcije izazvalo,” izjavio je za novine. Belanger je Talleyu dao i novčanu nagradu, a sada planira i volontirati za Tempe Community Action Agency.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• vuk radić

Cijelu njegovu avanturu i probleme možete pročitati u daljnjem tekstu!

Jsete se vi ikada pronašli u sličnoj situaciji?

ZAGREB – Joj, dragi moj gospodine, pa rekli smo da je cijena 500 eura. Naravno da je to bez poreza. Što mislite da bi se meni isplatilo iznajmljivati ovaj stan da plaćam porez? Ovo ja vama radim kao uslugu što vas ne prijavljujem. Da idem na prijavu, mogla bih komotno ovaj stan iznajmiti nekom poslovnjaku za 900 eura. Ne trebate mi vi!” “Ček, ček, ček…”, zuji mi kroz glavu. “Jesam li ja to dobro čuo ovu ženu?” Stojimo u stanu na četvrtom katu Badelova nebodera u Vlaškoj ulici u Zagrebu.

Stan je lijep, onakav kakve sam znao viđati kao klinac kada sam sa starcima išao kod obiteljskih prijatelja. Vidi se da nije novogradnja – zidovi su pravi, a ne komadi kartona, vrata masivna, sve ima nekog duha. Došao sam ga pogledati s Anom, dugogodišnjom curom.

Bio je to možda treći ili četvrti stan koji smo išli gledati. I znao sam da bi to moglo biti to. Ja sam nagnuo glavu, ona digla obrve. Razumjeli smo se, stan je vrlo cool. OK, možda je namještaj malo bezveze, ali nije gadan. A bome sam se nagledao gadnog namještaja zadnjih mjeseci. Naime, početkom godine, odlučio sam se odseliti od roditelja.

“Ma kud ćeš sad, super ti je kod roditelja, mama te hrani i pere veš, ništa ti ne fali. Vidiš da je sranje, daj izdrži još malo, pa ćeš skupit neke pare i kupit svoj stan, što ti je to dignut neki kreditić.”

To je podrška koju sam dobio od doslovne svake osobe koju sam obavijestio da tražim stan i da se želim odseliti od roditelja. Zbunjene face, nevjerica i sprdanje. Nitko nije mogao vjerovati da bi se neki normalni 23-godišnjak koji je tek počeo ozbiljno raditi odselio i to, pazi sad, ne u svoj stan, nego bi unajmio nešto. “Joj, Vučko, pa nisi valjda lud da ideš u podstanare, nek ti starci pomognu kupit nekaj”, kaže mi frendica. “Ne želim kupiti stan.

Nije stvar da ne želim nešto svoje. Ovako mi je jednostavno draže. Mogu otići kada god mi se poželi, preselit se u drugi grad ili veći stan bez ikakvih briga.” Uvijek dajem isti odgovor. I uvijek me dočeka isti izraz lica. Nešto između potpune zbunjenosti malenog psića koje ne razumije što se događa oko njega i razočaranosti. Ali, kasnije saznajem, to je izolirani incident. Pričam s malo starijim kolegama na poslu. Njima je sasvim normalno uzeti stan u najam. Mora da je to do moje generacije. Jednostavno ne žele otići od kuće.

U redu, očito nemam 100.000 eura trenutno na računu da mogu kupiti stan u gotovini. Nije baš ni da bi mi roditelji bili oduševljeni da im se pojavim i kažem da mi je dosta života s njima i da se izvole snaći kako god znaju i da mi iz ovih stopa kupe stan. Kredit mi se definitivno ne diže. Premlad sam i još uvijek nedovoljno ozbiljan da bih bio zadužen.

Imao sam te predivne sreće da četiri godine studiram u Americi. I dandanas se sjećam prvog dana i doseljavanja na kampus. Roditelji uzbuđeni, ja uzbuđen, jedino se mlađa sestra dosađuje. Prolazim kojekakve orijentacijske seminare, skupljam sve papire koji mi trebaju i nalazim se s roditeljima pred zgradom u kojoj ću živjeti prve godine. Ulazim u sobu, upoznajem se s cimerima, sve super.

Okrenem se, a kad ono majka mi sjedi na krevetu i plače. Ne, nisu to bile ponosne ili radosne suze. Vidio sam da plače i misli isto ono što i svi kojima sam nedavno rekao da uzimam stan u najam: “Pa dobro, što ti pobogu sve treba?”. Uplašila se bijelih hladnih ciglenih zidova, gumiranih madraca i sveopće depresivnosti sobe u kojoj ću provesti prvu godinu. Mora da nikada nije vidjela hrvatske studentske domove.

I napokon. Osamnest godina. New York. Samački život. Siguran sam da ne može bolje od toga. Ali već nakon godinu dana slijedi šamar.

Dovoljno sam bio samouvjeren da napustim studentske domove i potražim stan s cimerima. Uf, kolika greška. Nas trojica smo se zgurali u stan koji sigurno nije mogao imati više od 40 kvadrata. Ali to je cijena života na Manhattanu. Godinu nakon toga sam već bio preko rijeke u Queensu. Ali me tamo zarazio virus samačkog života. Nije pomogla ni godina dana magisterija u Amsterdamu gdje sam također živio u unajmljenom stanu.

Kada sam se vratio u Zagreb, nešto nije bilo u redu. Nije da mi je smetalo živjeti s roditeljima. Znaju oni da ih obožavam. A i žao mi ih je ostaviti same jer s toliko tehnike u kući neki wireless će se morati pokvariti ili će ispasti neka žica iz TV-a. Ako odem, tko će to popravljati?

Ali svejedno, nešto me kopkalo iz dana u dan. I još sam se redovno čuo s prijateljima iz Amerike. Ne samo da su se svi odselili od roditelja u unajmljene stanove, nego ih je većina završila na potpuno drugom kraju države. A s druge strane, gledam svoje prijatelje. Eno jednog, skoro će 30, taman se oženio, ali žive kod njenih roditelja. Mislim da cijela ekipa iz srednje još uvijek živi sa starcima. Ne smeta im što nemaju svoju slobodu, iako svi rade i stvarno si mogu priuštiti samostalni život. Nisu sami u tome. Statistika kaže da 71 posto muškaraca u dobi između 20 i 30 (među koje, jel’te, spadam i ja) još uvijek žive s roditeljima. I zato je odluka pala. Odlazim i sretno mi bilo.

No prvo sam trebao uspostaviti neka pravila. Moram nekako suziti pretragu jer inače bih šest mjeseci samo čitao oglase da pregledam svaki stan. Odmah sam odlučio da neću žuriti. Imam gdje živjeti pa sam se mogao posvetiti traženju stana koji će me stvarno oduševiti.

A savršeni stan bi izgledao ovako: 50-60 kvadrata, po mogućnosti negdje u blizini posla, maksimalno dvosoban (jer sam brzinskim pregledom oglasa zaključio da većina novogradnja u 60 kvadrata uspije utrpati dnevni boravak i dvije spavaće sobe što bi meni, samome, dalo dvije minijaturne spavaće od kojih bi samo jedna imala funkciju), obavezno s garažom i ne skuplji od 500 eura mjesečno. Aha, i još jedna stvar. Najmodavac me obavezno morao prijaviti i plaćati porez.

I tu se vraćamo na priču s početka i prvu lekciju koju sam naučio – hrvatski najmodavac odbija plaćati porez. Nije baš da me to iznenadilo. Nije ni ljude oko mene. I opet su me napali: “Pa što tebe briga dal’ on plaća porez. Tebi ni iz džepa ni u džep”. Eh, kad bi barem bilo tako jednostavno.

Mislim, ako se već vodim po principima koje sam naučio u Americi, onda bi bio red da cijelu stvar izguram do kraja po tom uzoru i inzistiram na prijavi. Osim toga, čuo sam svakakve priče. Kaže mi cura da su njenim prijateljicama svako malo gazde ulazili u stan dok nisu bile doma. Kaže kolega s posla da se njemu prije par godina pojavio gazda i rekao da mu stiže rodbina u posjet i da će spavati u njegovom stanu. Kad se požalio, gazda mu je fino rekao da se može spakirati i odseliti ako mu se to ne sviđa. I potpuno je u pravu.

Teško je u Hrvatskoj biti podstanar. Riječ ima negativni prizvuk, gotovo poistovjećenu s beskućnikom, a gazde to koriste da bi opetovano upozoravali ljude čiji je stan zapravo, bez obzira na to što mu se na kraju svakog mjeseca mora uplatili ne baš mala svota za najam. Baš zato želim biti prijavljen. Želim čvrsti ugovor koji mi garantira da mi se nitko neće prešetavati po stanu bez mog znanja, da se gazda neće pojaviti usred noći s prijateljima i objaviti mi da bi on baš sad odigrao partiju bele s prijateljima, ali, eto, ne može doma zbog žene, pa će se oni smjestiti kod mene.

Iznio sam pravila roditeljima. Prvo čuđenje, a onda urnebesni smijeh. Kažu mi da nisam normalan, ali ipak sam im sin. Nije im drago, pogotovo majci, ali će mi valjda pomoći. I sada pitanje od milijun kuna… Kako se zapravo traži stan? Prvo kreće runda informiranja. Poznajem doslovno jednu osobu za koju znam da živi u unajmljenom stanu, Vladu, kolega s posla. Od njega sam posrkao svo moguće znanje o iznajmljivanju stana.

Naoružan novim znanjem bacio sam se u traženje. Prvo je krenulo raspitivanje. Ništa. I taman kad sam skoro odustao, javlja mi se frend. “Ej, čuo sam da tražiš stan. Meni se baka odselila u kuću na moru i sad njezin stan zjapi prazan.” Zvučalo je predobro da bude istinito.

Osamdeset pet kvadrata, u vrlo mirnoj ulici na Šalati (pa će i mama to lakše podnijeti jer sam im blizu), s garažom i parkirnim mjestom ispred, i to ne za preveliku lovu – 300 eura mjesečno. Znao sam da nema šanse da me prijavi, ali preživjet ću to. Ipak, frend mi je, pa neće me valjda on prevariti. Dogovor je pao da prije posla jedan ponedjeljak dojurim do stana. “Ej, di si, šta ima…” Nismo se vidjeli godinama, i iskreno mi je bilo drago što ga vidim. Ali hej, moram na posao, dosta razgovora, ajmo vidjeti stan. Penjemo se hladnim stepenicama građanske vile iz 60-ih na drugi kat. Zasad mi se sviđa. A kad tamo šok.

Ljudi moji, ja sam doslovno bio spreman okrenuti se i nikada više ne pričati s njim kada je otključao vrata od stana. Ne znam uopće gdje da počnem. Najbolje od suludo snažnog mirisa naftalina od kojeg sam skoro povratio i prije nego sam ušao. Osamdeset pet kvadrata? Da, ima i tri sobe. Od kojih dvije imaju počupane parkete, a u onu jednu je naguran namještaj koji je inače zauzimao sve prostorije. WC bolje ne spominjati jer još uvijek imam noćne more.

I što sad? Ne mogu udariti čovjeka što mi toliko troši vrijeme, dugo smo prijatelji. Ozbiljno razmatram da ga pljunem u lice. Vidi i on da mi se lice deformiralo od bijesa.

“Ma to smo malo krenuli renovirati kad se baka odselila. Ponestalo nam je para, znaš kako je to. Evo, mogli bi sav namještaj u ove dvije sobe prebacit, pa se ti fino u ovoj uređenoj smjesti, a onda ćemo od tvoje stanarine plaćati ostatak renovacije.

Ako je tolki problem, možemo se dogovorit na 250 eura.” Ma nemoj, majmune, mislim si. Ali pristojan sam ja dečko, pa šutim. “Čuj, moram malo razmislit. Znaš, na poslu sam uglavnom do kasno navečer i stvarno mi treba potpuno uređen stan. Mjesto gdje se mogu opustiti.” I gdje me neće pojesti ogroman žohar za kojeg sam siguran da sam ga vidio kako se panično pokušava sakriti između madraca i kreveta kad nas je ugledao, dodajem u sebi. Još smo malo popričali o starim vremenima, obećali si da ćemo se uskoro vidjeti i razišli. Ne trebam napomenuti da se od onda nismo čuli. I vjerojatno nećemo još dugo.

Sljedeći korak: stižem na posao i otvaram svaku društvenu mrežu na koju sam se ikada prijavio. “Ljudi, tražim stan”, pišem i dajem približan opis što očekujem.

Mislim da u životu nisam toliko puta u minuti stisnuo refresh gumb na mailu nego tih 2-3 sata nakon što sam pitao svoje vjerne virtualne prijatelje za pomoć, očekujući ikakvu povratnu informaciju. Koliko sam odgovora dobio? Nula! Tek pred kraj dana su polako počele sipati sugestije. “Ej Vuk. Imam ti ja divan stan. Puno jeftiniji od ovog što ti tražiš.

