Cijene najma su precijenjene s obzirom na veličine, kvalitete gradnje, uređenja interijera i lokacije stanova. Zbog ve­like potražnje stanova manje kvadrature – često namijen­jene studentima, raste njihova cijena i izjednačava se s ci­jenom najma dvosobnih stanova s garsonijerama. Najveći problem neujednačenosti kvalitete i cijene stanova je u Za­grebu jer ga mnogi, posebno mladi, odabiru za školovanje i pronalazak zaposlenja. Tako cijena najma mnogih stanova ovisi isključivo o ponudi i potražnji na slobodnom tržištu, ispuštajući pritom iz vida njihovu stvarnu cijenu, kao i finan­cijske mogućnosti populacije koja ih želi unajmiti.

Koji su najčešći problemi s kojima se najmoprimci, ali i najmodavci, susreću? U kojim gradovima su ti problemi najočitiji – samo velikim gradovima ili i manji imaju istih problema?

Jedan od najvećih problema s kojima se najmoprimci susreću je neprijavljivanje iznajmljivanja stanova. Kazne za nepri­javljivanje podstanara su od 500 do 50.000 kuna, a podaci Ministarstva financija govore da se kontrola prijavljivanja podstanara provodi na temelju evidencije nadležne porezne uprave te prijava građana ili nekih drugih javnih institucija – npr. centara za socijalnu skrb. Što se pak podstanara tiče, njima se, napominju u Ministarstvu, osobni odbitak uvećava za iznos plaćene slobodno ugovorene najamnine, a najviše do 12.000 kuna godišnje. U ostvarivanju porezne olakšice, podstanari moraju godišnjoj poreznoj prijavi priložiti ugov­or o najmu ovjeren kod javnog bilježnika i dokaz o plaćenoj najamnini. Porezni obveznik koji iznajmljuje stan dužan je to prijaviti nadležnoj poreznoj upravi, i to u roku osam dana od dana početka iznajm­ljivanja, odnosno početka ostvarivanja primitka.

Uzmimo za primjer da su najmoprimac i najmodavac ovjerili ugovor o najmu stana za 1000,00 kuna te je najmodavac prijavio poreznoj upravi u zakonskom roku taj najam. Iznos najma umanjujemo za 30% porezno priznatih izdataka odnosno za 300,00 kn te tako dolazimo do porezne osnovice koja iznosi 700,00 kn. Na poreznu osnovicu (700,00 kn) plaćamo 15% poreza – 105,00 kn te prirez na iznos poreza. Za najmodavce s prebivalištem u Zagrebu prirez od 18% na porez od 105,00 kn iznosi 18,90 kn. Najmodavac na 1000,00 kuna najma stana mora platiti 123,90 kn poreza i prireza mjesečno.

No, s obzirom da bi prijava povećala i najamninu, i sami najmoprimci toleriraju nesklapanje ugovora o najmu i neprijavljivanje, posebno ako im one ne uvjetuje pri­manja iz sustava socijalne skrbi.

Problemi najmoprimaca proizlaze i iz loše kvalitete skupih stanova, problema oko plaćanja pričuve, koju bi trebao plaćati vlasnik, kao i ne vraćanja pologa najmoprim­cu, što opet proizlazi iz nesklapanja ugovora o najmu stana što dokazivost davanja pologa znatno otežava. Uočena je i potreba za pravnom pomoći najmoprimcima, posebno kod specifičnih situacija koje nastaju zbog nereguliranja statusa najmopri­maca.

Prema istraživanju Centra Nekretnina na uzorku od 500 ispitanika, od problema s nekretninom najviše je najmoprimaca (58%) navelo dotrajali namještaj, tj. nedostatak istog. Lošu toplinsku izolaciju navelo je 54%, a loše zidove i podove 44% ispitanika. Gotovo polovica najmodavaca (44%) ima posebne kriterije za odabir najmoprimaca – najviše je najmodavaca koji traže studente (njih 30%) i mlade obitelji (27%). 18% ih je tražilo najmoprimce bez kućnih ljubimaca te isto toliko (18%) nepušače.

PRAGMA je uočila problem diskriminacije obitelji s djecom (novorođenčadi), stari­jih podstanara, samohranih roditelja te osoba koje primaju državne potpore (soci­jalnu pomoć, rodiljne naknade i sl.) pri pronalaženju adekvatnog stana.

Koliki je broj registriranih podstanara, i koliki je otprilike njihov broj u stvarnosti (u gradovima kao što su Zagreb, Split, Osijek, Rijeka ili ako imate neki općeniti podatak za područje RH).

U Hrvatskoj nema institucije koja raspolaže podacima o broju podstanara, dok je evidencija o broju obveznika poreza i prireza na dohodak od iznajmljivanja stanova samo djelomična jer Porezna uprava na popisu ima samo one koji se sami prijave. Podaci Porezne uprave govore da su u 2009. godini u sjedištima četiriju dalmatin­skih županija evidentirana ukupno 3182 iznajmljivača (Split 1165, Dubrovnik 1071, Zadar 769 i Šibenik 177), što ni izdaleka ne odgovara stvarnom stanju ni u jednom od navedenih gradova. Prema podacima Ministarstva financija tijekom 2007. godine u cijeloj je Hrvatskoj sklopljeno 25.000 ugovora o najmu. Sredinom 2008. godine taj je broj premašio 27.000, no procjene govore da „tamna brojka“ iznosi oko 120.000 podstanarskih kućanstva. Procjenjuje se da u Zagrebu oko 30.000 podstanara, a tek je 3741 prijavljeni iznajmljivač. U drugom po veličani hrvatskom gradu – Splitu, u kojem ima više od 20.000 podstanara, tek je 525 legalnih iznajmljivača stanova. U Ri­jeci ih je 965, a u Osijeku 792. Profesor Studijskog centra socijalnog rada i stručnjak za stambenu politiku prof.dr.sc. Gojko Bežovan kaže da je primjetan lagani rast broja prijavljenih iznajmljivača stanova. „No ako uzmemo primjerice Zagreb, u kojem je oko 30.000 podstanara, znači da ih je prijavljeno tek 10 posto, dok je u drugim tran­zicijskim zemljama riječ o 50 do 60 posto prijavljenih“ istaknuo je prof. Bežovan za Vjesnik, upozoravajući pritom da su znatan dio prijavljenih sigurno strane tvrtke i stranci zaposleni u Hrvatskoj.

Koji su prvi koraci koji su trebaju poduzeti kako bi se problemi riješili? Što Vlada RH treba poduzeti? I koji su vaši prijedlozi?

Reguliranje evidencije broja prijavljenih najmoprimaca prvi je korak ka rješenju problema najma stana u Hrvatskoj. Također, kako mnogi najmoprimci nisu upoznati s dobitima koje proizlaze iz legalnog statusa najmoprimca, kao što su povrat pore­za ili ostvarenje porezne olakšice, važno je raditi na podizanju svijesti o problemu stanovanja te upoznavanju najmodavaca i najmoprimaca sa zakonskom regulativom tog područja. S obzirom da većina stanovništva Hrvatske podstanarstvo smatra privremenim rješenjem – dok ne kupe svoju nekretninu – ne obraća se velika pozor­nost na probleme s kojima se susreću. U razvijenim zemljama Europe mnogi provedu cijeli životni vijek u unajmljenim stanovima, a tek manji dio stanovništva živi u vlas­titim kućama te je s toga bitno zakonski regulirati status najmoprimca kako bi ost­varili pravo na povlastice koje im država nudi. To ukazuje na specifičnost stambene situacije u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama regije. Za početak, pravo na stan treba postati Ustavom zajamčeno pravo. PRAGMA je Vladi RH uputila prijedlog ustavnih promjena u kojima se jamči pravo na priuštiv, dostupan i kvalitetan stan. PRAGMA naglašava da „država potiče suradnju javnog, neprofitnog i privatnog sektora u proved­bi prava na priuštiv, dostupan i kvalitetan stan“ te da „država posebnu pažnju pridaje socijalno ugroženim osobama u ostvarivanju prava na primjeren stan“. Donošenjem Zakona o poticanju prodaje stanova (objavljen 31. ožujka 2010., NN 38/2010) kako bi se ostvarila svrha – poticanje prodaje stanova radi prevladavanja nepovoljnog stanja u stanogradnji do 31. prosinca 2011., sigurno će se potaknuti prodaja manjih stanova na manje atraktivnim lokacijama (prigradskim, manje urbanim, sa slabijom soci­jalnom i komunalnom infrastrukturom). Sam Zakon uređuje odobravanje zajmova te sklapanje i praćenje provedbe ugovora o zajmu koji se iz državnih sredstava odo­brava prilikom kupnje stana. Vlada je time dala poticaj građevinarstvu, ali tek sa smanjenjem bankarskih kamata, smanjenjem cijena nekretnina i povećanjem općeg optimizma (sigurnost radnog mjesta, zasnivanje braka i obitelji) građani će početi koristiti sve državne poticaje. Do sada nije bila provođena niti jedna sustavna edu­kacija o pravnoj pomoći i socijalnoj podršci stanoprimcima, kao i medijska promo­cija kvalitetnog stanovanja iz perspektive podstanara. Potrebno je sustavno educirati i najmodavce o izgradnji i održavanju kvalitetnog odnosa najmodavac-najmoprimac kao i jačati svijest najmodavaca o sigurnosti života stanoprimaca (npr. sprječavanje nastanka poplava, požara, curenja plina i drugih opasnih događaja koje ugrožavaju sve stanare jedne zgrade). Država mora povećati nagrade – porezne olakšice i subven­cije, ali i kaznene odredbe kako bi neprijavljivanje postalo neatraktivno i financijski neopravdano. PRAGMINA je želja – u sljedećem trogodišnjem razdoblju – usustaviti sve prijedloge: od gradova, općina, županija, ministarstava, sindikata, udruga, zakla­da pa sve do poslovnih subjekata: banaka, osiguravajućih kuća i građevinskih tvrtki. Svi su odgovorni stvarati kvalitetno i ugodno okruženje za življenje te svatko može učiniti da stanovanje bude dostojanstveno i primjereno.

Podstanar nema zaključen ugovor o najmu stana a plaćen je polog koji nije vraćen.

Taj se polog može pretvoriti u najamninu, a ako to nije moguće može se prijaviti najmodavca koji ima neprijavljenog podstanara. Poslužili bi i dokazi o plaćanju na­jamnine, ukoliko ih ima. Također, prema Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 2005.), dužnik može uzeti natrag položenu stvar, ali je o tome dužan obavijes­titi vjerovnika, dok pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kada je se odre­kne pisanim putem pred sudom ili pred za to ovlaštenom osobom, a vjerovnik izjavi da prima položenu stvar i kad bude utvrđeno pravomoćnom odlukom da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.

Obitelj s dvoje djece živi kao podstanar s ugovorenim najmom na rok od jedne godine u Zagrebu. Vlasnik stana živi u Splitu a sve vezano za najam stana obavlja ovlaštena osoba. Do sada sa plaćanjem stana nisu kasnili ni dana od ugovorena datuma, ali su sa režijama u zaostatku dva mjeseca, jer su ih u šest mjeseci platili u tri navrata. Za­nima ih: imaju dva ključa od vrata, a ovlaštena osoba ima još tri. Smiju li promijeniti bravu na vratima? Treba li ovlaštena osoba ispostaviti kakav račun za plaćanje stana? Osoba ovlaštena za najam ih stalno uznemirava, zove na telefon, trebaju li o tome obavijestiti vlasnika stana? Plaćaju pričuvu stana i komunalno za izgradnju grada u iznosu od 270,00kn. Jesu li obavezni plaćati?

Prema Zakonu o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06) najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca te je dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je dužan snositi najmodavac. Dakle, sukladno Zakonu o najmu stanova, bez suglasnosti najmodav­ca, bravu na vratima najmoprimac ne može promijeniti, iako ovlaštena osoba ima tri ključa stana koji unajmljujete. Najmodavac, odnosno osoba koju je najmodavac opunomoćio, dužna je izdati račun za plaćanje ugovorom o najmu stana utvrđene najmnine – samo ukoliko je najmoprimac ovlašten izdavati račun, odnosno ako je registrirana djelatnost najmodavca iznajmljivanje stanova.