Tristo eura, 65 kvadrata. Evo ti link na fotke.” Kad gle čuda, stvarno dobar stan. Prostran, lijepo namješten, ulica izgleda mirno. Aha, zapamtite, svaki stan ima neki problem. Ovaj je bio malo iza Sesveta. Uf… Mislim, preživio bih, ali radim kod Cibone. To što bi uštedio na stanarini sigurno bi potrošio na benzin za svakodnevnu vožnju. Koja bi trajala zauvjek. Znam, razmažen sam, ali ne mogu si pomoći. Evo i druge ponude, frend od frenda ima divan stan odmah pored zgrade Jutarnjeg. Divno! Samo opet, omanji problem. Stodvadeset kvadrata i 1500 eura. Pa dobro, dragi prijatelji, jeste li vi pročitali moj oglas?

Ništa, idemo dalje. Pitam roditelje za savjet. “Mali, kupi Plavi oglasnik, ne možeš fulat tamo. Idi pogledat kolko god stanova treba, imaš vremena,” kaže mi stari. Ajde, treba sve probati. Prošetam se do kioska i kupim oglasnik. I idemo u potragu. Plavom olovkom označim svaki stan koji mi se učini prihvatljiv, crvenom one koji mi se stvarno sviđaju. Već u prvom pregledu oglasa sam našao 30-ak stanova.

Ali, kao i do sada, problem. Ja sam ipak dijete interneta. Sve stanove koje sam našao u Americi i Amsterdamu bili su nađeni preko interneta. A kada tražiš stan preko interneta, ne moraš se nimalo pouzdati u opis, već fino vidiš stan na fotografijama. Ovo u oglasniku su bili isključivo opisi koji su me sumnjičavo podsjećali na opis za onaj predivan rastureni stan koji mi je prijatelj pokušao uvaliti. Pa trebalo bi mi dva tjedna za obić sve te stanove, a nemam pojma što bi me dočekalo. Doviđenja, oglasnik!

Vrijeme je za ozbiljnije korake. “Ana! Trebam pomoć!”, panično se javljam curi. Jadna se zabrinula da se nešto dogodilo. “Ma jok, trebaš mi pomoći naći stan’. I bacamo se oboje u sveopću internetsku potragu. Ne možete zamisliti koliko Hrvatska ima sajtova za prodaju i iznajmljivanje nekretnina.

U tolikoj navali stranica, sadržaj se konstantno duplira. Tako da mi se nakon tjedan dana činilo da cijelo vrijeme gledam u istu garsonijeru od 25 kvadrata na Trgu bana Jelačića (za koju sam i dandanas uvjeren da je zapravo samo soba u nečijem stanu) koja se iznajmljuje za 800 eura mjesečno. Puno veći problem od dupliranog sadržaja je način na koji te stranice funkcioniraju. Iako očito svaka osoba u Hrvatskoj ima svoj online biznis prodaje nekretnina, izgleda da nitko nije uložio novac u izradu sajta. Stanove u Americi sam našao preko craigslist.org.

Sajt vjerojatno ne može biti ružniji, ali, dovraga, kada u craigslist upišeš dvosobni stan do 60 kvadrata do 500 eura u Zagrebu s fotografijama, dobiješ upravo to. Kod nas na takav upit obično izbacuje poljoprivredna zemljišta, garsonijere u Varaždinu i vile u Dubrovniku. Hmpf…

Njuškalo je bio moj jedini spas. Dizajn nije suludo dobar, ali, dovraga, barem funkcionira i traži samo ono što ja želim.

Osim toga, jedini ima fotografije za 95 posto stanova koji su me zainteresirali. A to mi je važno. Ne bih mogao reći koliko smo vremena Ana i ja proveli tražeći stanove na Njuškalu. I, onda, veliko otkriće! Pa i kod nas postoje agencije za iznajmljivanje stanova! To te ja pitam!

Odeš fino čovjeku i kažeš što te točno zanima, platiš mu i on se pojavi sa stanom upravo za tebe. S Njuškalom i svim agencijama smo pregledali sigurno 300 različitih stanova. Od toga smo odmah mogli otpisati dvjesto. Tjedan dana kasnije, izbor smo spustili na dvadeset.

Tjedan nakon toga, bili smo sigurni da želimo ići pogledati pet stanova. Ana je obećala da će ići sa mnom jer nitko, a pogotovo roditelji, ne bi meni samom prepustio odluku u kakvom ću stanu živjeti. Kao što sam se zaljubio u predivan penthouse sa zidovima prekrivenim hrastovinom i jacuzzijem u dnevnom boravku koji gleda na cijeli grad. Za samo 1500 eura. Da se mene pita, uzeo bih ga odmah i poslije se snašo kako ću namaknuti te pare, što mi, naravno, ne bi uspjelo, pa bih se zadužio kod nekih sumnjivih tipova i to ne bi dobro završilo. Zato je bilo pametno imati nekog malo normalnijeg uz sebe.

Uzeo sam slobodan dan na poslu. 9 ujutro, hladni siječanski ponedjeljak. Plan je obići svih pet stanova u jednom danu. Prva su nam postaja one nove zgrade u Branimirovoj, pokraj uljare. Uf, čim sam parkirao, već mi se nije svidjelo. Sve je to lijepo i čisto, ali dozlaboga sterilno.

Nigdje nikoga. Stiže agentica s kojom smo se dogovorili da nam pokaže stan. Agencija mi ulijeva povjerenje. Šteta što je stan razočarajući. Papirnati zidovi, nepostojoća minijaturna kuhinja i još je u prizemlju tako da se po stanu ne možeš baš prešetavati u gaćama dok ti se djeca igraju pred prozorom. “Ništa, lijep je stan, hvala vam. Ozbiljno smo zainteresirani tako da se čujemo”, lažem agentici jer odmah znam da stan nije za mene. Valjda mi je bilo neugodno samo je otkantati.

Sljedeći stan. Rib-njak, iznad birtije Papagaj. Sjajno izgleda.

Čak je i sa stražnje strane zgrade pa se promet uopće ne čuje. Sitni problem je garaža. Bit će slobodna tek za mjesec dana, ali mi gazda savjetuje da se mogu parkirati na cesti ispred stana. Uf, pa zar on ne vidi koliki je to rinzol. Ja vozim starog Mini Morrisa, pa nema šanse da se uspijem tamo popeti. A osim toga, stari Miniji su najdraža meta za ukrašavanje (potpuno novog) laka ključevima.

Ne, hvala. Računam si nešto u glavi i ponudim čovjeku: “Možemo li ovako? Vi meni smanjite stanarinu za 100 eura tih prvih mjesec dana, ja te novce iskoristim za parkiranje u garaži na Langiću i onda kada se oslobodi garaža u zgradi, vratimo stanarinu na orginalnu cijenu i ja dobijem mjesto?” Stisak ruke i dogovoreno je.

Mislim da sam upravo pronašao stan. Ana se slaže. Dok se spuštamo niz stepenice čavrljamo o svemu i svačemu. I tako on meni napomene: “Znate, bit će vam super tu. Ja živim odmah ispod vas pa mogu doći provjeriti s vremena na vrijeme kako vam je u stanu. I još nešto.

Ne podnosim žurke (da, stvarno je iskoristio tu genijalnu riječ) i moram vas upozoriti da to neću tolerirati. Kao ni životinje u stanu. Mrzim pse”. I eto, ode moj entuzijazam. Prvo, čovjek ne voli životinje. Tu nešto opasno nije u redu. I drugo… Živi odmah ispod mene i doći će me provjeriti svako toliko?! Stvarno? To mu se učinila kao zgodan dodatak na uslugu koju pruža uz svoj najam. Do viđenja, čovječe.

Članak donosi Jutarnji list orginal članak možete pogledat ovdje!

Koje je vaše mišljenje jel postoji idealan stan za najam? Jel postoji normalan stan za najam?

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• moram iznajmiti stan
• želim iznajmiti stan
• iznajmljivanje stanova zagreb forum
• stan s jacuzzijem najam zagreb
• stan sa jacuzzijem iznajmljujem zagreb

Članak prenosimo u cijelosti i ovim putem želimo zahvaliti i podržati njihovo istraživanje.

Najbolje da cijelu situaciju svijetskog podstanarstva pročitate u nastavku!

Podstanarstvo ili,  kultura stanovanja. Neka među vama koji ovo čitate dignu ruku svi oni koji imaju vlastiti stan. Jedan, dva, tri, pet… pet?

Rođena sam u Zagrebu. Tu sam išla u osnovnu, srednju i na faks. Nakon faksa – posao. Kad sam se zaposlila, bilo je nekako prirodno da se odselim od roditelja (kad to već nisam morala dok sam studirala jer, eto, kao, imam sreće da sam iz Zagreba). Kako se moje jedino slobodno obiteljsko stanodavno naslijeđe nalazi na otoku, a posao sam našla u Zagrebu, ponovno je bilo nekako prirodno da – unajmim stan. Kada sam kupila prvi Plavi oglasnik, okrenula prvi broj i pogledala prvi stan – zakoračila sam u jedan potpuno novi svijet života u Hrvatskoj. Ni ovaj nije bio ništa manje jeziv, nepravedan i mračan od ostalih njegovih segmenata.

Dobro došli u svijet iznajmljivanja stanova!

U Hrvatskoj ništa nije onako kako izgleda

Prvi stan koji sam unajmila bio je ogroman i predivan. 130 m2, centar grada, tri sobe i ogromna kuhinja. Police od poda do stropa bile su ispunjene knjigama, u kutu je stajao fensi vintage televizor iz 70-ih na srebrnom stalku, a prozore su zakrivale bijele zavjese, također od poda do stropa… savršeno, stan iz moje mašte! Cijena? Prava sitnica – za ovakav stan dala bih i više od 550 eura mjesečno. Ali, naravno, kako sam kasnije i sama shvatila, samo na prvi pogled. Jer kad sam prvi put razgrnula savršene bijele zavjese da otvorim prozore, u ruci mi je ostalo poluraspadnuto drvo prozorskih okana, koje je zadnje lakiranje vidjelo vjerojatno onda kada je kupljen i televizor, a na ulicu se u tren oka stuštilo pola fasade. Hm, ouuukeeej, nema veze, to su samo prozori, mislim u sebi. Ali u ovom času čak i naivnom čitatelju postaje jasno ono za što je meni trebao još čitav niz šokova da bih shvatila kako sam za svojih 550 eura (ne zaboravimo i pričuvu od još 30!) debelo nasamarena.

Moj stan iz snova ispao je Vila Propuh, a bilo kakvo razumno i argumentirano pregovaranje s gazdom bacalo me u sve veći očaj. Vrhunac se vjerojatno dogodio u trenutku kad sam se jedno jutro probudila zbog buke u susjednoj sobi i otkrila kako čistačica (koju sam morala uzeti sa stanom o svom trošku) i tamo-neki-frajer razmiču elemente, razbijaju moje staklene svijećnjake i – liče sobu?! Gazda je, naime, naumio obavljati radove a da me prethodno o tome nije obavijestio – apsolutno nevjerojatno! Jest da mi je trebalo neko vrijeme, ali napokon sam se opametila i pokupila kofere. Naravno da je tu bilo još natezanja oko pologa, računa i nekih drugih gluposti, ali ne bih više o tome. Ovu priču želim što prije zaboraviti. Idemo dalje.

Hodam kroz smeđi hodnik. Ispred mene tip u potkošulji (na očima su mu, kako ih Jon Lajoie zove, rapist glasses) polako vuče smeđe kožne papuče po podu. Na elementima se nalazi prst debeo, čvrsto komprimiran ljepljivi sloj prljavštine. Kupaonica izgleda kao leglo štakora, a na zidu je velika neožbukana udubina sa žutim otiscima na mjestu gdje su nekoć stajale cijevi mašine za pranje veša. Kuhinja? Fujbljak. Ne bih tamo ni sjela. 450 eura. Gospodine, nisu vam sve na broju – hvala, doviđenja.

Sljedeće stanove tražila sam u pojačanom sastavu – ovaj put habitat smo unajmljivali dečko i ja. Srdačni djedica, koji je na pola dana napustio svoj vinograd kod Samobora kako bi nam došao pokazati stan, dao je sve od sebe da nam objasni što sve nudi. Vidite ovaj bračni krevet? – pokazuje on na barokno čudo s baldahinom, prekriveno crvenim plišem, u sobi koja je komotno mogla poslužiti za neku scenu iz filma “Grof Drakula u Zagorju”. Na tom krevetu spavali smo moja prva žena i ja, moja druga žena i ja, moj sin i snaha začeli su ovdje svoje prvo dijete, a u njemu je umrla i moja treća supruga – smije se djedica dobrodušno. Ili je lud, ili nema iskustva u iznajmljivanju. Ili misli da smo mi ludi. Ili nešto treće. Ili je ovo naprosto – iznajmljivanje stanova u Hrvatskoj.

Tranzicijska zemlja…

Vjerujem da biste i vi, dragi čitatelji podstanari, mogli dati svoj obol suludim pričama iz vlastitih iskustava, jer ovo nisu bili izolirani slučajevi. Nagledala sam se svega i svačega u svojoj kratkoj podstanarskoj karijeri. Plaćanje pričuve redovito se neopravdano stavlja na teret podstanara, stanovi su krcati starim poluraspadnutim namještajem koji je šteta bacit‘, pa služi svrsi, ugovora o najmu gotovo nikad nema na vidiku, a ako je i došao u obzir, s njegovim dolaskom dizala se i cijena najma – zato kaj sad moram platit porez na tebe, ne?

Na ljude koji unajmljuju stanove podsvjesno se djelomično još uvijek gleda kao na građane drugog reda, one manje bitne ili bez platežne moći – ili su to studenti, pa je za njih babin namještaj koji je prije deset godina trebao završiti na glomaznom otpadu još uvijek dobar, ili sigurno spadaju u nižu srednju klasu (a zapravo im u stvarnosti u naslijeđe nije ostavljena neka nekretnina iz “mračnog” doba komunizma) – i sad bi oni birali? E pa ne može! U ono vrijeme (kada su se ovakve predrasude i utemeljile) doduše i nije bilo baš nekog prevelikog izbora, a nije ga ni moglo biti s obzirom na to da je sve više-manje izgledalo isto – ako se stan uređivao u 70-ima mogli ste birati između čak dva uzorka pločica i Šavrićevih smeđih elemenata s tri različite mustre.

Otkako smo s početkom 90-ih zagazili u samostalnost i toliko žarko priželjkivani kapitalizam (koji je u svačijim glavama zvonko odjekivao parolom “slobode izbora”), shodno tome trebali smo okrenuti i novu stranicu na tržištu – rada, trgovanja, iznajmljivanja stanova… Ono što se na Zapadu događalo krajem 18. i početkom 19. stoljeća, polako se, sto godina kasnije, počelo zbivati i kod nas. Odjednom je sve konkurencija, nema više milosti. Naprijed idu samo najbolji. Nema društvenih stanova, nema dijeljenja viškova. Nema kolektivnih godišnjih. Nema regresa. Nema božićnica. Ali zato ima Božića! Ima 250 različitih verzija Nike tenisica, ima milijun različitih uzoraka najobičnijih kupaonskih pločica i 39 vrsta sirnog namaza. Sloboda izbora napokon je tu. Pa tako sad možemo i birati kakav ćemo stan unajmiti – sa žutim pločicama s bordurom ili crnim gresom na kupaonskom zidu.

… ili pitanje mentaliteta

No koliko se, realno, situacija u zadnjih 30-ak godina promijenila?

Iz trenutačne situacije dalo bi se zaključiti da nisu samo nekretnine jedine koje su nam ostale kao posljedica socijalističke režimske skrbi za krov nad glavom (jer malo je onih koje znam a da su stanove u kojima danas žive u svojim dvadesetima/tridesetima zaradili sami), nego je i u glavama Hrvata ostalo jako puno duhovnog socijalizma i komunizma. Govorimo li o prosječnom čovjeku, u ono vrijeme stanove su doista većinom unajmljivali građani slabijeg imovinskog statusa, dojdeki i dotepenci, ili studenti koji su iz svojih domova odlazili na studij u druge gradove, ali danas je potreba za unajmljivanjem stanova porasla i promijenila se demografija ljudi koji ih unajmljuju. Osim studenata, sada su tu i mladi zaposleni ljudi s relativno dobrim primanjima. Dugoročni plan većini njih vjerojatno i jest da kupe svoj stan, ali nekako je jednostavnije mjesečno izdvajati par stotinjaka eura znajući da u svakom času od toga možeš odustati, nego se na takav ili veći izdatak obavezati na rok od 30 godina. No osim što je većini besmisleno plaćati preskupi kvadrat katastrofalno loše novogradnje, nekima od njih Hrvatska je možda i samo privremeno boravište, pa je i to razlog zbog kojeg na sebe ne žele preuzeti takvu financijsku obavezu. Slično funkcioniraju (mladi) ljudi i u drugim zapadnim zemljama, a zbog migracije radnog stanovništva također je logičnije stan unajmiti prije nego ga kupiti – jer možda će već sutra posao dobiti u nekom drugom milijunskom gradu.

Iako smo premalena država da bismo se u tom segmentu mogli uspoređivati sa Zapadom, neki principi funkcioniranja ne ovise samo o veličini teritorija ili količini ljudi koja na njemu živi – ugovori o najmu trebali bi biti obavezna praksa, a pristojnost i briga stanodavca za svog podstanara (uz odgovarajuće uređen i namješten stan) ne bi trebali biti ništa neobično. Naše bi tržište iznajmljivanja također moglo biti razvijenije, kultiviranije i pravno uređenije, samo kada bi se svijest ljudi odmakla od socijalističkog/balkanskog mentalnog sklopa – kako što više zaraditi uz što manje ulaganja i truda.
Naše vlasti često vole isticati da je Zagreb metropola, pa sam, da ne ostane sve na pukim teoretiziranjima, zamolila svoje prijatelje koji žive (ili su živjeli) u drugim svjetskim metropolama da mi iz prve ruke kažu par riječi o situaciji koja na tom području vlada u njihovim gradovima.

Pa krenimo redom…

Vassilis (27), prijevoznički posrednik, London

Ključna stvar koju treba imati na umu kad govorimo o tržištu nekretnina u Londonu jest da je on jedinstven grad; ne samo u kontekstu Ujedinjenog Kraljevstva, nego i čitavog svijeta – ne postoji nijedno drugo mjesto poput njega.

Velika razlika između Londona i ostatka Europe je u tome što većina ljudi u Londonu živi u kućama ili vrlo velikim kućama koje su prenamijenjene u male stanove. Količina planski građenih stambenih blokova relativno je mala u usporedbi sa Zagrebom, gdje je veća “kultura stanova”, no bitno je naglasiti da gotovo svaki okrug ili područje ima određeni postotak gradskih stanova, čak i u najskupljim kvartovima. Londončani, kao i Britanci uopće, također više vole živjeti u starijim zgradama i starijim četvrtima; iz nekog razloga ne vole potpuno nove stanove. Tome svjedoči primjer četvrti Canary Wharf u jugoistočnom dijelu centralnog Londona, koji je tijekom devedesetih bio kompletno renoviran u nadi da će se u nj naseliti ljudi koji su radili u gradu, a koji vole živjeti blizu ureda u supermodernim stanovima. Međutim, to se nažalost nije dogodilo, i ova je četvrt ponekad kao grad duhova, pa stoga ima i vrlo prihvatljive stanarine.

Na području Londona vrlo su izražene dnevne migracije, što znači da mnogo ljudi (mahom srednje i više srednje klase) radije živi na selima ili na širem području grada Londona (sve izvan M25 – kružne ceste oko samoga grada), a do grada stižu na posao nadzemnim vlakom (nekima je za tu vožnju potrebno i do 2 sata). Ovdje ljudi za svoj novac dobivaju više – luksuzna vila s bazenom može se kupiti već za 600 tisuća funta, dok bi ista u predgrađima sjevernog Londona stajala oko 5 milijuna. Ne samo da je ovdje jeftinije nego u gradu, nego je i čišće, sigurnije i kvaliteta života je bolja. No i u Londonu, kao i drugdje na svijetu uostalom, prije svega se plaća – lokacija.

Tu je još jedna kulturalna razlika: ljudi se u Londonu sele mnogo češće nego u Hrvatskoj ili, recimo, Grčkoj. U našim zemljama mentalitet je takav da naslijedite obiteljski dom u kojem ste oduvijek živjeli ili da vam obitelj pomogne da kupite stan, ili naprosto živite u istoj kući čitav život. Dok je u Grčkoj normalno da djeca žive s roditeljima sve dok se ne ožene, Londončani su mnogo nezavisniji po tom pitanju i ranije napuštaju dom – odsele se iz roditeljske kuće mnogo mlađi i unajme stan.
Kada u Velikoj Britaniji i Londonu kupujete/prodajete/iznajmljujete nekretninu, najčešće ćete koristiti usluge agenta za nekretnine. Agent će zauzvrat naplatiti proviziju i uglavnom će tražiti da bude ekskluzivni agent za nekretninu u razdoblju od 4 do 8 tjedana po njezinom preuzimanju.

Između podstanara i stanodavca uvijek se potpisuje stambeni ugovor. On sadrži tjednu/mjesečnu rentu i njime je definirano trajanje najma. Ugovor se obično sklapa na 12 mjeseci, s tim da podstanar daje tromjesečnu najamninu kao polog i ima mogućnost raskida ugovora nakon 6 mjeseci, pod uvjetom da mjesec dana unaprijed obavijesti stanodavca. Ako nešto pođe po krivu (puknuta cijev i slično), onda je na stanodavcu da kvar otkloni o svom trošku i vremenu, no ako je štetu napravio podstanar, stanodavac će iznos štete na kraju oduzeti od pologa po isteku ugovora (gotovo uvijek se nešto oduzme od pologa, primjerice za ličenje zidova ili pranje tepiha, bez obzira na to koliko je podstanar bio pažljiv i uredan). Za razliku od, primjerice, grada Praga, u Londonu ne postoji diferencijalna stopa stanarine dozvoljena zakonom prema kojoj bi britanski državljani dobivali povoljnije najamnine od stranaca i obratno. Visina iznosa najma je takva kakva jest, bez obzira na to tko želi unajmiti stan.

U nekim slučajevima podstanar ima mogućnost podnajma, i to obično na način da iznajmi sobu drugoj osobi ili prijatelju, no stanodavci nisu skloni toj praksi, budući da ne znaju kome će točno podstanar iznajmiti stan. Također treba upamtiti da je stanodavac obično odgovoran za plaćanje troškova pričuve (održavanje zgrade, troškove vrtlara i čišćenje zajedničkih prostora – hodnika, parkirališta ispred zgrade, okućnice i sl.). Trenutačno su cijene nekretnina u Londonu mnogo niže nego što je to bilo prije 2-3 godine (što je bio vrh cijena do sada), no zbog smanjenja plasmana kredita banke vrlo teško daju kredit nekome tko prvi put kupuje nekretninu – sada traže 25% depozita uz hipotekarni zajam). Rezultat toga je da sve više ljudi unajmljuje stanove, pa su i rente porasle.

Ako vas detaljnije zanimaju cijene iznajmljivanja u Londonu, posjetite stranice najvećeg agenta nekretnina u zemlji – na kojima možete pretraživati London po kvartovima i vidjeti točne cijene.

Arne (27), redatelj, Berlin

Cijene unajmljivanja stanova u Berlinu različite su onoliko koliko je raznolik i sam grad. Svaka je četvrt svijet za sebe, s drugačijom arhitekturom i drugačijim socijalnim statusom. No budući da je Berlin trenutačno za mlade kreativne ljude THE place to be, na putu je da postane ono što je Pariz bio dvadesetih, London šezdesetih ili New York osamdesetih godina 20. stoljeća, što silno utječe na tržište nekretnina. Važno je napomenuti da je Berlin bio izuzetno (i još je uvijek djelomično) jeftiniji za život u usporedbi s ostatkom Njemačke.

Mislim da nije uobičajeno kupovati stan u Berlinu, posebice u usporedbi s drugim gradovima kakav je npr. Amsterdam, gdje je to normalno. Možda se to ovih dana i mijenja, ali i dalje mi se čini da kuće kupuju prvenstveno obitelji, u krugu koji obuhvaća mala sela oko Berlina, a zovemo ga gradski “Speckgürtel” (doslovno: pojas od slanine).
Stanovi u unutarnjim četvrtima vrlo su traženi, pa je teško dobiti stan a da agentu za nekretnine ne platite proviziju. Iznos te provizije veći je za 2,32 puta od iznosa najamnine (to je zakonski maksimum), što znači da ako vam najamnina za stan iznosi 300 eura (bez režija), provizija će iznositi 2,32×300, što je 696 eura. Na to još ide polog, koji obično iznosi tri mjesečne najamnine (u ovom slučaju 900 eura).

Vrlo je uobičajeno i to da podstanar sam pronalazi sljedećeg podstanara. Na taj način on ne mora obaviti ličenje i popravke kao što bi to morao napraviti u slučaju da stan vraća vlasniku, a sljedeći podstanar ne mora platiti naknadu agentu za nekretnine.
Zbog visoke potražnje podstanar će u većini slučajeva pronaći prijatelja ili prijateljevog prijatelja kao sljedećeg podstanara, ili će objaviti datum kada će se stan moći pogledati. Ova “gledanja” vrlo su bizarna. Pojavi se između 20 i 40 različitih ljudi, zapišu se na listu i podstanar može odabrati koga će preporučiti vlasniku. Stoga ljudi često podstanara obasipaju komplimentima, a nerijetko mu i nude nešto novca. Potražnja za stanovima ovdje je toliko velika da čak i stanovi koji uključuju naknadu za agenta za nekretnine vrlo često prolaze proceduru ovakvih “gledanja”.