Osoba koja je navedena u ugovoru o najmu stana kao najmodavac nositelj je prava i obveza koje iz ugovora o najmu stana i Zakona o najmu stanova proizlaze. Suk­ladno tome, ukoliko uočavate bilo kakve nepodudarnosti s ugovorom o najmu sta­na, možete kontaktirati vlasnika ukoliko je on naveden u ugovoru kao najmodavac. Pričuvu je obvezan plaćati vlasnik stana, dok komunalno plaća najmoprimac.

Obitelj s djetetom mora iseliti iz stana, ali su zamolili vlasnika stana da ih ostavi do kraja školske godine, kako bi dijete završilo školu na jednom mjestu. Suprug je hrvatski branitelj, invalid, ali bez statusa RVI. Prima mirovinu od 3000 kn. Supruga ne radi jer je u mirovini zbog zdravstvenih problema. Grad im je jednom platio stan, a nešto su dobivali i od centra za socijalnu skrb. Sada više nemaju pravo na pomoć jer imaju pri­hode. S obzirom da su živjeli u jako lošim uvjetima dijete je dobilo i bronhitis.

Kontaktirano je s nadležnim centrom za socijalnu skrb i općim upravnim odjelom grada. U centru za socijalnu skrb objašnjavaju da je stanovanje u nadležnosti grada. Upozorili smo da je ugroženo maloljetno dijete te dobili odgovor da im se gospođa slobodno obrati jer postupaju u interesu korisnika i štite identitet.

U općem upravnom odjelu grada saznali smo da socijalnih stanova nemaju i istak­nuto je prebacivanje odgovornosti između centra za socijalnu skrb i grada. Također, rečeno je da se supruga javi opet gradu.

Obitelj smo uputili na usluge obiteljskog centra i centra za djecu, mlade i obitelj, kako bi potražila psihološku pomoć za dijete i supružnike.

Nazvan je županijski Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb gdje smo saznali da postoji mogućnost dobivanja jednokratne novčane pomoći pri čemu tražitelj sas­tavlja zamolbu i prilaže potrebnu dokumentaciju, ukoliko ju ima, ovisno o razlogu traženja pomoći, npr. liječničku dokumentaciju. Po zaprimanju zamolbe Ured kon­taktira nadležni centar za socijalnu skrb, te na temelju mišljenja centra izdaje rješenje.

Gospodin iz Zagreba nazvao je kako bi ispričao da je nakon 5 mjeseci neplaćanja stana bio izbačen. Prijavio je to policiji, koja nije ništa poduzela. Imao je dug i kasnila mu je plaća, pa zato nije platio stanarinu. Gospodin je tražio sastanak s najmodavcem i nakon tog sastanka najmodavac je promijenio bravu pri čemu se njegove osobne stvari ostale unutra. Prijavio je policiji, koja nije djelovala. Još nije sredio stambeno pitanje. Obratio se centru za socijalnu skrb koji mu je rekao da treba donijeti 10-ak potvrda, i to ga je prepalo. pa nije učinio ništa. Nada se da će pronaći posao. Neza­poslen je i dalje.

Savjetovali smo da pokuša prikupiti dokumentaciju koju je nadležni centar za soci­jalnu skrb od njega zatražio i objasnili da je ta dokumentacija temelj ostvarenja bilo kojeg prava, te da se vezano uz stan obrati gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet te uredu za socijalnu zaštitu. Također, korisnik je upućen i u zavod za zapošljavanje kao i druge udruge koje nude besplatne treninge i edukacije za stjecanje zaposlenja.

Gospođa koja živi u unajmljenom stanu, ističe da je iz skupine, kako sama kaže, „podstanara s nikakvim izgledima za rješenje svog stambenog pitanja“, odnosno s nemogućnošću dizanja kredita ili posudbe novca za kupovinu vlastita stana.

U ovakvom slučaju, može se obratiti centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta te provjeriti ostvaruje li osoba ili netko od članova obitelji pravo na stalnu ili jed­nokratnu novčanu pomoć, ili neki drugu pomoć koja je potrebna, a u centru za soci­jalnu skrb ju je moguće ostvariti.

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, postoji mogućnost dobivanja pomoći za podmi­renje troškova stanovanja ukoliko osoba za to ostvaruje uvjete. Potrebno je obratiti se centru za socijalnu skrb i gradskom uredu/odjelu koji se bavi stanovanjem u po­glavarstvu grada ili općine.

Obitelj s djetetom od 5 mjeseci živi u iznajmljenom stanu tri godine. Sklopili su ugovor o najmu stana, ali nije ovjeren kod javnog bilježnika. U ugovoru piše da je otkazni rok za izlazak iz stana 3 mjeseca (dakle, isto kao u Zakonu o najmu stanova), ali stanodavac zahtijeva da se isele u roku od 15 dana. To im je nezgodno jer imaju malo dijete. Vrijedi li ugovor o najmu stana, iako nije ovjeren kod javnog bilježnika?

Zakon o najmu stana (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 1996.) ne propisuje ovjeru ugovora o najmu stana kao uvjet njegove valjanosti, pa stoga između stanodavca i stanara vrijedi otkazni rok ugovoren ugovorom, tj., u ovom slučaju, tri mjeseca.

Imam stariju osobu o kojoj se ne mogu brinuti. Gdje je i kako mogu smjestiti? Po kojim uvjetima i za koliko novca?

Odgovor je preuzet s mrežnih stranica www.mojauprava.hr. Smještaj u domove za starije i nemoćne osobe: U dom umirovljenika možete biti smješteni na vlastiti zahtjev, a ako nemate sredstava ni imovine iz koje biste plaćali troškove smještaja, obratite se centru za socijalnu skrb

Domovi socijalne skrbi su javne ustanove koje se osnivaju za obavljanje skrbi izvan vlastite obitelji. Domove za starije i nemoćne osobe ili domove umirovljenika os­nivaju jedinice lokalne i područne samouprave odnosno gradovi i županije, vjerske zajednice, trgovačka društva, udruge i druge domaće ili strane pravne ili fizičke osobe pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi.

Zahtjev za smještaj u dom za stare i nemoćne podnosi se izravno ustanovi, odnosno domu u kojem osoba želi biti smještena, a uz zahtjev je potrebno priložiti:

• rodni list

• domovnicu

• potvrdu od liječnika da osoba ne boluje od zarazne ili duševne bolesti

• izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika o plaćanju smještaja koju daju zakonski ili ugovorni obveznici uzdržavanja ili druga osoba koja se obvezuje podmirivati razliku cijene smještaja u domu ako bude potrebno.

Za osobe koje boluju od duševne bolesti postoji mogućnost smještaja u domovima za psihički bolesne odrasle osobe.

O cijeni smještaja odlučuje osnivač doma. Ona ovisi o vrsti smještaja (je li riječ o stal­nom smještaju, cjelodnevnom ili poludnevnom boravku), o pokretnosti ili nepokret­nosti osobe, o stambenom komforu, kao i ostalim potrebama korisnika poput posebne prehrane, serviranja hrane u sobu, usluga fizioterapeuta i drugim posebnim potrebama uvjetovane zdravstvenim stanjem korisnika.

Troškove smještaja u domovima čiji je osnivač županija jednim dijelom plaća ko­risnik, a drugi se dio podmiruje iz županijskog proračuna i pomoći izravnanja. Prosječna cijena smještaja u domu je oko 3000 kuna. Cijene u domovima drugih osnivača mogu biti i više.

Troškove smještaja osoba podmiruje svojim sredstvima ako su dostatna za pod­mirivanje cijene smještaja.

Ako osoba nema dovoljno sredstava za plaćanje troškova smještaja, niti imovinu od koje se mogu osigurati potrebna sredstva, potrebno je obratiti se centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta. Centar će na temelju provedenog ispitnog postupka donijeti odluku o smještaju u odgovarajuću vrstu ustanove. Popis domova za starije i nemoćne osobe koje osnivaju županije i one drugih osnivača, s adresama i tele­fonskim brojevima, može se naći na mrežnim stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

Imam li pravo na državni/gradski stan?

Gradovi svojim pravilnicima propisuju uvjete za najam ili dodjelu stanova u vlasništvu grada prema pravilnicima pojedinih gradova (poput Pravilnika Grada Zagreba i Gra­da Varaždina).

Tako, primjerice, prema Pravilniku o najmu stanova u vlasništvu Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 1998, 3), pravo na dodjelu stana u najam imaju:

- osobe koje nemaju riješeno stambeno pitanje, niti mogućnost da ga riješe na drugi način, a prije podnošenja zahtjeva na natječaj prebivaju na području Gra­da Zagreba neprekidno najmanje deset (10) godina;

- zaštićeni najmoprimac u stambenom objektu koji je vlasništvo Grada Zagreba a za koji je izdano rješenje kojim se nalaže uklanjanje objekta radi derutnosti i ugrožene stabilnosti;

- zaštićeni najmoprimac u gradskom stanu površina kojega premašuje potrebe obiteljskog domaćinstva;

- osobe koje stan koriste na temelju sklopljenog ugovora o najmu stana, a stvar­nopravnim je raspolaganjem Gradskog poglavarstva Grada Zagreba (u daljnjem tekstu Gradsko poglavarstvo) promijenjeno vlasništvo, odnosno ako je na drugi način došlo do promjene vlasništva;

- osobe za koje postoji obveza davanja stana u najam na temelju zakona i pravomoćnih sudskih presuda.

Pravo na dodjelu stana u najam nemaju osobe navedene u Pravilniku ako na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan oni ili članovi njihova obiteljskog domaćinstva.

Osobom koja nema riješeno stambeno pitanje, niti mogućnost da ga riješi na drugi način smatra se:

- građanin Grada Zagreba koji na području Grada Zagreba odnosno na području RH, nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan, kao ni članovi njegova obiteljskog domaćinstva;

- građanin koji ne koristi odgovarajući stan na temelju ugovora o najmu sta­na sklopljenog na neodređeno vrijeme, kao ni članovi njegova obiteljskog domaćinstva;

- građanin čija ukupna prosječna mjesečna primanja po članu obiteljskog domaćinstva ne prelaze 100% prosječno mjesečno isplaćene plaće u gospodarst­vu Grada Zagreba u prethodnoj godini.

Pravo na dodjelu stana u najam ne ostvaruje osoba koja se dovela u nepovoljan stam­beni status prodajom ili darovanjem obiteljske kuće ili stana i osoba koja stanuje u odgovarajućem stanu u vlasništvu roditelja ili supružnikovih roditelja.

Ne mogu platiti stambenu pričuvu. Postoji li mogućnost ovrhe na stanu?

Ovrha na stanu radi naplate tražbine s osnova neplaćene pričuve se može provesti.

Želim zamijeniti svoj stan za skuplji. Moram li platiti porez na razliku ili na punu cijenu stana koji kupujem?

Ovo pitanje je uređeno Zakonom o porezu na promet nekretninama (NN br. 69/99, 26/00, 127/00,153/02), prema kojem osnovicu poreza na promet nekretnina čini tržišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja. Pod tržišnom vrijednosti nekret­nine razumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku njezina stjecanja. Tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje se, u pravilu, na temelju isprava o stjecanju.

Pri stjecanju nekretnine uz naknadu, osnovica poreza na promet nekretnina je uku­pan iznos naknade za preneseno vlasništvo nekretnine. Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo. Pri zamjeni nekretnina porezna osnovica utvrđuje se za svakog sudionika u zamjeni i to prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koju pojedini sudionik stječe zamjenom. Ako suvlasnici stječu idealne dijelove nekret­nine, porezna osnovica utvrđuje se posebno za svakog suvlasnika prema tržišnoj vri­jednosti dijela nekretnine koji stječe. Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina, a vlasnik, odnosno posjednik nekretnine, obvezan je ovlaštenim osobama Porezne uprave dopustiti pristup na zemljištu i građevini radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine.

Čuo sam da imam pravo na pomoć za podmirenje troškova stanovanja. Kome se mogu obratiti?