U mom slučaju trebalo mi je 7 mjeseci da nađem stan, a onda sam se napokon uselio u stan na Kreuzbergu, gdje je prethodno živio moj prijatelj. Plaćam 325 eura na mjesec (uključujući i režije) i morao sam platiti 3 mjesečne rente kao polog. Zahvaljujući tome što sam stan našao preko prijatelja – nisam morao platiti proviziju agentu, ali preuzeo sam stan u stanju u kojem je bio, pa kada bih ga vraćao vlasniku, trebao bih obaviti ličenje i puno popravaka. Stoga ću stan naprosto osobno iznajmiti dalje kako bih to izbjegao. No budući da mi je bilo vrlo teško pronaći odgovarajući stan, nastojat ću zadržati ga što je duže moguće. Čak i ako ću ići u inozemstvo na par mjeseci, pokušat ću ga dati u podnajam. Prema ugovoru, za takvo što trebao bih pitati vlasnika, no prema zakonu imam pravo kao podstanar dati ga u podnajam ako dokažem da to moram učiniti zbog posla ili slično.

Naravno, moguće je dati stan u podnajam bez pristanka vlasnika jer su u većini slučajeva vlasnici velike kompanije, pa nema neke doista osobne veze između podstanara i vlasnika. Oni vjerojatno ne bi niti primijetili da netko drugi u stanu živi i godinu dana, ali ako se nešto dogodi – podstanar će biti odgovoran, pa nije preporučljivo učiniti takvo što.

Njemački zakon o podstanarstvu izuzetno je kompliciran i opsežan, i doista sam izgubio pregled. Ali ako kao podstanar imate nekih problema sa stanodavcem, postoji Udruga za zaštitu podstanara, koja vam je uvijek spremna dati besplatne savjete vezane uz vaš problem.

Mislim da ljudi u Berlin ne dolaze zbog posla – jer ovdje je stopa nezaposlenosti vrlo visoka. Ekonomija je još uvijek uglavnom smještena na jugu (München, Stuttgart, Frankfurt) i zapadu (Köln, Düsseldorf) ili čak u Hamburgu. Pretpostavljam da ljudi ovdje dolaze radi kreativne atmosfere. U načelu, rekao bih da Berlin nije mjesto za rad, nego za život.

Neke od najčešće korištenih online baza podataka za pronalazak stana u Berlinu pronaći ćete ovdje (većinom privatne ponude) ili ovdje (većinom agencije za nekretnine).

Hamid (29), inženjer strojarstva, New York

Mislim da ne moram posebno napominjati da najamnine u New Yorku obaraju sve rekorde. U New Yorku se također stambeni kvadrati češće unajmljuju nego kupuju. Postoje 4 modela stanovanja (ne uključujući studentski smještaj): klasično podstanarstvo, posjedovanje stana pod hipotekom, zajednički lizing i socijalni smještaj.

Većina ljudi u New Yorku spada u klasične podstanare. Cijene unajmljivanja stanova u gradu New Yorku većinom ovise o geografskoj poziciji. Što ste bliže Manhattanu, gotovo da je nemoguće naći bilo kakav stan koji bi bio jeftiniji od 1.000 dolara na mjesec, a prosječna najamnina dvosobnog stana veličine 46-74 m2 na lijepoj lokaciji na Manhattanu kreće se od 1.800 do 3.000 dolara na mjesec, pa je već i sama mogućnost da živite u New Yorku svojevrsni statusni simbol. Upoznao sam ljude koji su se doselili u New York iz drugih mjesta naprosto da iskuse kako izgleda živjeti ovdje, s jedinim ciljem – da budu u stanju platiti stanarinu. Čuo sam i horor-priče o tome da više ljudi dijeli stan od 40-ak kvadrata. Smatram da je to prilično smiješno, no stvari su takve kakve jesu…
Nije, doduše, oduvijek bilo tako. Stope kriminala drastično su pale ranom sredinom 90-ih i od tada je gentrifikacija postala vrlo snažna. Pod tim mislim na kupnju jeftinih nekretnina od strane građevinskih firmi, koje su ih potom preobrazile u nešto što je zanimljivo mladim, modernim poslovnim ljudima, nabile cijene i više od 200% i iznajmljuju ih velikom broju Njujorčana.

Ako imate sreće, možete naći stan koji vlasnik iznajmljuje izravno, bez posrednika ili agencije za nekretnine, u privatnoj kući ili u okolnim općinama/četvrtima, za razumnu cijenu. Obaveze stanodavca obično su navedene u ugovoru o najmu, koji podstanar mora obavezno potpisati prije nego što se useli, a koji ujedno definira pravila i obaveze koje dolaze s unajmljivanjem ovog stana. Obično se tu radi o restrikcijama po pitanju renovacija i odgovornosti u slučaju bilo kakve štete. Ugovor se najčešće potpisuje na rok od jedne godine, no vidio sam i kraćih, 6 mjeseci, 3 mjeseca, a ponekad čak i od mjeseca do mjeseca. Osim prve mjesečne najamnine potreban je i sigurnosni depozit u istom iznosu, koji se vraća po izlasku iz stana ako je sve u redu, ako je stan u istom stanju u kakvom je bio kada ste se uselili; u protivnom se cijena depozita umanjuje za iznos potrebnih popravaka i naknade štete.

Agenti za nekretnine su poželjni jer obično nalaze najbolje stanove, no ne i po najpovoljnijim cijenama, a njihove provizije znaju biti vrlo visoke. Zamislite da je osoba tek dobila posao u New Yorku i počinje tražiti stan, pronađe pristojan dvosobni stan preko agenta negdje u Brooklynu, prikladno smještenom u odnosu na park, podzemnu, autobus i mostove prema Manhattanu, za recimo 1.500 dolara na mjesec. To bi značilo da za useljenje treba izdvojiti tri puta toliko, dakle 4.500 dolara. To je znatno više nego što većina ljudi zaradi nakon 3 mjeseca rada i odbitaka poreza, što je potpuno neprihvatljivo. Troškovi života povećavaju se brže nego što raste inflacija. Poslodavci iznose svoje razloge zašto njihove godišnje povišice nisu u skladu s inflacijom, pa vi tako s vremenom zarađujete sve manje, a život vam postaje sve skuplji. Prosječna osoba, da bi mogla živjeti i sama se uzdržavati u gradu New Yorku, a da ne padne u ubitačne dugove, trebala bi zarađivati godišnje otprilike 55 tisuća dolara bez odbitka poreza, samo da se održi iznad vode. Zarađuje li ispod toga, vrlo će teško preživjeti.

Kupovanje stana pak nije neuobičajeno, ali je daleko rjeđe nego unajmljivanje. Daleko od Manhattana dvosobni stan platit ćete oko 250-300 tisuća dolara, dok će vas na Manhattanu takav isti stan u pristojnoj četvrti (npr. Greenwich Village) stajati dobrano iznad milijun dolara. San Francisco je usporediv s New Yorkom po pitanju cijena najamnina, premda su ondje možda nešto niže, no na većini mjesta u Sjedinjenim Državama životni troškovi vrlo su razumni. U Minneapolisu su cijene najma dvije trećine niže od onih u New Yorku.

Većina ljudi koji imaju jako lijepe stanove u samome New Yorku uglavnom su ih naslijedili od roditelja ili rođaka koji su te stanove kupili dok je New York bio rupčaga od grada – u šezdesetima, sedamdesetima i osamdesetima. Sada je on tvornica novca. Puno je posla, stopa kriminala vrlo je niska, stopa turizma i potreba za prostorom vrlo su visoke, što sve diže cijene stanarina. Posvuda se po New Yorku razvijaju stambena naselja (ne samo kraj Manhattana), što već postaje smiješno, i ako se nastavi ovim ritmom, u gradu New Yorku uopće više neće biti manjina zbog snažne gentrifikacije, tj. istiskivanja siromašnije populacije s niskim primanjima i otkupa njihovog zemljišta/stanova, koji se potom renoviraju, te s povišenim cijenama najma iznajmljuju obrazovanim mladim bijelcima. Podizati obitelj u gradu New Yorku vrlo je teško, osim ako ste ekstremno dobro “potkoženi”, imajući u vidu da je školski sistem ovdje – kao i u većini zemlje – u katastrofalnom stanju, a ugovorne (licencirane) škole znaju biti vrlo, vrlo skupe (otprilike oko 20 tisuća dolara na godinu).

Jedan od izvrsnih izvora za kojim posežu mnogi koji žele pronaći stan u New Yorku je craiglist.org.

Patrick (29), student, Zürich

U Švicarskoj je situacija dosta heterogena. Ljudi češće unajmljuju stanove u urbanim područjima (poput Züricha), a u ruralnom području uglavnom kupuju ili grade kuće. Pretpostavljam da je tako svugdje, pogotovo s obzirom na to da je cijena najma basnoslovno visoka što si bliže centru grada (posebice u Zürichu). Mislim da je velik razlog tome švicarski porezni sustav. Ako kupujete/gradite kuću, tj. ako je posjedujete, plaćate određeni postotak poreza koji bi bio ekvivalent prosječnoj najamnini. Taj postotak je uglavnom tako visok da većina ljudi čak ni u gradovima ne želi kupovati stanove. Isti je porez u skandinavskim zemljama znatno niži, i to je razlog zbog kojeg ljudi tamo često posjeduju i drugu kuću (pretežno u ruralnim predjelima), baš kao što ljudi ovdje posjeduju drugi automobil. Tamo je čak i među mladim ljudima normalno da kupuju stanove – stoga u skandinavskim zemljama ljudi investiraju u svoje domove, renoviraju ih, više ih čuvaju, proširuju, grade saune i sl., dočim ljudi ovdje nemaju poticaja da takvo što čine; to je uglavnom na vlasniku, a razlog je i za podizanje najamnine.

U načelu je stanodavac obavezan obaviti osnovne popravke i održavanje: popraviti potrgane brave, održavati električne vodove, rješavati probleme s kupaonicom, kuhinjom i zajedničkom prostorijom za pranje rublja. I to sve, naravno, ako u pitanju nije kvar koji je izazvao podstanar. No gotovo sve je podložno ugovoru sa stanodavcem: u ugovoru sve stoji, i to vrijedi. Potpisivanje ugovora posve je uobičajeno, a i to je zapravo za vašu zaštitu. Ako nemate ugovor, najmodavac vas može izbaciti iz stana u bilo kojem trenutku; u protivnom u ugovoru jasno stoji koliki je najmanji rok unutar kojeg je najmodavac dužan obavijestiti vas o otkazivanju ugovora. Podnajam je u većini slučajeva dozvoljen, međutim zakon određuje da podnajam sobe ili stana ne možete naplatiti 110 ili 120% više od onog što sami plaćate. Onih 10% većinom se odnosi na pokućstvo koje su podstanari sami unijeli u stan. I u ovom slučaju uobičajeno je potpisivanje ugovora.

U Švicarskoj je dnevna migracija potpuno uobičajena stoga što javni prijevoz to dozvoljava, vrlo je pouzdan. Mlađi ljudi češće se doseljavaju u gradove, a kasnije se sele s obiteljima u mirnija predgrađa. No Švicarska je vrlo mala zemlja, koju možete prijeći s jednog kraja na drugi u samo tri sata, tako da mi se čini da termin “migracija stanovništva” zvuči pomalo pretenciozno. U 2008. u Švicarskoj je prosječan bruto mjesečni dohodak po stanovniku iznosio 5.823 švicarska franka, a prosječna najamnina za dvosobni stan u urbanom području 868 švicarskih franaka.

Luka (28), redatelj i dramaturg, Prag

Mogu govoriti samo o iskustvu traženja, nalaženja i rentanja stana iz perspektive stranca u Pragu.
Troje cimera (iz tri grada – Berlina, Istanbula i Pariza) i ja rentali smo veliki stan (oko 120 kvadrata) u samom centru Praga. Stan smo našli preko jednog od nekoliko siteova na engleskom, prilagođenima za strance (konkretno prague.tv). Većina ili dobar dio stanova koji su okej – idu preko agencija, kojima se ta usluga, naravno, mora platiti. Dvije stanarine kao polog i prva stanarina odmah – standardna su praksa.