Za podmirenje troškova stanovanja možete se obratiti nadležnom centru za soci­jalnu skrb, dakle, centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta. Ovo pitanje uređuje Zakon o socijalnoj skrbi (NN br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06, 79/07, 123/10). Troškovi stanovanja, u smislu ovoga Zakona, su troškovi utvrđeni ugovorom o najmu stana u kojem živi samac ili obitelj, a odnose se na najamninu, troškove koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i održavanjem stana, osim zaštićene najamnine, koju najmoprimac koristi po posebnim propisima. Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji, ako mjesečni prihod samca ili obitelji u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti, ne prelazi visinu sredstava za uzdržavanje utvrđenih prema članku 16. stavku 2. i 3. Zakona o socijalnoj skrbi. Pomoć za pod­mirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji koji u najmu ne ko­riste stan koji je po svojim obilježjima iznad obilježja potrebnih za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba samca ili obitelji. Zakonom je navedeno da pomoć za podmirenje troškova stanovanja ne može ostvariti samac ni obitelj ako samac ili član obitelji ima u vlasništvu ili suvlasništvu kuću, kuću za odmor ili stan.

Može li se ugovor o najmu stana sklopiti s dvije osobe?

Prema Zakonu o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 1996,1998,2006) ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom, a iznimno s oba bračna druga.

Kada se i kako može mijenjati visina slobodno ugovorene najamnine?

Zakonom o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06) slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljena na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine. Pri izmjeni najamnine nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slo­bodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji, za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.

Nisam platio najamninu. Što se može dogoditi?

Prema Zakonu o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06) za dužnu na­jamninu postoji zakonsko založno pravo najmodavca na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegova obiteljskog domaćinstva, koje mogu biti predmet ovrhe. Najmodavac može te pokretnine prilikom iseljenja naj­moprimca zadržati dok ne bude plaćen dužni iznos najamnine. Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana, međutim mora prethodno opomenuti najmoprimca u pisanom obliku da plati dužnu najamninu u roku od 30 dana. Otkazni rok je 3 mjeseca. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

Najmodavac je umro. Na koga prelaze prava i obveze iz ugovora o najmu stana?

U slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na nje­gova nasljednika ili pravnog sljednika. (Zakon o najmu stanova, NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06).

Kako produžiti ugovor o najmu stana na određeno vrijeme?

Prema Zakonu o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06), ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vri­jeme trajanja ako niti jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovore­nog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne nam­jerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje. Ako najmodavac želi sklopiti ugovor o najmu stana za daljnje razdoblje, ali prema izmijenjenim uvjetima, dužan je o tome obavijestiti najmoprimca u roku i na način predviđen Zakonom. Ako najmoprimac u roku od 15 dana od primitka obavijesti ne prihvati ponudu, smatrat će se da ne želi sklopiti ugovor za daljnje razdoblje.

Kome se dostavlja ugovor o najmu stana i njegove promjene?

Zakonom o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06) uređeno je ovo pitanje. Najmodavac je dužan ugovor o najmu stana, kao i sve promjene glede visine na­jamnine, dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba te nadležnoj poreznoj upravi. Upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja vodi popis stanova, najmodavaca, najmoprimaca i visine najamnine.

Mogu li dati u podnajam stan koji iznajmljujem?

Prema Zakonu o najmu stanova najmoprimac može dati u podnajam stan u cijelosti ili u dijelu, uz suglasnost najmodavca, s tim da je pri tome dužan ugovor o pod­najmu stana kao i sve promjene glede visine podnajamnine dostaviti poreznoj up­ravi nadležnoj prema mjestu gdje se stan nalazi. Najmoprimac je dužan taj ugovor dostaviti i najmodavcu.

Naslijedio sam stan. Plaćam li porez na njega pri preuzimanju?

Zakon o porezu na promet nekretninama (NN br. 69/9, 26/00, 127/00, 153/02) ovako regulira ovo pitanje:

Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekret­nina bez naknade ne plaćaju:

1. bračni drug, potomci i preci te posvojenici umrlog ili darovatelja,

2. braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja kada nasljeđuju ili primaju na dar poljoprivredno zemljište, ako im je poljoprivreda osnovni izvor prihoda,

3. braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja, kada nasljeđuju ili primaju na dar nekretnine, ako su s ostaviteljem ili darovateljem živjeli u gospodarskoj zajednici u vrijeme izgradnje građevine, stjecanja druge nekretnine, ostaviteljeve smrti ili primitka dara. Gospodarskom zajednicom, u smislu ovoga Zakona, smatra se zajedničko stjecanje prihoda i imovine te ra­spolaganje prihodima i imovinom koja se nasljeđuje ili daruje,

4. pravne i fizičke osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samou­prave i uprave daruje, odnosno daje nekretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratu

5. bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka.

Udruga Pragma

No, građani i dalje mogu podnijeti poreznu prijavu ako procijene da imaju osnovu za povrat poreza, a u tom slučaju moraju u Poreznoj prijavi iskazati sve ostvarene primitke u 2011. godini. Mogući povrat poreza možete izračunati preko obrasca s automatskim izračunom koji je pripremila Erste banka.

Za to će im trebati i odgovarajući dokumenti, a to su kartica PK-1, PK-2 i potvrda o isplaćenom dohotku, koje je potrebno priložiti uz poreznu prijavu.

Detalje o podnošenju prijave poreza na dohodak možete naći ovdje.

Pravo na povrat poreza imaju oni koji lani nisu iskoristili porezne olakšice na temelju osobnih odbitaka, odbitaka za uzdržavanje članova obitelji, povećane odbitke za posebna područja te za donacije.

Naime, svakom obvezniku Porezna uprava priznaje neoporeziv dio dohotka, takozvani osobni odbitak koji iznosi 21.600 kuna za čitavu 2011. godinu. Tu olakšicu u godišnjoj poreznoj prijavi moći će koristiti obveznici koji je nisu koristili ili koji su je lani djelomično koristili. Poput onih kojima su lani neredovito isplaćivane plaće ili su bili na dužem bolovanju.

Olakšica za darivanje

Poreznu olakšicu, a time i veću plaću/mirovinu mogu ostvariti i oni obveznici koji prijave Poreznoj upravi da su lani uzdržavali članove obitelji, a to lani nisu učinili. Uzdržavanim članovima uže obitelji smatraju se oni kojima je prošlogodišnji oporezovani dohodak manji od 10.800 kuna, a to je bruto iznos smanjen za doprinose. Za uzdržavane članove obitelji priznaje se 50 posto od osobnog odbitka. Dakle, ako je osobni odbitak 21.600 kuna, polovina iznosi 10.800 kuna. Za prvo dijete se, također, priznaje 50 posto, za drugo 70 posto, piše Glas Slavonije.

Olakšicu je moguće ostvariti do visine dva posto primitaka u prošloj godini za koju je podnesena godišnja porezna prijava. Ostvaruju je porezni obveznici koji su darivali novac ili je darivanje bilo u naravi, a što je doznačeno na žiro-račun u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima.

Porezna prijava se isplati i onima koji žive u brdsko-planinskom području ili području od posebne državne skrbi jer mogu prijaviti veće odbitke i time ostvariti povrat poreza.

Prijave tek početkom veljače

Očekuje se da će tek početkom veljače, kad tvrtke dostave svojim radnicima potvrde o primicima u 2011., građani početi podnošenje godišnjih prijava poreza na dohodak.

Obveznici prijavljivanja

Podnošenje godišnje prijave i dalje je obvezno za one koji su ostvarili dohodak od nesamostalnog rada kod dva ili više poslodavaca istodobno; za dohodak od samostalne djelatnosti te ako poslodavac (ili sam isplatitelj) nije uplatio porez i prirez porezu na dohodak te za dohodak od nesamostalnog rada koji ostvare članovi posade broda u međunarodnoj plovidbi. Prijavu moraju podnijeti i umjetnici koji su iskoristili 55 posto priznatih paušalnih izdataka te hrvatski ratni vojni invalidi koji su koristili porezne olakšice.

Ako površina nekretnine prelazi zadane površine porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine građevine.

Iznimno, ako površina izgrađenog zemljišta na kojemu se nalazi građevina prelazi površinu od 400 m2, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine zemljišta.

4. – da građanin i članovi njegove uže obitelj nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu:

a) građevine (stan ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10 m2 manja od površine građevine koju kupuju

b) nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin ili član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju i vrijednosti građevina iz točke a).

Iznimno, ako je porezni obveznik od 1. siječnja 2003., a do trenutka nastanka porezne obveze imao, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu nekretnine koje je otuđio, neovisno o načinu otuđenja, u izračun vrijednosti nekretnina uzimaju se i te otuđene nekretnine.

Članovima uže obitelji smatraju se bračni drug i djeca.

Porez na promet nekretnina, kojeg je građanin bio oslobođen, plaća se naknadno ako u roku od 3 godine od dana stjecanja:
1. građanin otuđi ili iznajmi nekretninu u cijelosti ili djelomično,

2. građanin ili njegov bračni drug odjave prebivalište, ne borave ili prijave promjenu adrese stanovanja,

3. Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za porezno oslobođenje.

Otuđenjem nekretnine ne smatra se ako nekretninu za koju je građanin ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina stječe bračni drug ili dijete građanina nasljeđivanjem ili darovanjem. U tom slučaju novi stjecatelj stupa u položaj pravnog sljednika glede zabrane otuđenja nekretnine, s time da se rok zabrane otuđenja računa od kada je prednik stekao nekretninu.

Građanin kojemu je rješenjem Porezne uprave utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina nema pravo na ponovno oslobođenje, niti u slučaju ako mu je porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave.

Pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave. Zakonske odredbe (propis i članci)   Zakon o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 153/02, 22/11)
- članak 11a.
- članak 11d.
Pravilnik o obliku i sadržaju prijave poreza na promet nekretnina (NN br. 28/01, 148/09)
- članak 2. Link na drugi dokument o olakšicama/oslobođenjima   Kupnja novosagrađenog stana/kuće kojom se rješava vlastito stambeno pitanjeKupnja zemljišta radi izgradnje kuće za rješavanje vlastitog stambenog pitanjaUvećanje osobnog odbitka za kupnju prvog stambenog prostora ]]> http://epodstanar.com/zakonska-prava/kupnja-stanakuce-kojim-se-rjesava-vlastito-stambeno-pitanje/feed/ 0 http://epodstanar.com/iskustva/moje-iskustvo-podstanarstvu/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=moje-iskustvo-podstanarstvu http://epodstanar.com/iskustva/moje-iskustvo-podstanarstvu/#comments Tue, 17 Jan 2012 03:33:20 +0000 Ante Popić http://epodstanar.com/?p=1049 Muz i ja smo zivjeli kao podstanari kod neke dvije sestre, starije zene neki 60-70 god, ne znam tacno.
Zapravo one su posjedovale dvije kuce pa smo jednu iznajmili mi, a u drugoj su zivjele one.
Stvarno nismo imali problema, sem sto su tako s vremena na vrijeme imale obicaj zavuci nos gdje mu nije mjesto, u smislu da cackaju po vesu koji se nalazi na susilu vani, ili po kesama u kanti za smece, pa cak su par puta uhvacene da nam vire kroz prozor (prozori su bili niski). Ali ostalo nije bilo problema, stanarinu dobiju na vrijeme, mi placali racune, nisu nas peglali ni gnjavili.
Nakon izvjesnog vremena primjetimo mi da nam neko ulazi u kucu kad smo mi na poslu. Jednostavno to osjetis po nekim sitnicama (neki prostirac pred vratima je pomaknut, ili je papuca pomjerena i sl.). Muz naravno odmah kaze da su one, a ja opet ne vjerujem, zasto bi, bas bez veze. Obje su bile jako ljubazna, po nekad su znala doci na kafu, ali uvijek sa susdrzavanjem da ne smetaju, pa kad naprave kolace, tu je tanjir i za nas, i zasto bi ulazile u kucu kad nas nema, kad su mogle uci kad god su zeljele kad smo mi tu. Pa i tu njihovu znatizelju sam prepisivala godinama i dosadi.
Jedan dan odem ja na posao a moj muz ostane kod kuce, kad nekad u toku dana zove mene moj muz na tel., cijepa se od smijeha. Kad sta se desilo.
Tete su fino otkljucale kucu i usle unutra i pravac u sobu gdje smo spavali muz i ja, a opet on bas u tom momentu ustao iz kreveta i potpuno gol krenuo u wc, i sretnu se na vratima sobe. Ja sam samo mogla zamisliti kakve su face bile, sto njihove sto mog muza. On onako bunovan iz kreveta i gol, a one neocekujuci da ce ikoga sresti. Tete su zletjele vani ne znajuci ni kako.
Poslije toga skoro da ih nisam ni vidjala,i kad bi ih vidjela uvijek su negdje zurile, i bas se osjetilo koliko ih je bilo stid.
Eto odlicno rjesenje za podstanare koji imaju problema sa stanodavcima.

A tek kakvi su vlasnici !!! Ako ne spadate u grupaciju \”bahate gospode\”, onda vam iznajmljuju neizolirane vlažne i smrdljive rupetine, koje debelo financijski precjenjuju, i sve to, naravno na crno. Čak ni Ugovor o najmu ne znači da vlasnik plaća poreze na svoje prihode.

Momentalno unajmljujemo kat u privatnoj kući za koju smo saznali da nema ni građevinsku dozvolu (!) a vlasnik je pao u nesvijest kad smo suprug i ja prijavili stanarinu za povrat poreza temeljem ovjerenog ugovora o najmu kojeg smo sklopili s njime. Nakon što mu je pristigla \”čestitka\” od porezne, mjesecima nas je optuživao da smo \”iznevjerili njegovo povjerenje\” i \”cinkali ga poreznoj\” a mi smo ostali s upitnikom iznad glave budući je osobno inzistirao na Ugovoru o najmu i stalno nas uvjeravao da on u svemu poštuje zakon (osim bespravno izgrađene kuće i izbjegavanja plaćanja poreza). Naravno da nam je akonto toga povisio najamninu, tako da njegov porez plaćamo mi, pa nemamo ništa koristi od povrata poreza. Izgledom lijepa kuća u kojoj živimo ustvari je također neizolirana rupetina koja zbog kondenzirane vlage stalno smrdi, pa mjesečno potrošimo 300-tinjak kuna za mirise u prostoru, a da bi po zimi zagrijali oko 30-tak kvadrata koje grijemo (više se ne isplati grijati) nemojte ni pitati koliko novaca odlazi za grijanje – zidovi jednostavno ne drže temperaturu. Najradije bih po cijelom prostoru zakucala stiropor i izbušila ne 130 nego 1300 rupa bahatom i umišljenom vlasniku koji ne želi priznati da mu je kuća vlažna rupa (na podu je na goli neizolirani beton nalijepio 5mm tapisona, zidovi su mu od najjeftinijih betonskih blokova, (doduše lijepo obojani), tako da je kondenzacija vlage neminovna…i po zimi se, uz 24 satno grijanje, jednostavno razbolijevamo: kosti, bubrezi, dišni organi plus što mrzimo sami sebe što nismo na vrijeme \”jamili\” i obogatili se kad su to drugi činili, sad ne bismo imali problema sa podstanarstvom. Naravno da vlasnik, čim malo zahladi, odlazi iz svojih potpuno bespravno sagrađenih dvora u stan s centralnim grijanjem – kad je ovdje probao boraviti nekoliko dana tijekom zime, razbolio se (teška prehlada) i u najkraćem roku nestao u vidu magle da sačuva živu glavu.

Radnja se događa u u Dalmaciji, gdje je veliki problem – grijanje i najam stanova (po ljeti su aktualni turisti, tako da je izbor stanova za dugotrajno unajmljivanje minimalan, a za podstanarske stanove izolacija prostora naravno ne postoji.)

O unajmljivanju stana u metropoli mogla bih napisati knjigu – \”isplati se\” jedino ako ste spremni i sposobni izdvojiti dosta financijskih sredstava, što znači imati odlične prihode. U Zagrebu je problem grijanja većinom riješen, puno stanova ima centralno, tako da vlagu i hladnoću možete izbjeći – plaćanjem poveće sume.

Ukoliko nemate velike prihode, osuđeni ste za lagano umiranje u nekom vlažnom i bijednom stančiću, s namještajem iz 50-tih kojeg također nećete malo platiti a u tom slučaju ni feng shui vam neće pomoći da od te rupe nešto napravite. Bolest zbog loših stambenih uvjeta,Vam je zagarantirana posljedica Vaše nedovoljno dobre financijske situacije.

Ako Vam pak firma propadne, možete kupiti šator i negdje se ulogoriti, za izraubanu socijalu nema drugog izbora.

Ako pak, kao bahati poduzetnik, izgrebete parket dok vučete namještaj koji Vam smeta ali ga vlasnik ne želi maknuti iz stana,pa ga Vi morate odgurati u neki kut stana gdje će Vam najmanje smetati, a sve to dok plaćate mjesečno 3600 kuna za dvosobni stan, nemojte očajavati niti umirati od grižnje savjesti- sjetite se da vlasnik od vas dobiva oko 44.000 kuna godišnje ukoliko ste redovni u plaćanju, a da sanacija izgrebanog parketa košta stotinjak kuna – malo šmirgl papira i laka za parket na mjestima koje ste izgrebali sve to riješi za kratko vrijeme. Čak ni tipli u zidu nisu problem – svih 13o spretne ruke mogu izvaditi i zagletati rupe za nekoliko sati. Trošak- nekoliko kuna za glet masu i šmirgl (brusni) papir.

Mačke obavezno nabavite – jedino vas one mogu smiriti da ne udavite vlasnika kad kuka nad svojom bijedom ili lošim prijašnjim podstanarima, koje je on sam odabrao u svojoj brzopletoj pohlepi – ne zaboravite vlasnikov cilj je da mu neko drugi otplati njegov stambeni kredit, po mogućnosti bez trunke njegovog znoja. Dok on kuka, i vrijeđa Vas, etiketirajući vas kao izraubanu socijalu ili bahatu gospodu, negov kredit plaćate Vi. A ne on. On za plaćanje svog stambenog kredita nije platežno sposoban – trebate mu Vi – inače nikad ne bi došao do nove veće nekretnine, za koju je rata ista kao i za mali stan u kojem Vi živite. Parazitski, zar ne?

Naravno da postoje i normalni vlasnici, koji ne vrijeđaju, ne omalovažavaju, poštuju privatnost svojih podstanara i ne precjenjuju svoju nekretninu. Na žalost, takvih je najmanje. Upoznala sam samo jednog takvog u 20-tak godina podstanarstva i njega niti jedan podstanar nikad nije prevario. Zato što je znao što je fair play.

Ovo je još odlična priča -

Donosi je: pametnakuna.hr

Obveza je vlasnika da imovinu stavi u funkciju ili će plaćati visoke nadoknade – ustvrdio je Slavko Linić, ministar financija, na okruglom stolu Kluba izvoznika i tjednika Lider održanom u srijedu u Zagrebu, dodajući kako će taj prihod i dalje biti prihod lokalnih jedinica. Porez na imovinu uveo bi se 1. srpnja 2012., a u paketu s laganim smanjenjem zdravstvenog doprinosa na plaće.

Podsjetimo, vodstvo Kukuriku koalicije je prije izbora govorilo kako neće uvoditi porez na imovinu, pod službenim objašnjenjem da bi prihodi od njega bili premali, te da je potrebno određeno vrijeme za njegovu cjelovitu pripremu. Međutim, istina je bila ta što je Jadranka Kosor, bivša premijerka, počela plašiti umirovljenike i građane kako će ih Kukuriku koalicija “uništiti“ uvođenjem poreza na imovinu, jer će tako oporezivati i njihove “teško i mukotrpno izgrađene vikendice“.

Kosor nije stigla

Međutim, nova Vlada je sada “promijenila ploču”, a kako se iz prvih Linićevih riječi na tu temu da iščitati, uvođenje poreza na imovinu će, bar na početku, biti na tragu modela koji je Vlada Jadranke Kosor namjeravala uvesti prije negoli je, u strahu od zamjeranja biračima, odustala od tih i drugih potrebnih reformskih poteza.

Stoga ovom prigodom valja prizvati u sjećanje i izjavu Vladimira Brkanića, poreznog stručnjaka iz časopisa “Računovodstvo i financije”, koji je, komentirajući tadašnju premijerkinu najavu jačeg oporezivanja vikendica i naknadno svih oblika imovine do 2013., ustvrdio kako bi “mnogi mogli početi plakati ako porez na vikendice, a poslije i na sve nekretnine i imovinu, ne bude razumno pripremljen, jer riječ je o vrlo kompliciranim i osjetljivim porezima koji zahtijevaju jaku pripremu i veliku sofisticiranost”.

Njegova analiza je pokazala, naime, kako u Hrvatskoj postojeći sustav oporezivanja imovine i nekretnina preko raznih komunalnih naknada po prihodima prednjači u odnosu na zemlje OECD-a (najbogatije države svijeta), jer se u Hrvatskoj od tih naknada i drugih poreza na imovinu godišnje “ubere” 6,2 posto ukupnih poreznih prihoda, a u zemljama OECD-a 4,8 posto.

No, samo od izravnih poreza na nekretnine (porezi na kuće za odmor i porez na korištenje javnih površina), prema podacima Martine Kesner-Škreb, analitičarke Instituta za javne financije, u razdoblju od 2003. do 2007. u gradske i općinske proračune prosječno se uprihodilo više od 100 milijuna kuna, što čini tek 0,12 posto ukupnih poreznih prihoda.

Kako je Jadranka Kosor porez na imovinu namjeravala uvesti i zbog toga kako bi se nadoknadio manjak prihoda (oko 900 milijuna kuna) zbog smanjenja poreza na dohodak, gruba računica je pokazala kako bi porez na vikendice trebao porasti i do deset puta.

Naime, porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici od 5 do 15 kuna po četvornome metru površine, a općine ili gradovi, čiji se proračuni pune ovim porezom, propisuju svojom odlukom visinu ovog poreza u tom rasponu. Porez na korištenje javnih površina, pak, plaćaju fizičke i pravne osobe koje koriste javne površine, te i u tom slučaju općina ili grad odlučuju o visini ovog poreza, a određuju i što se smatra javnom površinom.

Prema financijskim izvješćima jedinica lokalne i područne samouprave, koje smo dobili od Ministarstva financija, ukupni prihod od poreza na kuće za odmor u 2008. godini ostvaren je u iznosu od 72,2 milijuna kuna, a u 2009. u iznosu od 74,4 milijuna kuna.

Računica u tom slučaju kaže da bi, ako se želi nadoknaditi manjak od 900 milijuna kuna, porez na vikendice trebalo povećati najmanje desetak puta. HDZ-ov model je predviđao da obračun za oporezivanje vikendica više neće biti temeljen na kvadraturi, nego na vrijednosti kuće za odmor, ali se nije preciziralo hoće li biti više “poreznih stopa” za određene vrijednosti i hoće li određeni prag vrijednosti kuće za odmor biti neoporeziv.

Miloševićevi stanovi

Stručnjaci su tada upozoravali i na činjenicu da bi Ministarstvo ili Porezna uprava morali osnovati neko povjerenstvo za određivanje vrijednosti kuća za odmor, što će biti vrlo osjetljivo. Pri tome bi se u obzir morali uzeti i krediti koji se eventualno otplaćuju za gradnju vikendica, a morat će se odrediti i plaća li porez vlasnik ili korisnik kuće za odmor.

No, sada imamo dodatnu situaciju da Vlada Zorana Milanovića odmah u startu ide korak dalje i da će, osim vikendica, oporezivati sve nekretnine koje ne služe za stanovanje, a nisu u nekoj poslovnoj funkciji ili nisu iznajmljeni. Slikovito rečeno,Domagoj Milošević, bivši potpredsjednik Vlade, koji ima 14 stanova, morat će plaćati godišnji porez na svaki stan koji nije prijavljen kao prebivalište, a koji nije iznajmljen ili u nekoj drugoj poslovnoj funkciji.