Naši stanodavci bili su Talijani kojima je to bio obiteljski biznis, i posebni su po mnogočemu. Svi smo potpisali iznimno detaljan ugovor u kojem je bila predviđena svaka moguća situacija (otkazivanje, razbijanje, neplaćanje računa, buka…) i pripadajuće kazne. Nakon toga inventar svega u stanu (doslovno: 5 šalica – različite boje, 10 žlica, lampa – stolna, i sl.) sa cijenama. Ali to nije sve. Nakon što su nam ruke već bile umorne od potpisivanja, izvadili su (ne zezam se) 25 velikoformatnih fotografija stana te smo svi morali svaku potpisati. Kada smo se iseljavali, morali smo “rekonstruirati” stan po navedenim fotkama.

S Talijanima smo u godinu dana imali manje problema nego što smo očekivali. Nisu nas izbacili iz stana nakon tuluma sa 100+ ljudi; samo su na nas malo vikali na talijanskom.

Mi smo redovito plaćali režije i stanarinu. Nakon par mjeseci kupili su nam novu veš-mašinu – bolju i veću. Nekako smo preživjeli finalnu inspekciju pred iseljavanje te su nam minimalno odbili od depozita. Uzimam u obzir da su imali jako loša iskustva s prijašnjim stanarima i da su se htjeli maksimalno osigurati.

Zanimljivost: tražili su da računi dolaze na nekog od nas, a nisu dopuštali da se itko od nas službeno prijavi na toj adresi.
Jedna od glavnih caka je rentanje na minimalno godinu dana, ali kako u Pragu ima mnogo stranaca, uvijek se negdje traže cimeri.

(Petra Belc / Plan B 29)

Još jednom zahvale autorici na istraživanju i ovako dobrom članku, orginal članka možete pročitati na stranici Planb.hr

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• koje podstanare uzeti
• njemački zakon o iznajmljivanju nekretnine za strance
• cijene podstanarstva na selu
• ličenje podstanarskog stana
• prijava podstanara koji dolaze
• troškovi života njemačka hrvatska u usporedbi
• usporedba vila s bazenom

- U Zadru sam četvrtu godinu tako da imam podosta iskustva s unajmljenim stanovima. Nije mi jasno zašto studentice imaju prednost u većini oglasa. Do sada sam promijenio šest stanova, a tražeći ih, često sam nailazio na odgovore “kako su djevojke urednije” ili jednom čak “one se barem neće seksati u mom stanu”. Možeš mislit’! – ispred omiljenog studentskog okupljališta požalio nam se student arheologije uz smješak dviju kolegica koje se, grleći “politrenke”, razabiru u oblaku dima.

Subvencije i dupli ključevi

Natječaj za potporu za smještaj studentima podstanarima, tj. popularno nazivana “subvencija” u iznosu od 147 kuna mjesečno, studentima je često nedostupna zbog porezne fobije njihovih “gazda”.

- U dosadašnja tri stana nitko me nije htio prijaviti. Ne mogu reći da sam imala loše stanodavce, već se radi o strahu od mogućeg poreza. Zato sam se prijavila kod kolegice iz Zadra – Ivana iz Šibenika priča o problemima o subvenciji.

Podstanari se također žale i na znatiželju stanodavaca koji njihovo odsustvo koriste kao priliku za inventuru stana.

- Ja imam sreću pa živim kod odličnih gazda, no, poznajem ljude kojima su iznajmljivači više puta kriomice ulazili u stan – saznajemo od Bojana Marinia, studenta psihologije iz Splita. Njegov pozitivan primjer nažalost nisu iskusili svi podstanari. Među studentima se spominju uglavnom sporni ljetni mjeseci kada se oni vraćaju u svoje gradove, a iznajmljivači gospodare stanom dvostruko ga iznajmljujući – u želji da ga zadrže, plaćaju ga podstanari, ali istovremeno i turisti. Kako je recesija učinila svoje, taj je trend pomalo u opadanju pa studenti koncem ljeta unajmljuju nove stanove, nerijetko one s minimum stambenih uvjeta.

Priča s druge strane

Iznajmljuju se i “rupe” od stanova, ali neki stanovi postaju “rupe” nakon boravka podstanara. Nekad moderno opremljeni i uređeni prostori pretvaraju se u opustošene.

- Stan smo na povjerenje iznajmili obiteljskom poznaniku i njegovoj djevojci. Stanarina je, istina kasnila, ali je stizala pa nismo smatrali potrebnim dolaziti i provjeravati ih. Nakon nekoliko mjeseci oni odlaze te nam preporučuju novog podstanara. Opet ne dolazeći u stan, naivno pristajemo i priča teče dalje sve dok nismo saznali kako je telefon isključen, a struja je na putu da bude. Kad smo se konačno odlučili pokucati im na vrata, vidjeli smo “krasan” prizor:

Oštećen i ispremiještan namještaj izgubljen u hrpi smeća, posuđa više nije bilo, izbušeni i iscrtani zidovi te pun stan nepoznatih mladića i djevojaka sumnjivog stanja svijesti. Potom, neko vrijeme nismo uopće iznajmljivali, a danas dobro pazimo – od anonimnog “udomitelja” saznajemo kako problemi sa stanovima nisu uvijek jednosmjerna ulica.

Stanodavcima najpoželjnija ciljna skupina upravo su studenti zadarskog sveučilišta, jer vlasništvo trosobnog ili četverosobnog stana jamči tisuću ili više kuna po podstanaru. Cijene variraju ovisno o lokaciji i opremljenosti stana, ali i o pojedinom iznajmljivaču. Često se traže različiti iznosi za slično opremljene prostore na istoj lokaciji, stoga je teško napraviti jasnu kategorizaciju.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• iznajmljivanje stana podstanarima u crikvenici

Tako je izdano 862 odobrenja što predstavlja pad od 11,5% u odnosu na prosinac 2010. godine. Razmjerno snažan pad na godišnjoj razini prvenstveno je posljedica snažnog pada broja izdanih odobrenja za građenje zgrada od 14,2% godišnje dok je kod ostalih građevina zabilježen rast od 3,4% godišnje.

Pad broja izdanih odobrenja za građenje zgrada direktno utječe na kretanje ukupnog broja izdanih odobrenja s obzirom da se 82,1% ukupno izdanih odobrenja odnosi na zgrade dok se 17,9% odnosi na ostale građevine. Uzmemo li u obzir vrstu građevina, 82,5% odobrenja izdano je za novogradnju dok je 17,5% izdano za rekonstrukcije. Na mjesečnoj razini broj izdanih odobrenja za građenje bilježi rast od 12,8% što je djelomično posljedica razmjerno snažnog pada spomenutog pokazatelja u mjesecu prije.

“Promatramo li cijelu 2011. godinu broj izdanih odobrenja za građenje bilježi prosječni pad od 4,8% kao posljedica pada broja odobrenja za gradnju zgrada od 4,8% i ostalih građevina od 5,2% godišnje. S obzirom na pad ovog pokazatelja, čije izdavanje prethodi svakoj gradnji, za očekivati je daljnje usporavanje u građevinskom sektoru i u ovoj godini. Tome će pridonijeti i očekivani nastavak usporavanja gospodarstva Hrvatske ali i rast nezaposlenosti koji pridonosi rastu pesimizma i nesigurnosti kod potencijalnih kupaca nekretnina”, objašnjavaju ovu statistiku RBA analitičari.

U prosincu je zabilježen pad u broju zaposlenih u građevinarstvu i to za 3,7% na godišnjoj razini dok je 1.180 zaposlenika prestalo raditi u ovom sektoru u odnosu na studeni (mjesečni pad od 1,42%). Tako je broj zaposlenih u građevinskom sektoru nastavio negativan niz 28 mjesec za redom. Iako promatrajući na godišnjoj razni stopa pada broja zaposlenika bilježi usporavanje, na mjesečnoj razini zabilježena stopa je najviša od prosinca 2010. godine. Najveći pad broja zaposlenih zabilježen je na gradnji zgrada (-7,2% godišnje) što je direktna posljedica smanjene stambene gradnje radi velikog pada potražnje.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• cijene nekretnina u 2012
• podstanarstvo crikvenica

Žao mi je što odmah kada sa pošeo istraživanje i kucanje na silne službene e-mail adrese i brojeve telefona nadležnih službi nisam sve objavljivao, jer nigdje nisam dobivao nikakav odgovor na postavljena pitanja.

Nakon poslatih nekoliko desetaka e poruka i odbijanja sa nekoliko telefonskih razgovora napokon dobijam odgovor od Ministarstva vanjskih i europskih poslova!

Ovim putem se želim zahvaliti nadležnima na odgovoru kojeg prenosim u cijelosti:

Poštovani gospodine Popić,

Pitanje iznajmljivanja stanova nije regulirano propisima EU već je u isključivoj nadležnosti države članice. Kao što ste i sami rekli u Vašem e-malu za iznajmljivanje nekretnina vrijede pravila slobodnog tržišta, tako da pravila tržišta reguliraju kolika će biti cijena stanova ovisno o ponudi i potražnji.

Vlasnici su ti koji u svim državama članicama EU (i svijeta) određuju kolika će biti cijena najma stana, sukladno temeljnom načelu o nepovredivosti vlasništva. U svim je državama tržište nekretnina zakonski regulirano više ili manje, na ovaj ili na neki drugi način.

Jedino što vam zakonodavstvo EU u ovom slučaju nudi je pravo zaštite potrošača. Kao potrošači, svi građani EU imaju pravo biti zaštićeni po čl. 169. Ugovora o funkcioniranju EU. Citiram 1. Stavak čl.169.:

” U cilju promicanja interesa potrošača i osiguranja visoke razine zaštite potrošača, Unija će doprinijeti zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promicati njihovo pravno na informaciju, edukaciju i vlastito organiziranje kako bi se brinuli o zaštiti svojih interesa”…

Srdačno,

 

Nakon pročitanog odgovora najlakše je zaključiti da će Hrvatska i kao članica EU biti na ovom planu građevinarstva i najma još godinama u crnoj ili recimo sivoj zoni gdje se stanovi iznamljuju bez prijav za cijenu koju pojedinac sam odredi kako mu taj mjesec odgovara!

Možda i nije tako strašno biti ne prijavljen podstanar na nekoj adresi i bez prava u tom gradu ako ste na faksu novom radnom mj i sl. Ali je strašna činjenica da taj vaš stanodavac vas može izbaciti iz stana bez ikakve najave i bilo kakavih opravdanja.

Što rezultira da sve više mladih ljudi glavom bez obzira i bez velika razmišljanja uzima kredite za kupovinu nekretnine na 25 i više godina, čime samo sebe dovodi u situaciju da nesretno živi u svojoj teško otplaćivanoj i neplaćenoj nekretnini, o tome smo već pisali: Dali je moguće da su podstanari sretniji od vlasnika stanova?

U ovoj cijeloj priči je očito iako smo službeno EU naše mjesto je ipak na baklanu, a ovo je jedan od stotine malih pokazetalja.

Nadam se da bi se situacija mogla malo pomaknuti sa nule sa ovim porezom na nekretnine u mirovanju gdje je povoljnije prijaviti podstanare i plaćati porez na podstanare nego plaćati porez na praznu nekretninu.

A možda se varam mi smo uvjek bili snalažljivi pa tako će među valsnicima stanova svaka nekretnina biti na drugog člana obitelji i opet po starom. Svi se sjećamo očajničkih poteza Grčke vlade kada je naplaćivala porez na vikendice i nakon toga čak na bazene ako ste bili u vlasništvu istoga, jel ovo isti takav scenarij možda?

Onda će najmanji problem biti podstanarstvo jer ćemo svi biti na ulicama gladni kruha! Ili možda nećemo?

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• evropska unija vlasnici stanova
• potražnja podstanarske sobe
• pravila podstanarstva
• podstanarstvo pravila
• podstanarstvo adresa stanovanja
• krediti nakon ulaska u eu
• kolika je cijena stana u zagrebu
• kako izbaciti podstanara koji ne plaća najam
• iznajmljivanje u europskoj uniji
• iznajmljivanje stanova europska pravila

Tip nas je otpelal u neku ulicu gdi su kuće… i stali mi pred nekom lepom kućicom, nova fasadica, novi prozočeki, lepa ogradica, lepo dvorište… i ja sam mislila – opaaaa, stan u lepoj kućici… i kad ono,prošli mi pored kuće do neke šupe otraga… Šupa je također imala novu fasadu, dvoja vrata (jedna su se otvarala na van, druga na unutra), kupaona mala da se nemreš u njoj okrenuti, manji umivaonik u životu nisam vidla… Prva soba je ujedno bila blagavaona i dnevna soba. Imala je zmazani stari kauč i stol s kutnom garniturom, kuhinja je bila uska i duga tak da su samo elementi stali unutra (frižider je bil u dnevnom boravku/ blagovaoni/spavaćoj sobi), druga soba (sobica) je bila s dva ogromna ormara i jednim kaučem. I sad mi sjele da popričamo s Ilijom… i priča on nama : “Svaku nedjelju ujutro u crkvu treba ići. Kud vi idete u crkvu? Moja kćer kad dođe kasno nedjeljom ujutro kući iz provoda ja je dignem i mora na jutranju misu… moj sin je policajac, a bio je ministrant kad je bio mlađi… ako ja vidim dva – tri automobila pred kućom i čujem muziku, ja odma zovem roditelje jer niste vi došle tu da se provodite nego da učite…” Stan smo tražile za troje… a bila su dva kauča, na što Ilija kaže: “Sad neka dvije spavaju zajedno, a onda će čika Ilija da kupi najbolji krevet, krevet preko 2000 kuna… nije čika Ilija škrt!” uglavnom tražil je 3000 kn (najam+režije)… baj baj Ilija!’’ Nema studenta koji je tražio stan, a da nije imao loše iskustvo. Svi najviše cijenimo svoju imovinu, ali neki je i precjenjuju. U želji da prodaju ili iznajme, ljudi nude svašta. Zato budite najbrži i najsnalažljiviji, prođite najbolje i nek vam drugi zavide na stanu!