U državama EU-a porez na nekretnine primjenjuje se u svim članicama, osim Belgije i Malte, a visina stopa kreće se od 0,1 do tri posto vrijednosti nekretnine. Dok se u Austriji plaća porez na svaku nekretninu od 0,2 do 1 posto od njezine procijenjene vrijednosti, u Grčkoj, Irskoj, Litvi i Portugalu vlasnici stambenog prostora u kojem i žive od njega su potpuno oslobođeni, ili ga plaćaju sniženo.

U Sloveniji porez iznosi od 0,1 do 1,5 posto, no prvih 160 kvadrata stana je oslobođeno poreza ako vlasnik u njemu stanuje. Srbija je, na primjer, porez na imovinu uvela još 2001. i njegove stope kreću se od 0,4 do 2 posto vrijednosti imovine, a u poreznu osnovicu ulaze sve nekretnine, ne samo “višak četvornih metara stana”. U Italiji stopa poreza na imovinu varira od 0,4 do 0,7 posto i također se plaća na sve nekretnine.

Iako ovaj put u vladajućoj koaliciji nisu htjeli reći ništa detaljnije, valja podsjetiti kako jeBranko Grčić, potpredsjednik Vlade, prije izbora govorio kako SDP neće oporezovati nekretninu u kojoj se živi. Jednako tako je govorio i kako će se vidjeti koja će se neoporeziva granica uvesti za takav objekt koji služi za stanovanje – odnosno, hoće li neoporezivo biti 100 kvadrata ili objekt od 100 tisuća eura vrijednosti, ili će se odrediti neki iznos kvadrata i vrijednosti po članu kućanstva.

Donosi: Slobodna Dalmacija

ZAGREB Koja će imovina biti predmet oporezivanja, i po kojim kriterijima će se što oporezivati, nova Vlada za sada ne otkriva. Sigurno je samo to da će se postojeća komunalna naknada, koju plaćaju svi vlasnici nekretnina, a simbolična je u odnosu na poreze na imovinu kakve poznaje EU, zamijeniti pravim porezima na imovinu. Ta komunalna naknada sada u prosjeku iznosi 0,57 kuna po četvornom metru stana ili kuće, što znači da vlasnik prostora od 120 četvornih metara, primjerice, komunalnu naknadu sada godišnje plaća oko 800 kuna.

Koliko će sada iznositi stopa poreza na imovinu, nije poznato, no zna se da će, kako je najavio ministar financija Slavko Linić, porez na neupotrebljivanu imovinu progresivno rasti, a na onu koja se upotrebljava, značajno padati. Drugim riječima, može se očekivati da vlasnici jedne nekretnine, u kojoj žive, neće biti oporezivani, no svaka ekstra nekretnina, koja nije u funkciji, skupo će ih koštati.
Čuvanje kapitala

Već je ranije ekonomski strateg SDP-a Branko Grčić najavljivao kako će se oporezivati samo ekstra imovina, ne i nekretnine u kojima građani žive. To su, govorio je, drugi, treći i svi ostali stanovi koji su neformalno neiskorišteni, a zapravo iznajmljeni »na crno«.

Oporezivanjem tih nekretnina stimulirala bi se prijava najma, od čega bi profitirali i proračun i najmoprimci. Naime, svi oni koji iznajme svoje prazne nekretnine, odnosno prijave već postojeće podstanare, izbjeći će porez na ekstra-imovinu jer će plaćati porez na prihod od te imovine. Sada to znači da netko tko od podstanara zaradi, recimo, tisuću kuna, porez plaća na samo 700 kuna, i to po stopi od 12 posto, dakle svega 84 kune.

Hoće li se taj obračun mijenjati, ostaje upitno, kao i to hoće li se promijeniti i postojeće oporezivanje kuća za odmor, sada po cijeni od pet do 15 kuna po četvornom metru kuće, koji će također, moguće, isključivati i naplatu poreza na imovinu.

Prema procjenama prof. Gojka Bežovana s Pravnog fakulteta u Zagrebu, u Hrvatskoj ima oko 90.000 stanova u najmu, čiji vlasnici neprijavljeno zarađuju, dok je, kaže službena statistika, prijavljenih podstanara u cijeloj Hrvatskoj svega oko 12,5 tisuća. Istovremeno, samo u Zagrebu ima i oko 35.000 stanova koje njihovi vlasnici ne žele iznajmljivati već, ne plaćajući nikakav porez na imovinu, tako čuvaju vrijednost kapitala.
Nesređene nekretnine

Namjera je nove Vlade, očito, one koji imaju ekstra nekretnine potaknuti da te nekretnine, kako bi izbjegli porez na imovinu, stave u »pogon«, ili prodaju, što će dodatno sniziti cijenu stanova na tržištu, i najma te općenito pokrenuti tržište. Postavlja se, međutim, niz pitanja, primjerice kako će se porez, u nesređenom gruntovnom stanju, naplaćivati, odnosno hoće li oni koji gruntovno svoju nekretninu nisu sredili porez izbjeći, za razliku od onih koji su vlasnici nekretnine i na papiru. Procjene govore da je čak polovica nekretnina u Hrvatskoj katastarski nesređena.

Nadalje, što je s onima koji ekstra-nekretninu, poput stare naslijeđene kuće na selu, uzalud pokušavaju prodati po tržišnoj, pa čak i nižoj cijeni, no interesa nema, a nemaju kome tu nekretninu niti iznajmiti? U toj situaciji nalazi se velik broj umirovljenika, kojima je u interesu nekretninu prodati jer je ne mogu održavati, dok će ih sada, ne kategorizira li se porez na imovinu, zadesiti još jedan trošak.

Porezni stručnjaci s kojima smo razgovarali ističu kako Vlada mora vrlo detaljno razraditi naplatu poreza na imovinu, i dobro se pripremiti.

Prema riječima dr.sc. Saše Drezgića s Ekonomskog fakulteta u Rijeci, prvo treba vidjeti s kojim stambenim fondom raspolažemo, hoće li se, nadalje, uvažiti i neke socijalne mjere, što će biti osnovica za naplatu tog poreza, hoće li se imovina oporezivati po tržišnoj vrijednosti i tako redom.

Prof. dr. Gojko Bežovan također podržava uvođenje ovog poreza, napominjući kako je apsurdno da netko plaća porez na stari auto, a ne i na tri stana. Vlada će, napominje, morati pripaziti da se, između stalog, u nekretnini registriranoj za obavljanje turističke djelatnosti ne može, u svrhu izbjegavanja poreza na imovinu, prijaviti prebivalište, i slično.

Donosi: Novi list

Iz varaždinskih POS-ovih stanova iščupano je 20 bojlera, a šteta iznosi 200.000 kuna.

“Ne uzimajući u obzir štetu na 25 vrata koja su provaljena, ovo je jedna strašna šteta”, kaže Vladimir Kukec iz javne ustanove Gradski stanovi.

Kukec objašnjava da se stanari već godinu i pol dana ne mogu useliti jednim dijelom zbog kašnjenja na samim objektima, a većim dijelom zbog kašnjenja radova na infrastrukturi i priključcima na sami objekt.

Problemi s priključcima struje i plina

“Prvo je problem bio plinski priključak, pa priključak na struju i sada nadomak cilja provaljeno je u 20 stanova. Trebali smo dobiti do kraja ovog tjedna uporabnu dozvolu za ta tri objekta, 12 stanova, ali evo provaljeno u 20 stanova”, rekao je Kukec za Dnevnik.hr.

Hoće li očajni vlasnici na useljenje sada čekati još koju godinu, Kukec nije mogao reći. Kaže da se sada trebaju nabaviti novi bojleri.

Vlasnici stanova ne usude se govoriti pred kamerama, jer kako kažu, boje se da tek onda nikad neće useliti.

U varaždinskoj policiji potvrdili su da je zbog krađe bojlera pokrenuta istraga, a o detaljima za sada ne mogu govoriti.

Ovo je samo još jedan u nizu slučajeva gdje su stanari bačeni na nemilost pravnih službi uz težak život u podstanarstvu i toliki težak put do vlastitig stana.

Što vi mislite?

Odnose se na djecu koju uzdržavaju roditelji, posvojitelji, skrbnici, poočimi i pomajke. Ostali uzdržavani članovi mogu biti roditelji, vaši ili vašeg bračnog druga, preci i potomci u izravnoj liniji te bivši bračni drugovi za koje plaća alimentaciju.

Osnovni je osobni odbitak 1.800 kuna, za umirovljenike do 3.200 kuna na mjesec.

Uvećavaju se ako živite na području posebne državne skrbi ili brdsko-planinskom području.

Koliki je odbitak za djecu?

Za uzdržavane članove obitelji faktor osnovnog odbitka iznosi 0,5.

Isti se faktor koristi za prvo dijete. Za drugo je 0,7, treće 1,0, četvrto 1,4, a za peto 1,9. Za svako daljnje dijete progresivno se uvećava, i to 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0 i više, u odnosu prema prethodnom djetetu.

Pravo na dodatni faktor osnovnog osobnog odbitka 0,3 imate za sebe i svakog uzdržavanog člana obitelji te svako dijete ako mu je ustanovljena invalidnost. Ako je ta invalidnost 100-postotna ili postoji pravo na tuđu pomoć i njegu, odbitak se povećava na faktor 1,0.

Ne može se koristiti olakšica za dijete koje je ostvarilo primitke veće od 10.800 kn.

Posebna područja i veterani

Osnovni osobni odbitak za tri područja posebne državne skrbi (PPDS) i brdsko-planinska područja (BPP) iznosi 3840 kn za prvu skupinu, 3200 kn za drugu skupinu te 2400 kn na mjesec za treću skupinu i brdsko-planinska područja.

Porezni obveznici ovdje mogu umanjiti porez na dohodak za 100 posto na PPDS prve skupine, 75 posto na PPDS druge skupine i 25 posto na PPDS treće skupine i BPP.

U primjeni i dalje ostaju oslobođenja za hrvatske ratne vojne invalide i članove obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te sukladno članku 53.Zakona o pravima HRVI ne plaćaju porez na dohodak od nesamostalnog rada razmjerno stupnju svoje invalidnosti.

Po kojoj stopi plaćate porez?

Godišnji porez na dohodak za 2010. obračunava se po prosječnim poreznim stopama:

• 13,5 posto (do 43.200 kn)
• 25 posto (iznad 43.200 kn do 108.000 kn)
• 30 posto (iznad 108.000 kn do 129.600 kn)
• 37,5 posto (iznad 129.600 kn do 302.400 kn)
• 42,5 posto (iznad 302.400 kn)

Autor: Valentina Wiesner-Mijić
Izvor: pametnakuna.hr

Kako izvući povrat poreza ili platiti što manje?

Ono što se godinama naslućivalo, konačno se lani i dogodilo. Nakon što su olakšice koje je država priznavala pri obračunu poreza na dohodak iz godine u godinu gubile na opsegu, od srpnja prošle godine većina bitnih prestala je vrijediti.

U rezanju proračunskih izdataka među prvima su došle na odstrijel. Premda većini građana ta odluka ne odgovara (vjerojatno ni onima koji su je donijeli) i upitno je koliko gospodarstvo može imati koristi od nje, situacija je banalno jednostavna. Država nam je siromašna, prezadužena i krajnje je neizvjesno kad će takva prestati biti.

Razmislite o tome idući put kad izađete na birališta.

No, ukinuta prava ipak vrijede još za prvu polovicu 2010. godine i do ukupnog iznosa od šest tisuća kuna. Iskoristite ih dok možete – već iduće godine vjerojatno nećete imati priliku.

Sve uplate, računi i ostale isprave koje dokazuju status i prava moraju biti naslovljene na datum do 30 lipnja. 2010.

Nakon izmjena Zakona o porezu na dohodak, na snazi su još samo – odbici; osobni, odbitak za uzdržavane članove i invalidnost.

Što je ukinuto, ali se još može iskoristiti? 

Olakšice za stambene potrebe - obuhvaćaju kupnju ili gradnju prvog stambenog prostora, održavanje postojećeg i plaćenu slobodno ugovorenu najamninu te kamate na stambene kredite i izdatke za popravke koji se ubrajaju u održavanje stana.

Priložite bankovnu potvrdu o iznosu uplaćenih kamata na stambeni kredit u prvih šest mjeseci 2010., račune za građevinske intervencije u stanu/kući, koje glase na vas.

Da bi iskoristili olakšicu za investicijsko održavanje, priložite i dokaz o vlasništvu nad nekretninom uz potvrdu o prebivalištu ili boravištu na toj adresi te izjavu da na toj adresi stalno boravite.

Podstanari prilažu presliku ugovora o najmu i dokaze o plaćenoj najamnini (preslike naloga o doznaci najamnine, potvrdu najmodavca i slično).

Iznimno, ne priznaje se odbitak za kredit podignut prije 1. siječnja 2003. godine, ako je plaćena kamata tijekom 2008. godine bila niža od šest posto.

Olakšice na uplaćene premije životnog osiguranja s obilježjem štednje - to su uplaćene premije životnog osiguranja koje imaju obilježje štednje, premije dopunskog i privatnog zdravstvenog osiguranja te dobrovoljnog mirovinskog osiguranja.

Porezno se priznaju pod uvjetom da ste u polici osiguranja navedeni kao osiguranik, a u pravilu istodobno i kao ugovaratelj osiguranja.

Ako su u polici osiguranja kao osiguranici navedeni samo članovi obitelji, izdaci neće biti priznati. Ako su posrijedi police uzajamnog životnog osiguranja, u kojima su kao osiguranici navedeni i porezni obveznik i članovi njegove obitelji, izdaci za uplaćene premije priznaju se svim osiguranicima u jednakim dijelovima.

Za priznavanje dijela osobnog odbitka na osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje plaćenih u zemlji, dostavite i preslike naloga o uplati doprinosa, a za korištenje izdatka na osnovi uplaćenih premija osiguranja potvrde osiguravatelja.

Olakšice za stvarne troškove zdravstvenih usluga u Hrvatskoj za vlastite potrebe koje ne pokriva polica zdravstvenog osiguranja - to su liječnički pregledi, dijagnostičke i laboratorijske pretrage, dijagnostički i terapijski postupci, operativni zahvati, stomatološke usluge, lijekovi, ortopedska pomagala, dioptrijske naočale i slično.

Da bi ih dokazali, priložite izvorne račune zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika privatne prakse te potvrde o plaćenoj participaciji i administrativnim pristojbama prilikom korištenja zdravstvene zaštite, kao i pisanu izjavu da niste platili sredstvima dobivenim od darovanja pravnih i fizičkih osoba.

Kao porezna olakšica neće biti priznati troškovi estetskih i kozmetičkih zahvata te kozmetička sredstva koja nisu medicinski indicirana, troškovi sanitetskog i potrošnog materijala i lijekova te sredstva koja se mogu kupiti bez recepta.

Ne priznaje se odbitak za usluge i lijekove plaćene u inozemstvu, kao ni izdaci plaćeni na teret osnovnog, dopunskog ili privatnoga zdravstvenog osiguranja te darovanja.

Olakšice za donacije, odnosno “darove u tuzemstvu u naravi i u novcu” - priznat će vam ih ako su proslijeđeni za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe te udrugama koje djeluju u skladu s posebnim propisima.

Priznaje se do dva posto primitaka za koje je u prethodnoj godini podnesena porezna prijava i utvrđen porez na dohodak.

Iznimno se odbitak uvećava ako su donacije dane prema odlukama mjerodavnih ministarstava o provedbi i financiranju posebnih programa i akcija, ali ne i za redovitu djelatnost primatelja darova.

Trebate dostaviti preslike naloga o doznaci u novcu i ugovora o danim darovanjima u drugim dobrima i uslugama.

Autor: Valentina Wiesner-Mijić
Izvor: pametnakuna.hr

Ugovor o najmu
Svakako najbitnija stvar je ugovor o najmu. Iako je unajmljivanje stana “na crno” privlačno, ono je zapravo dvosjekli mač, s jedne strane ostavlja prostor za otkaz najma bez najave, ali također ostavlja prostor najmoprimcu da preko noći otkaže najam.

Zbog obostrane zaštite oko ovog i drugih pitanja preporučuje se sklapanje Ugovora o najmu.

Ugovor o najmu stana napravljen kod odvjetnika i ovjeren kod javnog bilježnika stoji otprilike dvije tisuće kuna. Mnogim stanodavcima to se čini puno, iako se ugovorom vlasnik stana osigurava. Može se napraviti i ugovor između dvije stranke koji najmodavac nosi na poreznu upravu gdje prijavljuje primanje stanarine od najmoprimca.

Naime, najmodavac je dužan ugovor o najmu stana kao i sve promjene glede visine najamnine dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave te nadležnoj poreznoj upravi. U protivnom može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500 do 50000 kuna. Ugovor o najmu stana može se sklopiti na određeno i neodređeno vrijeme.

Povisivanje dogovorene najmnine
Najamnina koju za korištenje stana plaća najmoprimac utvrđuje se proizvoljno, ugovorom o najmu stana. Ono na što treba obratiti pažnju je da ako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme visina najamnine ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20 posto većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.

Pravo na povrat poreza
Također treba napomenuti da glavni uzrok ne prijavljivanja podstanara plaćanje poreza na dohodak, što u praksi mjesečno većinom iznosi 100 do 300 kuna ovisno o cijeni najma. Na stanarinu od 2000 kn najmoprimac plaća 247 kuna poreza, ali se onda iznos stanarine može prijaviti za poreznu olakšicu u iznosu od 50% uplaćene stanarine, ali maksimalno 12.000 kn godišnje.

Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana te ako se jedna od strana ne pridržava ugovora, primjerice, ako podstanar uništava imovinu ili ne plaća režije, može ga se izbaciti iz stana po hitnom postupku bez dugotrajnih sudskih procesa. Međutim, najmodavac ne može otkazati najam ako prethodno pisano ne opomene najmoprimca da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz.

Što se vama dogoilo?
Iskustva najma nekretnine su razna, ukoliko želite podjeliti svoje iskustvo s nama pišite nam u komentarima ili na e-mail redakcije: urednik@epodstanar.com

Navodimo primer mladog bračnog para koji je nedavno dobio blizance i sa gazdaricom potpisao ugovor u kome, međutim, nije bio preciziran period boravka. Gazdarica im je, kaže naš sagovornik, obećala da mogu da ostanu najmanje tri godine jer ona ide u manastir.

„Već posle osam meseci gazdarica se pojavila sa pričom da nikada nije ni bila u manastiru već da se sve vreme „vucara” po stanovima svojih prijateljica i da sad više nema kud! Rekla je da mi moramo odmah da izađemo iz stana. Kada sam objasnio da sa suprugom i dve bebe ne mogu momentalno da nađem drugi stan, ona je odgovorila da je to uošte ne zanima”, dodaje naš sagovornik.

Iako i ugovor ide na vodenicu stanodavca, zaštitnik prava Beograđana Dušanka Gaćeša za Radio Studio B kaže da je nekakv ugovor mnogo bolji od nikakvog.

„Uvek preporučujem zakonito ponašanje. Znam da je nezahvalno da pametujem iz svoje fotelje jer sam svesna da mnogi nemaju gde i zbog toga pristaju na svakakve uslove. Moj savet je da zaključite ugovor u pisanoj formi u kojem piše bar kada ste ušli u stan, do kada ostajete, kolika je cena, da bi ste mogli da zaštitite svoja prava pred sudom”, ističe Gaćeša.

U hiljadama oglasa nudi se sve, od garsonjera u Borči do dupleksa u Krugu dvojke. Cene ništa manje šarene i uglavnom nerealne. U ponudu ljudi ubacuju svašta: garaže, podrume, šupe, što potvrđuje i jedan student.

„U oglasima piše dvosoban stan. Otišli smo tamo i zatekli prljavu i zapuštenu garažu za koju je gazda tražio 150 evra mesečno. Eto šta sve hoće da izdaju,” jada se student iz provincije.

Gradski ombudsman kaže da od ovakve raznovrsne ponude i precenjivanja svoje robe kao na pijaci, zaštite nema.

„Niko ne može da vas zaštiti od toga što neko smatra da prostor koji izdaje vredi više. Mnogi su mi se žalili da su cene previsoke i da se izdaju nekretnine u kojima niko ne bi živeo. Dešava se i da vam neko nudi stan, a ustvari je u pitanju soba. U oglašavanju postoje razne zamke,” upozorava Dušanka Gaćeša.

A oglašavanje na sebe, uglavnom ilegalno, preuzimaju takozvane „agencije” ili još takozvanija „udruženja građana”. I na 99 odsto brojeva telefona dobijate sličan odgovor. Mi smo pokušali više puta i uvek čuli:

„Dobar dan, dobili ste agenciju! Dolazite kod nas, zakažemo da pogledate sve stanove koji Vam odgovaraju, plaćate članarinu 2 000 dinara. Ako Vam prve ponude ne odgovaraju potražnju nastavljamo dok ne pronađemo odgovarajući stan”, deklamuje uvežbani ženski glas.

I tako se dolazi do apsurda: agencije, koje su pravna lica, posluju nezakonito, što bi se reklo: burazerski. Dušanka Gaćeša ističe da se tome mora stati na put.

„Prijavite se u agenciji i oni Vam kažu gde da idete! Da li oni treba da pravno perfektuiraju posao, da Vas odvedu na lokaciju, da Vam naprave ugovor i da sve završe ili samo prodaju informaciju gde se nešto nalazi? Meni je tu malo šta jasno i na tome mora da se radi,” kaže ombudsman Beograđana.

A dok se nešto ne uradi, bolje reći dok poslanici ne donesu neki zakon, izdavaće se sve i svašta po svakavim cenama bez ikakvih pravila. Činjenica da potražnja za stanovima u Beogradu uveliko prevazilazi ponudu zadavaće i dalje glavobolju podstanarima dok stanodavci trljaju ruke.

Podstanarski ugovor mora sadržavati: koje troškove (režije, popravci) plaća najmoprimac, a koje vlasnik, je li moguće raditi preinake stana, otkazni rok, načine dolaženja vlasnika (prava stanodavca) u stan…

BITI podstanar ili grcati u stambenom kreditu?

Za ovo drugo odlučila se naša sugovornica Sandra P. (podaci poznati redakciji) , ali tek nakon osam i pol godina življenja u tuđim stanovima. Sa suprugom i osmogodišnjom kćerkicom sada stanuje u komfornom jednosobnom stanu obiteljske kuće na Brdima, a mjesečna najamnina za pedesetak kvadrata iznosi 250 eura.

- Kao podstanari mi zbilja nismo imali nekih neugodnih iskustava, posebno smo zadovoljni ovim zadnjim stanom, ali ima jedan “mali” problem, a to je da nije naš! Prije nekoliko dana suprug i ja sjeli smo za stol i izračunali kako smo u pet godina koliko smo ovdje u vjetar, praktički, bacili 15 tisuća eura, a to je otprilike četvrtina cijene stana koji planiramo kupiti. Osim toga, kad si podstanar, a ne možeš baš živjeti u bilo kakvom prostoru, strah te je i ulagati jer nikad ne znaš kad će ti stanodavac dati otkaz.

Kad ti dijete krene u školu, strahuješ hoćeš li, u slučaju otkazivanja najma, pronaći adekvatan stan u istom kvartu – govori Sandra. U podstanarstvu ona i suprug žive otkako su se vjenčali. O stambenom kreditu donedavno nisu mogli ni razmišljati jer Sandra nije imala posao. Sada oboje imaju solidna i, što je najvažnije, stalna primanja, a i cijene stambenih kvadrata su pale, pogotovo na Brdima na koja su ograničili svoju potragu, zbog baka-servisa.