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• fini statusi

Hrvatska stvarnost

Prije nekoliko mjeseci provaljeno mu je u podstanarski stan. Tijekom očevida u stanu je bila i “gazdarica” koja mu je prišapnula da policajcima kaže “da je bratić”. Ovo je tek djelić priče o podstanarstvu u Hrvatskoj. Ilegalnih podstanara u Hrvatskoj je, prema neslužbenim procjenama, između 200.000 i 250.000.

Ako uzmemo da prosječno dva podstanara žive u jednom kućanstvu, dolazimo do brojke od oko 125.000 podstanarskih kućanstava u Hrvatskoj koji plaćaju prosječnu rentu od 200 eura mjesečno. Kad se pomnoži broj podstanarskih kućanstava sa 200 eura, dolazimo do nevjerojatnog iznosa od 25 milijuna eura mjesečno, odnosno do oko 300 milijuna eura ili 2,2 milijarde kuna godišnje! Država stanodavcima priznaje “izdatke” u iznosu od 30 posto rente, što bi značilo da je oporezivi dio najamnine 1,54 milijarde kuna. Od toga bi se, po stopi od 15 posto poreza na dohodak, u državni proračun slilo oko 230 milijun kuna godišnje, da institucije rade svoj posao. A to su brojke bez obračunatog prireza, čija se stopa kreće od 1 do 18 posto, ovisno o gradu ili općini.

Samo na zagrebačkom području iznajmljuje se oko 40.000 stanova, a kako su rente nešto veće (prosjek je 250 eura), istom računicom dolazimo do brojke od 92 milijuna kuna poreza koji bi se mogao ubrati samo u metropoli.

Podstanarstvo je posao

Na to bi, dakako, bio obračunat i prirez po zagrebačkoj stopi od 18 posto, odnosno 16,5 milijuna kuna koje bi otišle u gradski proračun. Uz to, država bi mogla poslati inspektore stanodavcima i od njih naplatiti kazne od 5000 do 50.000 kuna. Na taj bi način (uz prosječnu kaznu od 20.000 kuna) mogla naplatiti dodatnih 800.000 kuna. No, iako svi potrebni zakonski propisi postoje, političke volje za rješavanje tog problema, čini se, nema. Kupuje se socijalni mir, kao i u mnogim drugim segmentima sive ekonomije o kojima smo pisali u nedjelju.

Kad ste posljednji put čuli da je nekome naplaćena kazna zbog neprijavljivanja podstanara? Hrvatska, naime, nema razrađen sustav identifikacije i procesuiranja stanodavaca koji djeluju u sivoj zoni, zbog čega je razumljiv nedostatak inspekcijskih nadzora. Naime, jedini način na koji inspektori, prema sadašnjoj regulativi, mogu utvrditi ilegalnog podstanara je metodom kucanja od vrata do vrata ili suradnjom s policijom koja povremeno “nabasa” na neprijavljenog podstanara. U Hrvatskoj su stanodavaci “milostivi gazde” koji čini uslugu podstanaru primajući ga u svoj stan. Zaboravljaju da se radi o točno definiranom poslovnom odnosu na koji bi, kao i na svaki drugi, trebao biti plaćen porez, a podstanara bi se moralo tretirati kao “klijenta” odnosno “mušteriju”.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• najam stanova zagreb s pravom otkupa
• policajac kao podstanar iskustva
• josipa rimac
• podstanarstvo gazde
• posto podstanara u zagrebu posto

Biti podstanar kao student nije strašno čak je i poželjno malo iskusiti brigu za sebe i odrasti uz učenje, bezobrazni i pokvareni stanodavci te smrdljivi i vlažni stanovi ne pogadaju previše jer par cimera ili cimerica lako pronade novi stan za razliku od tih istih nakon par godina sta već osnuju obitelj i imaju djecu kao podstanari. Nakon završenog fakulteta logični neki koraci su traženje posla i ženidba ili udaja u najljepšem dijelu života mladi bračni par u podstanarstvu od sigurnih 2200kn sa 800kn režija i jednom plaćom recimo iznad prosjeka 5000kn podizat će dijete i živit u milosti bližnjih i teškoj bijedi. A neću spominjat lošije plaćene poslove skladište, prodaja, ugostiteljstvo gdje je plaća oko 3500~3700kn. Recite mi kako da preživim sa ženom i djetetom sa 500~700 kn na mijesec s tim da mi treba 250 kn goriva da bi odlazio na posao. Kada bi se tražila neka prava što cijeli svijet ima kolkA je vijerovatnost da i sam dobijem metak kao gsp. Grgić. Izgleda da je to ipak puno efikasnije ili jedino što je ostalo ovoj našoj Hrvatskoj državi za koju su časno svoje živote dali mnogi vojnici i civili.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• zakoni o podstanarstvu

Detonacija je do temelja srušila obiteljsku kuću na Gračanskoj cesti u podsljemenskoj zoni. Susjedi su u panici izašli na cestu dok je Robert J. kao od majke rođen ležao pokraj hrpetine cigle i ostataka kuće.

Eksploziju je izazvala greška na plinskim instalacijama. Prava je sreća da je mladić detonaciju i preživio. Prošao je samo s lakšim ozljedama te je vozilom Hitne pomoći prevezen u Kliniku za traumatologiju gdje je utvrđeno, doznajemo, da je samo lakše opečen.

Vatra zahvatila drveće

Policija je u petak započela obavljanje očevida na mjestu događaja, a vatrogasci su raščišćavali ruševine ostale na kućnom broju 108.

– Čuo sam samo glasan prasak. Kada sam pogledao van, vatra je već buknula. Na cesti su se odmah skupili svi susjedi. Nastao je metež, nismo znali što bismo učinili – kazao je Ivan Barkić, jedan od susjeda koji su pomagali oko gašenja požara.

Vatra je, naime, zahvatila ubrzo i stabla u dvorištu pa su okupljeni stanari do dolaska vatrogasaca pokušali obuzdati plamen polijevajući drveće i ruševinu vodom. No velikog uspjeha nisu imali. Ubrzo su stigli i vatrogasci, a zbog gašenja požara bila je blokirana cijela cesta. Vatrogasci su ostali dežurati na zgarištu i nakon što je vatra ugašena zbog mjera opreza.

Dario Špiček, vlasnik uništene kuće, jučer je bio na zgarištu, no do razgovora mu nije bilo stalo. Kazao je tek da se eksplozija dogodila u kuhinji i da, koliko zna, nešto nije bilo u redu s plinom. Iako se isprva sumnjalo da su možda bile pokvarene instalacije u kući, kasnije se pročula neslužbena informacija da je do nesreće zapravo došlo zbog nestručnog rukovanja plinskom peći, a prava će se istina doznati nakon policijskog očevida. Vijesti o posljedicama nestručnog rukovanja plinskim bocama, ali i zbog kvarova na instalacijama, pune stupce crne kronike obično uoči i tijekom sezone grijanja.

Poginuo zbog kuhala

Zbog neispravno spojenog kuhala na plinsku bocu, u siječnju je u zagrebačkoj Dubravi poginuo 83-godišnjak. U trenutku eksplozije nesretni je muškarac kuhao kavu. Kolika je bila jačina eksplozije govori činjenica da su na kući bili izbijeni prozori i vrata, a komadi materijala odletjeli su na obližnju njivu. U eksploziji plinske boce u obiteljskoj kući u Lučkom prošle je godine teško bio ozlijeđen 51-godišnji podstanar.

Bilo mu je opečeno oko 90 posto tijela te je u kritičnom stanju prevezen u Kliniku za traumatologiju. Od jačine eksplozije bilo je razneseno gotovo pola prizemlja, a cigla koja je letjela uokolo oštetila je tada i aute parkirane na cesti.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• antepopić
• kuća u podsljemenskoj zoni od opeke

Robert J. (22) upravo se tuširao u kupaonici kuće koju je unajmio s dvojicom cimera. Bio je četvrtak oko 23 sata. Idućeg trenutka silovita eksplozija katapultirala ga je iz kupaonice u dvorište. Detonacija je do temelja srušila obiteljsku kuću na Gračanskoj cesti u podsljemenskoj zoni. Susjedi su u panici izašli na cestu dok je Robert J. kao od majke rođen ležao pokraj hrpetine cigle i ostataka kuće. Eksploziju je izazvala greška na plinskim instalacijama. Prava je sreća da je mladić detonaciju i preživio. Prošao je samo s lakšim ozljedama te je vozilom Hitne pomoći prevezen u Kliniku za traumatologiju gdje je utvrđeno, doznajemo, da je samo lakše opečen. Vatra zahvatila drveće Policija je u petak započela obavljanje očevida na mjestu događaja, a vatrogasci su raščišćavali ruševine ostale na kućnom broju 108. – Čuo sam samo glasan prasak. Kada sam pogledao van, vatra je već buknula. Na cesti su se odmah skupili svi susjedi. Nastao je metež, nismo znali što bismo učinili – kazao je Ivan Barkić, jedan od susjeda koji su pomagali oko gašenja požara. Vatra je, naime, zahvatila ubrzo i stabla u dvorištu pa su okupljeni stanari do dolaska vatrogasaca pokušali obuzdati plamen polijevajući drveće i ruševinu vodom. No velikog uspjeha nisu imali. Ubrzo su stigli i vatrogasci, a zbog gašenja požara bila je blokirana cijela cesta. Vatrogasci su ostali dežurati na zgarištu i nakon što je vatra ugašena zbog mjera opreza. Dario Špiček, vlasnik uništene kuće, jučer je bio na zgarištu, no do razgovora mu nije bilo stalo. Kazao je tek da se eksplozija dogodila u kuhinji i da, koliko zna, nešto nije bilo u redu s plinom. Iako se isprva sumnjalo da su možda bile pokvarene instalacije u kući, kasnije se pročula neslužbena informacija da je do nesreće zapravo došlo zbog nestručnog rukovanja plinskom peći, a prava će se istina doznati nakon policijskog očevida. Vijesti o posljedicama nestručnog rukovanja plinskim bocama, ali i zbog kvarova na instalacijama, pune stupce crne kronike obično uoči i tijekom sezone grijanja. Poginuo zbog kuhala Zbog neispravno spojenog kuhala na plinsku bocu, u siječnju je u zagrebačkoj Dubravi poginuo 83-godišnjak. U trenutku eksplozije nesretni je muškarac kuhao kavu. Kolika je bila jačina eksplozije govori činjenica da su na kući bili izbijeni prozori i vrata, a komadi materijala odletjeli su na obližnju njivu. U eksploziji plinske boce u obiteljskoj kući u Lučkom prošle je godine teško bio ozlijeđen 51-godišnji podstanar. Bilo mu je opečeno oko 90 posto tijela te je u kritičnom stanju prevezen u Kliniku za traumatologiju. Od jačine eksplozije bilo je razneseno gotovo pola prizemlja, a cigla koja je letjela uokolo oštetila je tada i aute parkirane na cesti.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• kila sapunar
• plinska nesreca u sarajevu

Prevladava mišljenje kako su podstanari neka niža vrsta nekvalitetnih ljudi, upravo pridošlih sa planina gdje se tek probio vod za struju. …
U današnje vrijeme, kad je ponuda premašila potražnju zbog prenapuhanih cijena, a ovrhe se nižu svakodnevno i banke niti ne sanjaju o spuštanju kamata na stambene kredite, stanoprimci (podstanari) vode svoje bitke daleko od očiju javnosti i sudova.

Prevladava mišljenje kako su podstanari neka niža vrsta nekvalitetnih ljudi, upravo pridošlih sa planina gdje se tek probio vod za struju. No u većini slučajeva to uopće nije tako.

U većini slučajeva to su ljudi koji se žele osamostaliti i to tek u kasnim dvadesetima pa čak i tridesetima. Ljudi koji su uglavnom iz urbanih sredina, obrazovani no svakako potplaćeni na svojim radnim mjestima. Ljudi koji nisu u mogućnosti “iskeširati” nekoliko desetaka tisuća eura za nekretninu ili nemaju dovoljno dobar rejting u banci kako bi digli kredit. Ti ljudi najčešće ulažu u stambene štedionice, i nadaju se kako će jednog divnog dana moći skupiti dovoljno za svoja 43 kvadrata stana na gradskoj periferiji.

Stanodavci, s druge strane nemaju nikakvih obaveza – niti prijaviti podstanare, niti održavati nekretninu koju daju u najam pa čak niti ostvariti humani(ji) odnos prema svojim stanoprimcima.

Stanoprimci (podstanari) nemaju apsolutno nikakvu zaštitu, udrugu ili bilo kakvu insituciju koja bi na tržištu regulirala visinu najma ili kvalitetu nekretnine.

Na žalost, recept je još uvijek isti i to zbog velikog nepovjerenja na obje strane: usmena preporuka.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• nakon razvoda u podstanarstvo s djecom
• legalizacija ministar vrdoljak

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva željeli su saznati kako je premijer Dodik došao u posjed vile i dva stana čija se vrijednost, prema procjenama agencija za nekretnine, kreće oko dva miliona eura. Pribavljeni su vlasnički list, te potvrda nadležnog suda iz Beograda o plaćenoj cijeni vile a obavljen je razgovor sa i sa prethodnim vlasnikom vile. Na osnovu dokumenata prikupljenih iz različitih izvora, utvrđeno je na koji način je kupljena vila.

Goran Miličević, direktor marketinga Komercijalne banke iz Beograda izjavio je za CIN da je kompanija Koling iz Beograda podigla kredit kod ove banke za izgradnju stambenih objekata koje su namjeravali prodati na tržištu. Kako nisu vratili kredit, banka je preuzela četiri ili pet vila i objavila tender za njihovu prodaju.

Rekao je da je jedna od ponuđenih vila bila i ona koju je kupio Dodik.

Prema izvodu iz katastra nekretnina, u pitanju je troetažan objekat veličine 342 metra kvadratna sa pripadajućom garažom i dvorištem koji je nalazi u sklopu dupleks zgrade.

U prvom razgovoru za CIN u julu 2009. godine, Miličević je izjavio da je Dodik bio najbolji od ponuđača i da je “nudio plaćanje u kešu”, što je ova banka prihvatila. Međutim, nekoliko dana kasnije, u ponovljenom telefonskom razgovoru, on je izjavio da se “baš i ne sjeća da je ponuda Dodika bila u kešu.”

Način sticanja vlasništva

U aprilu 2007. godine održana je javna rasprava Komisije za izlaganje sa zadatkom utvrđivanja prava na nepokretnostima Republičkog geodetskog zavoda Srbije kojoj su prisustvovali predstavnici kompanije Koling i Komercijalne banke iz Beograda.

Komisija je Komercijalnoj banci odobrila preuzimanje vlasništva od kompanije Koling nad dupleks zgradom u ulici Vaska Pope. Nakon pobjede na objavljenom tenderu Dodik je 16. maja 2007. godine sklopio ugovor s Komercijalnom bankom o kupovini jedne od dvije stambene jedinice po cijeni od 850.000 eura. Prema procjeni nekoliko agenata za nekretnine, tržišna vrijednost vile u tom periodu kretala se između 1,2 i 1,5 miliona eura, zavisno od opremljenosti.

Na upit novinara CIN-a kako je moguće da banka proda vilu za nižu cijenu od tržišne Miličević je rekao da banka ima pravo prodati kako bi zaštitila uloženi novac, te da je Dodik ponudio najbolju cijenu.

Odgovarajući na pitanje Vukote Govedarice, poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini RS u julu 2009. godine, premijer Dodik je rekao: “Tačno je da imam vilu u Beogradu, ali je pod hipotekom.” Dodao je da ju je iznajmio jednom stranom predstavništvu i da od te kirije otplaćuje kredit.

Uvidom u pribavljenu dokumentaciju se vidi da je vila pod hipotekom na iznos od 750.767 eura. No, vrijeme dobivanja kredita i upisa hipoteke, kao i upis prava vlasništva se ne podudaraju.

Premijer Dodik je vilu kupio u maju 2007. godine. Da bi vilu mogao upisati na svoje ime, morao je platiti 850.000 eura Komercijalnoj banci.

Direktor marketinga ove banke, Milićević u telefonskom razgovoru sa novinarom CIN-a rekao je da prema važećem zakonu u Srbiji Dodik je prvo morao uplatiti novac kako bi istu mogao registrovati kao svoje vlasništvo.

“Normalno je da se kupoprodajna cijena mora uplatiti u potpunosti kako bi se prenijelo pravo vlasništva.”

Također, vlasništvo se ne može upisati ukoliko nije plaćen porez na kupovinu nekretnine. Poreska uprava odbila je CIN-u dati informaciju da li je Dodik platio porez, pravdajući to Zakonom o zaštiti ličnih podataka.

Početkom novembra 2007. godine, Komisija za izlaganje je Dodiku odobrila uknjižbu vlasništva nad vilom.

Nepunih osam mjeseci kasnije, krajem juna 2008. godine, Dodik je podigao kredit kod Pavlović International banke iz Bijeljine u iznosu od 1.468.373 KM ili 750.767 eura na rok otplate od 102 mjeseca ili 8,5 godina, sa kamatnom stopom od 7 posto godišnje.

Hipoteka na vilu je upisana 19. marta 2009. godine na osnovu Rješenja Četvrtog opštinskog suda u Beogradu od 3. novembra 2008. godine.

Prema kreditnom kalkulatoru sa web stranice Pavlović International banke Dodikova mjesečna rata kredita iznosi 19.141,52 KM ili 9.786,90 eura. Prema podacima Sekretarijata Vlade RS Dodik je u 2008. godini zaradio ukupno 64.406 KM, što znači da bi za tri i pol rate kredita Dodik morao dati svoja kompletna godišnja primanja.

Dodik je u Narodnoj skupštini RS izjavio da je vilu izdao u najam jednom stranom predstavništvu, te da od te kirije otplaćuje kredit. Novinar CIN-a je kontaktirao pet agencija za nekretnine iz kojih mu je rečeno da se cijena vila te kvadrature u ovom elitnom naselju kreću od 2.000 do 5.000 eura mjesečno, pod uslovom da su kompletno namještene. U ovom trenutku cijena iznajmljivanja jednog kvadrata se kreće oko 10 eura.

Pavlović International banka je inače u vlasništvu kontroverznog biznismena iz Čikaga, porijeklom iz Popova kod Bijeljine Slobodana Pavlovića, o kojem je CIN pisao vezano za njegove poslove oko privatizacije u RS-u.

Bivša ministrica finansija RS, Svetlana Cenić kaže da je ovakav kredit gotovo nemoguć.

“Ni najjača banka u BiH, pa i šire nikada ne bi odobrila ovoliki iznos kredita jer bi time ugrozila svoju likvidnost. Pavlović International banka iz Bijeljine je minorna banka koja nema ta sredstva za plasirati”, kaže Cenić.

Predstavnici Pavlović International banke nisu o ovom kreditu željeli razgovarati sa novinarom CIN-a. Sekretarijat Vlade RS-a nije odgovorio na zahtjev za razgovor sa Dodikom kojeg je uputio CIN.

Istražuje cin.ba

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• koling beograd
• svetlana cenić
• veću platu od predsjednika Srpske Milorada Dodika

Samo kaj nisam znala da je mene ogrebao mačak u vreći. Dakle, došla ja nekak mukotrpno do ulice u kojoj se “stan” nalazio.

Prvo sam vidjela da se radi o kući katnici, pa sam pomislila da je možda riječ o potkrovlju, budući da su stepenice išle od njihovog ulaza, sve do potkrovlja.

Hm, mojoj sreći nije bilo kraja. Dok nisam vidjela The Masters. Prvo me vidio deda i odmjerio od glave do pete. Tek onda me preko one stvari pozdravio, a onda pozvao da uđem. U podrum.

Pozvao me u podrum! Progutah knedlu i okrenuh se oko sebe, da vidim je li tko na ulici primjetio da ulazim, ako se slučajno živa ne izvučem. Deda me tjerao da se ježim. No, kako je vani lijevala kiša, odlučila sam progutati tu knedlu koja me gušila i ući.

Prvo me zaskočio njihov Peugeot. Ogroman auto. Ne zamjerite što ne znam marku. Žensko sam. Dakle, ja tako unutra, a ono nasred prostorije (podruma)- njihov auto. – Znaš, ja ti ovdje držim i auto, inače je ovo bila garaža i tu preko je moja radiona, ali to je zaključano,više ne radim ništa.

Ye,right… Tko zna kaj grebe unutra kad žena ne gleda. Tada smo ušli u kuhinju, malu prostoriju gdje se čovjek treba sagnuti da bi ušao i cijelo vrijeme biti sagnut, jer je užasno niska. Kao da sam u kućici za lutke. Uglavnom, bilo je tako zagušljivo i prevruće, a unutra za stolom su sjedili njegova žena i dovukli su čak i kćer.

Svi su me cijelo vrijeme odmjeravali i ispitivali. Naglasili su kako ne žele tulume… Onak, hello, gdje da tulumarim? Eventualno čajanke za patuljke dolaze u obzir.. Onda je deda rekao kako nemam frižider, pa da si ga moram ili kupiti ili si donijeti svoj, kao i televizor, jer oni ne daju svoje stvari svakome na uporabu.

Naglasili su i kako grijanja preko zime imaju preko 1000 kn, pa trebaju nekog tko bi to s njima podijelio. Ja sam ih samo pogledala i izjavila kako ne mislim plaću dati za grijanje, jer me ionako neće biti u stanu, s obzirom da sam zaposlena. A kada i bude u stanu, pokrit ću s dekom i to je to. Onda su krenule priče o njihovom lošem zdravlju, reumi i sli. na što sam samo okrenula očima i pregrizla jezik.

Njihova kćer je izjavila da bi mi trebali pokazati spavaću. Stari se ustao, opet smo iz te sobice izašli do njihovog auta i prešli par koraka do idućih vrata,gdje je bila spavaća. 2 kreveta,jedan ormar. Nema prozora.

NEMA PROZORA….Mislila sam da ću se srušiti. Ključ na vratima ne postoji,ako ga želim, neka ga izradim. Smrzla sam se. Nisam baš bila luda za tim da mi kopaju po stvarima dok me nema,a ne daj Bože da mi on zaviruje u ormar s donjim rubljem.

FUUUUUJJJJJ!Rekao je da ne smijem pomicati ništa i da vješanje fotografija ne dolazi u obzier.Upitala sam imam li kupaonu ili ću se prati u sudoperu u kuhinji/dnevnoj sobi/blagovaonici.

Na to je rekao posprdno da naravno da ne i da će mi sada pokazati kupaonu. Ovo je bio jackpot. Kupaona se,naime,nalazi na drugoj stranii podruma, što znači da moram zaobići onaj ogromni Peugeot i tek onda se mogu uvući u malu prostorijicu od 1 kvadratnog metra,koja nosi ime kupaona.

U lijevom ćošku je tuš, ravno ispred umivaonik i desno minijaturna školjka. hahaha, nasmijala sam se sama sebi. Jednostavno nisam mogla vjerovati. Već sam zamišljala kako ujutro tapkam po golom betonu na -15 stupnjeva i pretrčavam samo u pidžami u špajza-kupaonu i još mi on uleti u podrum i vidi me takvu golu…fuuuuj!!!

A da ne spominjem buđenje u 7 ujutro, kada mi nedjeljom, upali mašinu od svoje bijesne makine, tik do uha.

Kada smo se vratili u kuhinju/dnevnu sobu/blagovaonicu- babe su me još malo odmjeravale, a on je rekao kako se nada da nisam alkićka, da nemam problema s drogom i da ako ne budem plaćala redovito, letim van bez pardona.

Jer, kako će inače platiti onu drugu polovicu režija?? Pobjegla sam glavom bez obzira i kažem vam- izbjegavajte podstanarstvo kod starijih ljudi, pogotovo u zimskom razdoblju i njihove podrume. Ne znam koliko će za vas ovo biti horror story,ali mene je itekako zdrmalo.

Za priču zahvaljujemo Marijani Emily Bajza i Brijačima koji se neumorno bore za prava podstanara=jadnika u Hrvatskoj!

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• može li se kupiti polovni pos stan
• ante popić e podstanar
• podstanar izbacen zbog preglasnog
• podstanarstvo i zdravlje

Samo u Zagrebu država bi mogla ubrati 91,1 milijun kuna godišnje od stanodavaca. I lokalna samouprava bi profitirala

ZAGREB – Otkako je prije pet godina došla u Zagreb, R. M. (24), studentica zagrebačkog Filozofskog fakulteta (podaci poznati redakciji), živi u podstanarskim stanovima. Svaki mjesec za stanovanje izdvaja oko 250 eura. Naravno, nijedan od vlasnika pet-šest stanova koje je dosad promijenila nije ju prijavio. Njezin, godinu dana mlađi kolega, ima sličnu priču.