Ponude agencija

- S obitelji smo napravili dogovor da ćemo kupiti stan od nekakvih 40-ak kvadrata, koji bi nas koštao oko 60 tisuća eura, odnosno 3000 kuna mjesečno na rok otplate od 25 godina. Tu će se naknadno preseliti svekar i svekrva, a mi ćemo u njihov, komforniji – priča nam Sandra, sretna što se podstanarskoj fazi njezina života konačno nazire kraj.

Za one koji se ne mogu upustiti u avanturu zvanu dizanje stambenog kredita ili računati na kakvo nasljedstvo, agencije za posredovanje nekretninama imaju ponudu od 150 eura, za koliko se, primjerice, može unajmiti jednosoban stan u novogradnji u Kaštelima, pa do 550 eura koliko iznosi mjesečna renta za isti toliki stan, ali na Žnjanu!

Unatoč tomu što se za usluge pronalaženja adekvatnog stambenog prostora agenciji daje provizija, obično u iznosu jednomjesečne najamnine, doznajemo kako se agenti, s obzirom na krizu na tržištu nekretnina, više bave posredovanjem kod iznajmljivanja nego kod prodaje.

- Stvarno imamo pune ruke posla jer ljudi danas nemaju vremena pogledati 20 stanova da bi izabrali jedan u kojem će živjeti. Zato nama kažu otprilike što bi htjeli i na kojoj lokaciji, a mi im napravimo uži izbor. Cijene, naravno, variraju, ovisno o gradnji i lokaciji, no najveće najamnine su za stanove u novogradnji; čak i na Kmanu i Brdima novi stan od 50-ak kvadrata drži cijenu od 350 do 400 eura – kaže Silvije Ćaleta iz agencije “Imperium nekretnine”.

Proviziju u iznosu jednomjesečne rente koja se naplaćuje najmoprimcima ne drži spornom, te dodaje kako studentima čak daju popust, ovisno o ugovoru, odnosno duljini najma.

Porez 11,5 posto

Marin Biliškov, direktor agencije “Biliškov nekretnine”, ističe kako oni ne mogu na svoju ruku određivati proviziju jer Zakon o posredovanju nekretninama propisuje da se ona smije naplatiti u visini od maksimalno dvije najamnine. Najbrojniji klijenti ove agencije, kad je u pitanju najam stanova, jesu studenti i tvrtke.

- Ljudi ne kontaktiraju agencije samo zbog nedostatka vremena, već i kako bi se pravno osigurali. Imali smo, primjerice, slučaj mladog podstanarskog para koji je, čak i s agencijom, ali zbog traljavog ugovora, loše prošao. Požalili su nam se, naime, kako su platili proviziju agenciji, a stanodavac im je dao otkaz nakon samo mjesec dana jer je odlučio adaptirati stan.

Takve se stvari ne bi smjele događati – ističe Nela Kovačević, voditeljica Savjetovališta za potrošače, i dodaje kako najmodavci koji rade s agencijama uglavnom prijavljuju podstanare. Poreznoj upravi plaćaju 11,5 posto mjesečne najamnine stana.

Dubrovnik: Iseljavanje u sezoni

Unatoč recesiji i bitno smanjenoj kupovnoj moći građana, stanje na dubrovačkom tržištu podstanarskih kvadrata nije se bitnije mijenjalo. Prilagodbe se ogledaju uglavnom u opsegu potražnje, a ne u korekciji cijena.

Posebno se to odnosi na dubrovačke podstanare koji, uz i inače skuplji svaki oblik “fita”, imaju dodatnu teškoću: “stan se treba isprazniti do sredine ili konca svibnja, ali je ponovno slobodan od početka listopada”. Stoga mnogi podstanari “proklinju” poluglasno “turizam zbog kojeg su gazde izgubili dušu”, a podstanari se moraju “seliti tijekom sezone”.
Mokošica Gruž Lapad Grad Ploče Župa.

Podstanarska je ponuda doista šarolika, ali bez obzira na kvalitetu ponude svih vrsta prostora, cijene su najniže u Župi i Mokošici (2000 do 2500 kuna za dvosobni stan). Valja reći kako sobu uz uporabu kupaonice traže po pravilu samo građevinski radnici, dok su sezonski ugostiteljski radnici donekle diskriminirani jer im gazde dodaju 10-ak posto.

Cijene garsonijera i jednosobnih stanova nerijetko se “prepliću” jer se, “ovisno o naravi gazda”, pod tim pojmom miješaju ili kriju i turistički apartmani koji se moraju iseliti u sezoni.

Najskuplji podstanarski kvadrati su na Pločama (od 1880 kuna za sobu do 3500 do 4200 kuna za dvosobni stan), ali i tu, kao i na drugim gradskim predjelima, ovise o mikrolokaciji, starosti, opremljenosti i neizostavno – naravi gazde!

A. Kalajžić

Donosi: gorila.hr

Ljubičić tvrdi da bi njegov model, koji podsjeća na nekadašnji institut stanarskog prava, mogao u potpunosti promijeniti način na koji funkcionira hrvatsko tržište nekretnina, ali i pokrenuti novi ciklus rasta u građevinskom sektoru.

“Ako danas kupujete stan u vrijednosti 100 tisuća eura, mjesečna rata kredita na 30 godina iznosi oko 600 eura, pa ne čudi da mnogi to nisu sposobni platiti. Trenutačno postoje tisuće neprodanih stanova koje bi po mom mišljenju banke bile voljne ustupiti državi u zamjenu za državne obveznice. Država bi ih potom trebala ustupiti građanima u obliku koncesije. Maksimalna koncesija iznosi 99 godina, nakon čega prerasta u vlasništvo, što znači da bi se jedan stan mogao podijeliti u tri tridesetogodišnje koncesije”, iznio je Ljubičić svoju zamisao Nacionalu.

Dodaje da bi koncesijska naknada bila trostruko manja od rate kredita, te bi iznosila oko 200 eura mjesečno. Kupci bi tu naknadu državi isplatili unaprijed preko kredita banke, te poslije vraćali u ratama.

Ukoliko bi željeli, kupci bi kasnije nekretninu u potpunosti mogli otkupiti, mijenjati svoj koncesijski ugovor u nekoj drugoj nekretnini ili ga prodati.

Splitski poduzetnik smatra da bi njegovim modelom mladi puno lakše dolazili do krova nad glavom, država bi nešto zaradila, te bi započeo novi ciklus na tržištu nekretnina. Također, Ljubičić procjenjuje da bi država kroz fond takvih stanova došla u mogućnost da utječe na cijene nekretnina u državi.

Vlada je ovo ljeto donijela zakon o legalizaciji i odredila kraj iduće godine kao krajnji rok do kada svi vlasnici trebaju predati zahtjev za ozakonjenje nezakonito sagrađenih zgrada. Službenici lokalne samouprave, zaduženi za provedbu zakona,upozoravaju da unatoč dobroj volji zakonodavca mnoge zgrade neće dobiti “papire”, ako se ne ublaže kriteriji za specifične situacije.

A takvih specifičnih slučajeva, čini se, nije malo. U Zagrebu bi mogla zapeti legalizacija svake druge zgrade sagrađene u razdoblju između 1990. i 2007., jer je u tom razdoblju kontrola bila slaba pa su investitori radili što su htjeli. Najčešće se događalo da su primjerice dobili dozvolu za četiri stana, a sagradili su ih osam.

Investitori nestali, žrtve vlasnici

“Neke od tih bespravno sagrađenih zgrada čak su i etažirane i vlasnici imaju vlasničke listove, ali to ne znači da prema zakonu ne mogu biti uklonjene. Stanovi su prodani, investitora više nema, a žrtve su sadašnji vlasnici tih stanova koji su već jednom prevareni jer ih sustav nije štitio”, kaže za Večernji list inženjerka građevine zadužena za provedbu zakona.

Novi zakon omogućuje legalizaciju građevina koje su u skladu s prostornim planom i građevina koje su sagrađene protivno prostornom planu, što se do sada nije moglo i što jest novost tog propisa. Inženjerka upozorava da za zgrade koju su izgrađene protivno planu treba ishoditi razne dozvole. Tako projektna dokumentacija obavezno ide na MUP i tamo se može ustanoviti da predmetna građevina ne zadovoljava propise iz domene zaštite od požara. Ide i na razmatranje u odjel za promet u gradskom uredu, gdje mogu ustanoviti da na parceli nema mogućnosti za osiguranje propisanog broja garažno-parkirališnih mjesta. U oba slučaja građevinu nije moguće legalizirati.

Zarobljeni u stanovima

Dozvole moraju dati i sva poduzeća – vodovod, elektra i kanalizacija, gdje ne bi trebalo biti problema.

No, ukoliko dokumentacija zbog strogih propisa “ne prođe” gradski prometni odjel i MUP, vlasnici stanova ostat će zarobljeni u svojim stanovima koje su pošteno platili – nekretninu neće moći prodati niti provoditi druge imovinsko-pravne radnje.

Stanove i poslovne prostore sudski ovršitelji moraju isprazniti i od stvari, te zgradu predati u posjed Miri, Anđelku i Jakši Vatavuk na čijem je zemljištu izgrađen taj stambeno-poslovni objekt.

Da je riječ o najvećoj deložaciji koju je do sada odredio Općinski sud, potvrdila je sutkinja i glasnogovornica suda Ana Marović.

”S obzirom da se deložacija odnosi na veliku stambenu zgradu, određeno je da se provodi kroz duže vremensko razdoblje koje odgovara obujmu posla. Tri sudska ovršitelja će istodobno raditi, te će dnevno nastojati isprazniti najmanje tri stana ili poslovna prostora”, kazala je sutkinja Marović.

Navodi i kako je Centar za socijalnu skrb u Splitu pozvan da prisustvuje provedbi ovrhe jer u zgradi, prema saznanjima suda, ima i malodobne djece, pa treba paziti da ne ostanu bez nadzora.

Sutkinja Marović je također potvrdila da će ovrhovoditelji na licu mjesta odlučiti kojim će se redoslijedom prazniti stanovi i poslovni prostori u zgradi.

”Ako stanari ne žele da ih se iseli, onda trebaju postići dogovor s ovrhovoditeljima”, kazala je sutkinja Marović.

U zgradi ima 40 stanova i 12 poslovnih prostora. Kako su kazali članovi obitelji Vatavuk, do sada su sklopili ugovore s pet stanara koji su im platili 200 eura po kvadratu stana, znači najviše 20 tisuća eura za stan od sto metara četvornih, a kakvih je, napominju, tek nekoliko u toj zgradi.

Nastavljaju da ti stanari sigurno neće biti deložirani i da će uredno biti uknjiženi kao vlasnici stanova kada se zgrada legalizira.

Zaključak o provedbi ovrhe je 25. veljače 2011. donio ovršni sudac Goran Čolak, prema prijedlogu sudskog savjetnika Ivana Prančića. Također, prije točno godinu dana sud je obitelji Vatavuk u posjed predao dva stana, tri poslovna prostora i jednu garažu u toj zgradi.

Sve se to temelji na presudi Općinskog suda u Splitu iz 2002. godine, kojom je toj obitelji pripala cijela zgrada, a ‘Incon’ izgubio pravo suvlasništva.

Naime, ‘Incon’ nije ispunio obvezu da im u zamjenu za građevinsko zemljište preda 25 posto ukupne površine stanova, poslovnih prostora i garaža, nego je još 1999. godine krenuo s prodajom. Budući da je ta obitelj raskinula ugovor s ‘Inconom’, zgrada nema građevinsku dozvolu.

Vatavuci naglašavaju kako su već tada ishodili rješenje o rušenju i zabrani nastavka građenja objekta, i da su o tome upoznali javnost, time i sadašnje stanare koji su kupovali stanove i poslovne prostore.

No, suprotna strana je te iste kupce stanova obmanula da će sve biti u redu, a uvjerila ih je time što je zgrada 2000. godine spojena na komunalnu mrežu.

Upravo zbog davanja odobrenja za priključivanje bespravnog objekta na komunalnu infrastrukturu, protiv bivšega gradonačelnika Ivice Škarića je tadašnji ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Božo Kovačević DORH-u podnio kaznenu prijavu, piše Slobodna Dalmacija.