Hrvatska stvarnost

Prije nekoliko mjeseci provaljeno mu je u podstanarski stan. Tijekom očevida u stanu je bila i “gazdarica” koja mu je prišapnula da policajcima kaže “da je bratić”. Ovo je tek djelić priče o podstanarstvu u Hrvatskoj. Ilegalnih podstanara u Hrvatskoj je, prema neslužbenim procjenama, između 200.000 i 250.000.

Ako uzmemo da prosječno dva podstanara žive u jednom kućanstvu, dolazimo do brojke od oko 125.000 podstanarskih kućanstava u Hrvatskoj koji plaćaju prosječnu rentu od 200 eura mjesečno. Kad se pomnoži broj podstanarskih kućanstava sa 200 eura, dolazimo do nevjerojatnog iznosa od 25 milijuna eura mjesečno, odnosno do oko 300 milijuna eura ili 2,2 milijarde kuna godišnje! Država stanodavcima priznaje “izdatke” u iznosu od 30 posto rente, što bi značilo da je oporezivi dio najamnine 1,54 milijarde kuna. Od toga bi se, po stopi od 15 posto poreza na dohodak, u državni proračun slilo oko 230 milijun kuna godišnje, da institucije rade svoj posao. A to su brojke bez obračunatog prireza, čija se stopa kreće od 1 do 18 posto, ovisno o gradu ili općini.

Samo na zagrebačkom području iznajmljuje se oko 40.000 stanova, a kako su rente nešto veće (prosjek je 250 eura), istom računicom dolazimo do brojke od 92 milijuna kuna poreza koji bi se mogao ubrati samo u metropoli.

Podstanarstvo je posao

Na to bi, dakako, bio obračunat i prirez po zagrebačkoj stopi od 18 posto, odnosno 16,5 milijuna kuna koje bi otišle u gradski proračun. Uz to, država bi mogla poslati inspektore stanodavcima i od njih naplatiti kazne od 5000 do 50.000 kuna. Na taj bi način (uz prosječnu kaznu od 20.000 kuna) mogla naplatiti dodatnih 800.000 kuna. No, iako svi potrebni zakonski propisi postoje, političke volje za rješavanje tog problema, čini se, nema. Kupuje se socijalni mir, kao i u mnogim drugim segmentima sive ekonomije o kojima smo pisali u nedjelju.

Kad ste posljednji put čuli da je nekome naplaćena kazna zbog neprijavljivanja podstanara? Hrvatska, naime, nema razrađen sustav identifikacije i procesuiranja stanodavaca koji djeluju u sivoj zoni, zbog čega je razumljiv nedostatak inspekcijskih nadzora. Naime, jedini način na koji inspektori, prema sadašnjoj regulativi, mogu utvrditi ilegalnog podstanara je metodom kucanja od vrata do vrata ili suradnjom s policijom koja povremeno “nabasa” na neprijavljenog podstanara. U Hrvatskoj su stanodavaci “milostivi gazde” koji čini uslugu podstanaru primajući ga u svoj stan. Zaboravljaju da se radi o točno definiranom poslovnom odnosu na koji bi, kao i na svaki drugi, trebao biti plaćen porez, a podstanara bi se moralo tretirati kao “klijenta” odnosno “mušteriju”.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• ilegalno iznajmljivanje stanova
• kazne za podstanare
• vojska

Žalosno je, istaknuo je vlasnik jednog stana u Crikvenici, da su jedine prostorije u stanu u kojima nema problema kada puše bura ili jači vjetar, kuhinjica od 7 četvornih metara i toalet od jednog četvornog metra.

”Strava i užas, eto to proživljavamo u svojim stanovima kada je bura. Tako je od prvog dana od kada smo uselili prije godinu i pol, a najstrašnije je bilo za nevremena i orkanske bure koja je danima nemilo puhala početkom veljače. Meni je na spavaćoj sobi u jedan sat iza ponoći izbilo prozor – vrata i možete misliti kako mi je bilo. Ostali prozori u stanu visoki su 2,20 metra i toliko su se tresli da sam ih sve morao zakovati”, rekao je Marinko Brkić, hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata iz Crikvenice.

On je vlasnik stana od 88 četvornih metara u kojemu živi sa suprugom, 18 godišnjim i 12 godišnjim sinovima i 14 godišnjom kćeri. Stan mu je dodijelilo Ministartsvo branitelja i otplaćuje ga 130 eura mjesečno zajmom na 30 godina. Ključ stana uručio mu je 1. rujna 2010. godine tadšnji ministar branitelja Tomislav Ivić čijih se riječi da je dodjela 15 stanova invalidima u Crikvenici lijep primjer skrbi o njima nerado sjeća, jer se ubrzo pokazalo kako je riječ o svemu prije nego lijepom primjeru skrbi.

Žalosno je, istaknuo je da su jedine prostorije u stanu u kojima nema problema kuhinjica od 7 četvornih metara i toalet od jednog četvornog metra. Njegova supruga ogorčeno je dodala ”ovo se nije smjelo dogoditi nikome”, napominjući kako njihov primjer na žalost nipošto nije usamljen slučaj loše izvedbe radova na stanovima čiju je gradnju financiralo Ministarstvo graditeljstva, bilo da je riječ o tzv. POS-u (Čačićevim stanovima) ili stanovima za stradalnike Domovinskog rata.

Vlasnici ostalih stanova, poput Stipana Tomića koji se sa suprugom na spavanju izmjenjivao u kadi, budući da se u sobama zbog bure to nije moglo, kažu kako su pri zgradnji zgrada u Basaričekovoj 52E i 52F svi zakazali, od grada Crikvenice koji je dao zemljište na neprikladnoj lokaciji, preko projektanta koji je zanemarivši jačinu bure projektirao sve same prozor vrata na sjevernoj strani, do izvođača i nadzora. Kažu i da predstavnici dvaju ministarstava, graditeljstva i branitelja dolaze i odlaze, pišu i snimaju, ali se ništa ne mijenja.

Branko Haistor, vlasnik HB stana koji od listopada 2010. godine upravlja zgradom potvrdio je istinitost navoda vlasnika stanova.

”Prvi problemi su nastali s prvim jesenskim kišama već te 2010. godine, a nastavili su se burama zimi 2011. godine. U 3 stana se moralo pristupiti i zamjeni većeg dijela stolarije, a što će se sve morati napraviti nakon nedavna nevremena tek će se utvrditi”, rekao nam je Haistor.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• najam stanova u crikvenici
• pos čačićevi
• ratni užas
• strige u stanovima

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• moj stan
• legalizacija iznajmljivanja stana
• moj stan 04/2012
• mojstan

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• subvencije stanova 2012
• pad prodaje nekretnina 2012
• subvencija stanova 2012 objavljeno ožujak
• subvencije za kupnju stana koje su negativnosti
• sporezna stanove
• viagra cialis

U Zagreb je u prvih devet mjeseci ove godine završena izgradnja svega 1.192 stana, što je za 60 posto manje nego u istom prošlogodišnjem razdoblju kada ih je bilo završeno 2.980, podaci su Odjela za statistiku Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada.

O izrazitom padu stanogradnje u Zagrebu govori i podatak o smanjenju broja stanova u izgradnji.Tako broj nezavršenih stanova iznosi 2.032, a to je za 52,4 posto manje nego u istom razdoblju 2009. kada je u izgradnji bilo 4.269 stanova.Ukupna vrijednost izvršenih građevinskih radova i utrošenog materijala uključujući i stambenu izgradnju u Zagrebu je u prvih devet mjeseci ove godine iznosila 6,47 milijardi kuna.U ukupnoj vrijednosti radovi koje su građevinske tvrtke obavile sa svojim radnicima iznose 3,8 milijardi kuna, a vrijednost radova ostvarenih sa podizvođačima bila je 2,66 milijardi kuna.

Od radova koje su obavila građevinska poduzeća sa vlastitim radnicima 1,6 milijardi kuna odnosi se na radove na zgradama, a 2,2 milijarde kuna na ostalim građevinama.Usporede li se podaci za devet ovogodišnjih mjeseci sa onima objavljenim prije godinu dana za isto prošlogodišnje razdoblje proizlazi da je vrijednost izvršenih građevinskih radova u tri kvartala ove godine bila manja za 27,5 posto.Nove narudžbe građevinskih radova u Zagrebu u prva tri ovogodišnja tromjesečja vrijedne su pak 3,33 milijarde kuna. Od toga se 56,9 posto odnosi na zgrade, a 43,1 posto na ostale građevine.Visina novih narudžbi u prvih devet ovogodišnjih mjeseci manja je za 51,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani kada je iznosila 6,9 milijardi kuna.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• gradnja stanova u novom zagrebu
• novi stanovi u zagrebu

Pitaju se trebaju li popisivaču odgovarati na adresi na kojoj su formalno prijavljeni, ili u stanu u kojem zapravo žive te hoće li snositi posljedice ako priznaju da su nelegalno podstanari. Isto se pitaju i stanodavci kao i osobe – najčešće tete, stričevi i prijatelji – koje su prijavile na svojoj adresi podstanare, iako je njihova prijava zapravo lažna.

Realna slika

Nikakvog straha od bilo kakvih zakonskih posljedica nema, poručuju iz Državnog zavoda za statistiku.

Samo u skupnom obliku

Osobni podaci uzimaju se pak samo iz praktičnih razloga, kako se jedna osoba ne bi dva puta popisala, što se redovno događa upravo zbog bojazni stanovništva. Stoga nije, primjerice, čudno da se netko tko živi u Zagrebu kao podstanar, a još je uvijek prijavljen kod roditelja u Karlovcu, popiše u Zagrebu, a da za njega popuni podatke i mama u Karlovcu. Osobni podaci koriste se isključivo kako bi se izbjegla takva dupliranja.

- Individualni podaci prikupljeni popisom službena su tajna i kao takvi neće se ni objavljivati niti prosljeđivati bilo kome za bilo kakve svrhe. Podaci će se prikazivati isključivo u skupnom obliku – poručuju u DZS-u.

Drugim riječima, popisivače ne zanima je li podstanar NN obavio sve što zakon propisuje, njima je cilj utvrditi koliko u Hrvatskoj točno ima podstanara. NN je samo jedan od njih – brojke kojem ime za popis stanovništva nije bitno.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• rovinj podstanari
• izgorio stan u kninu
• podstanari na crno
• prepaid brojila

Kreditno zaduženje zapadno od naših granica mnogo je povoljnije, pa tako slovenske banke kamatu na stambeni kredit vežu uz euribor čime je njezino kretanje vrlo transparentno, piše Večernji list.

No, koliko je ta razlika šokantna i opipljiva, vidljivo je iz usporednog izračuna otplate stambenog kredita u hrvatskim i slovenskim bankama.

Na primjeru uvjeta otplate stambenog kredita od 100 tisuća eura na 20 godina, razlika u ukupnom iznosu koji klijent vrati banci je od 36.036 eura do 45.874 eura!

Klijenti koji se zaduže 100 tisuća eura u, hrvatskim građanima omraženoj, Novoj Ljubljanskoj banci, poslije 20 godina vratit će ukupno 141.141 euro, uz kamate od 3,64 posto. U slovenskoj Raiffeisen banci taj je iznos još niži – 135.682 eura uz kamate 3,16 posto, a njihovoj će hrvatskoj podružnici platiti 178.936 eura, uz kamate 6,5 posto.

Prema trenutačnim uvjetima, najlošije će proći u OTP-u, gdje će uz kamatu od 5,90 u prvoj godini otplate, a kasnije 6,75 posto, u konačnici banci vratiti čak 181.556 tisuća eura; 81 tisuća eura kamata dovoljna je za još jedan pristojan stan u glavnom gradu Hrvatske.

- Prosječna kamatna stopa na stambene kredite u listopadu 2010., prema podacima Europske središnje banke, iznosila je u eurozoni 2,81%, u Italiji 2,52%, Austriji 2,70%, Finskoj 2,11%, Portugalu 2,80%, Irskoj 2,95%, u Španjolskoj 2,56%, Belgiji 3,04%, Njemačkoj 3,42%, Grčkoj 3,67%, na Cipru 5,11%, Malti 3,40%, u Nizozemskoj 3,56%, Sloveniji 3,35%, te Slovačkoj 4,68%” – rekao je za Večernji list Toni Hrelja, direktor i pokretač portala moj-bankar.hr.

Do ovog članka ste došli pretraživanjem:

• uredi stan od 30 kvadrata
• stan od 30 kvadrata
• uvjeti u slovenskim bankama