Dvadesetdevetogodišnji Tomislav, supruga Nikolina i sinovi, petipolgodišnji Mateo i trogodišnji Marko, jedini su stanari zgrade u Ulici Vlahe Paljetka 5 u Bjelovaru. Oni su ujedno i prvi i jedini stanari te zgrade nakon gotovo dva desetljeća otkad je počela njena gradnja.

‘Roh-bau’ stan kupio na licitaciji

Zgradu je počela graditi Tehnogradnja, nekad vodeća građevinska tvrtka u Bjelovaru, koja je završila u stečaju, a prethodno je pravo vlasništva nad zgradom zajedno sa svim obvezama prenijela na splitsku tvrtku Joli, kojoj je bila dužnik, piše Večernjak. Očajni kupci nikad dovršenih stanova krenuli su u pravnu bitku, no kalvarija je počela kada je i tvrtka Joli završila u stečaju.

Tako su Batinići naposlijetku prije pet-šest godina na jednoj od sudskih licitacija kupili svoj nedovršeni stan plativši ga oko 27.000 eura. “U tom trenutku činilo se da će se sve brzo raspetljati i ja sam zajedno sa svojom majkom odlučio kupiti stan u ‘roh-bau’ jer mu je cijena bila povoljna”, prepričao je Tomislav. Jedno vrijeme, kaže, ništa se nije događalo, a onda je nakon dvije godine zgradu preuzeo Beming, bjelovarska tvrtka koja se bavi održavanjem stambenih zgrada. Počela je naplata pričuve iz koje se trebalo financirati dovođenje zgrade u funkciju, priključci na infrastrukturu te uređenje okoliša i zajedničkih prostorija, stubišta i ostalog. No, nakon dvije godine ništa se nije dogodilo, pa je Tomislav odlučio uzeti stvar u svoje ruke.

Sam mijenjao crijepove na krovu, zatvarao prostore zbog pijanaca…

Uložio je 20.000 eura u uređenje stana, a vodu i kanalizaciju je uredno priključio u bjelovarskom Komunalcu, jer je imao uredne papire o vlasništvu. Zašto njegov primjer nisu slijedili i drugi vlasnici stanova (njih 20-tak), Tomislavu nije jasno, ali ističe da bi mu puno lakše bilo da u zgradi živi još netko jer ovako sve mora sam. Tako je Batinić morao sam na krovištu mijenjati dio crijepova, a zatvarao je i poslovne prostore u koje su zalazili pijanci i beskućnici. Srećom, dok zgrada propada, u njegovu stanu od 80-ak kvadrata to se zasad ne osjeća.

U tvrtci Beming, koja se bavi održavanjem stambenih zgrada i koja je preuzela ovu nedovršenu zgradu, kažu da vlasnici stanova ne shvaćaju da moraju uložiti još novca u stan – bez obzira na to što su stan u cijelosti platili. “U suprotnom će im sve propasti”, kazao je Mario Brestovečki, direktor Beminga.

Donosi: net.hr

Negativno raspoloženje i averzija prema riziku još uvijek dominiraju te premije na rizik dionica ostaju na visokim razinama. Zbog toga su analitičari Erste Groupa i dalje oprezno optimistični u pogledu tržišta kapitala u 2012. godini.

Dionice regije SIE smatraju atraktivnijima od dionica eurozone. Kako stoji u analizi kriza državnog duga treba strukturna, dugoročna rješenja; mjere likvidnosti primirit će tržišta i osigurati vrijeme potrebno da se provedu rješenja.
- Sveukupno, ne očekujemo da će tržišta kapitala doživjeti oporavak jak poput onoga u 2009. Oporavak će nastupiti puno neprimjetnije, dok bi se postupno raspoloženje oporavka trebalo očitovati u performansama tržišta dionica. Bili bismo zadovoljni kad bismo vidjeli da se ovaj učinak polako pojavljuje u prvom tromjesečju 2012., no nećemo biti iznenađeni bude li potrebno i više vremena – komentirao je Henning Esskuchen, suvoditelj Odjela za analizu tržišta kapitala SIE.

Analitičari Erste Groupa očekuju pad rasta BDP-a tijekom 2012. te ponovno predviđaju negativan rast Mađarskoj i Hrvatskoj u 2012.

- Očekivali bismo da će se kriza državnog duga pretvoriti barem u tehničku recesiju za regiju, ili barem pojedine zemlje, u četvrtom i prvom tromjesečju, te stoga naše prognoze za oporavak dionica ovise o tome da se ovaj razvoj događaja ostvari, otvarajući mogućnost za pozitivnije iščekivanje ekonomskog razvoja tijekom 2012. – rekao je Esskuchen.

Dodao je kako se u ekonomski teškim vremenima treba usredotočiti na tvrtke koje još uvijek uspijevaju ostvariti visoki stupanj profitabilnosti, dok istovremeno prikazuju stabilne financijske brojke. Atraktivan prinos od dividendi također predstavlja ključan element pri donošenju odluke o investiranju.
- Prema našem mišljenju, u 2012. investitori će preferirati stabilne tvrtke, visoke stope pokrivenosti duga, tvrtke s raspoloživim neto novčanim sredstvima i defanzivna ulaganja – rekao je Esskuchen.

Pozitivan pokazatelj je činjenica da su gotovo svi sektori počeli pokazivati sve bolje stope revidiranja očekivanih zarada. Analitičari smatraju osiguranje i telekomunikacije zanimljivim sektorima koji bi i u 2012. trebali dobro poslovati, a pozitivno mišljenje imaju i o komunalnim uslugama regije SIE, barem kao temeljne/defanzivne investicije.

Pažnja možda više neće u tolikoj mjeri biti pridavana nekretninama. Analitičari očekuju da će se prodaja stanova i tržište vozila smanjiti u 2012., no potražnja za bijelom tehnikom bi trebala nastaviti rast u skladu s rastom BDP (što posebno vrijedi za Tursku). Maloprodaja hrane jedan je od najdefanzivnijih sektora u kontekstu gospodarskog usporavanja.

- Ukratko, držali bismo bankarski i osiguravajući sektor na oku, bili bismo skloniji nafti i plinu, dodali bismo sektore telekomunikacija i komunalnih usluga kao defanzivne opcije u pogledu prinosa od dobiti i malo zdravstvenog sektora te bismo se klonili građevine i materijala i drugih cikličkih sektora dok god recesijski trendovi budu utjecali na raspoloženje tržišta. Također očekujemo da će 2012. biti pozitivna za sve maloprodajne tvrtke zbog nastavka rasta potrošnje u regiji SIE – zaključio je Esskuchen.

Kada je riječ o ocijeni po zemljama, analitičari Hrvatsku vide kao i dalje relativno skupu s očekivanim omjerom cijene i dobiti od 11.3, dok rast ostaje prilično slabašan, držeći se oko 2 posto. Očekuju da će gospodarstvo sveukupno zabilježiti negativan rast BDP-a u 2012., stoga ne očekuju previše pozitivne aktivnosti na ovom tržištu.

Donosi :Lider Press

Stanje podstanarstva u Hrvatskoj nikada nije bilo gore i čini se da je dno davno dotaknuto, vlasnici stanova bezobzirno izbacuju podstanare, ulaze u stanove nenajavljeno (pa to je ipak moj stan) rečenica koju sam čuo tako mnogo puta. Ipak ima tu istine kada smo na balkanu taj njegov stan je nekretnina vrijedna nekoliko desetaka tisuća eura, ali kako mu dajem pola svoje teško zarađene plaće jel imam ikakvih prava na tu nekretninu pa barem trenutnih? Trebao bi imati po svim svijetskim pravilima najma stanova i predmeta ali takva praksa nije i u hrvatskoj mnogo puta su ti dobri i brizni vlasnici izbacili podstanare na ulicu jer im se tako prohtjelo u datom momentu(vidjevši veću zaradu). Obratiti se kome nemaju nego traziti novi stan i novoga gazdu sa nadom da će ovaj biti normalan i da će stan biti uredan.Prvi bolni korak za podstanara na ulici je traženje preko raznih oglasa za nekretnine ali tu glavnu ulogu umaju agencije za iznamljivanje koje uzimaju 100% naknadu za najam stanova. Znači 250 € stan i isto toliko agenciji uz to treba izgubiti nekoliko dana tražeći i pregledavajući razne lokacije koje agencija pokušava iznajmiti ili se riješiti glavni moto je “dobar stan se lako iznajmi idemo nuditi one lošije“. Velika većina podstanara nije upoznata sa svojim pravima pri najmu stanova, koja su svakako veoma loša i to svi iskorištavaju od agenciji do iznamljivača stanova.

Glavni problem neprijavljivanje podstanara je dvosjekli mač kada se radi u ovako sivoj i nesređenoj sredini podstanarstva, jer za prijavljivanje podstanar dobiva određena prava boravka i pravo povrata poreza ali gubi ono najdragocijenije svoj vlastiti novac jer nijedan stanodavac neželi plaćati porez i pri tome biti na gubitku.Iako je i sam zakon išao na ruku najamodavcima, veoma teško je doći do toga.

Planovi nove vlade za spas podstanara!

Spas podstanara djelovao je kao nemoguća misija pogotovo u dalmaciji gdje turisti imaju više eura od podstanara pa se u sezoni stavljaju na prvo mjesto, a sam porez na nekretnine baš i ne ide u prilog svojeglavim “gazdama” stanova željnih što veće zarade čime će se samo podignuti cijena podstanarstva jer da su iti malo humani prijavili bi podstanare i prvi put, a samim time nebi dolazilo do ovakvih problema i ovake financijske rupe u proračunu, u prilog tome ide i osmišljanje raznih spletki za izbjegavanje novonastalog poreza, sa tim dolazi na vidjelo da podstanarima neide u prilog novi porez nego će se samo cijena podstanarstva podignuti a samim time i cijena agencija koje iznamljuju takve stanove.

Država gradi stanove!

Za brojne Hrvatske podstanare ovakav naslov je naslov iz bajke koju civilizirani ljudi zive već stotinama godina, po principu nižega najma u zgradam koje se rade ciljano za najam. Jel to spas nas podstanara u Hrvatskoj ili samo još jedna ideja na papiru, kolika bi bila cijena takvih stanova i što sa onim stanovima koje muče razne dozvole i nemogućnost prodaje, zar nije bolje takve stanove koji stoje prazni godinama jer vlasnici žele samo ogromnu dobit odmah, jel moguće stanove koje banka oduzima dati u noramalan najam i ubirati nekakvu zaradu a ne ih podavati na “javnim” dražbama drugim građevinskim poduzetnicima još željnijima brze i velike zarade.

Ovako se više nemože!

S nadom u pozitivno kretanje gospodarstva bar sa stajališta najma stanova, jer nam tio jedino ostaje uz moguće povećanje poreza i još teži način života jel se ikada itko zapita kako će podstanari živjeti jer su već godinama na rubu egzistencije i građani drugog reda. Jedan od malo znanih ali ne čudnih podataka da su podstanari veoma skloni kriminalu i kriminalnim aktivnostima uopće nije čudno s obziro da su to građani koji najmanje gube odlaskom u zatvor jednom prilikom mi je kolega podstanar izjavio da bi se odmorio malo u zatvoru od teskog života i nemogućnosti pronalaska stana te sve teže situacije na poslu na kojem mjesecima nije dobio plaću nego se za plaćanje podstanarstva zadužuje kod prijatelja i rodbine te sa tim samo zatvara začarani krug podstanarstva i siromaštva.

Podstanarstvo zbog radnog mjesta!

Zbog gospodarskog aspekta države podstanarstvo zbog poslovnih razloga uopće ne postoji, a to je jedan od najvećih prednosti podstanarstva pri pronalasku posla (da niste vezani za određeno područje) nego se traži stan što povoljnije bez obzira gdje se nalazi jer se radno mjesto pronalazi puno teže.

Samim time ovakva situacija se teško može popraviti i ovakve slike stanova neće biti rijetke jer kad mogu zašto nebi iznamljivali svakakve rupe na crnom tržištu.!

Porez na nekretnine, koji je novi ministar financija Slavko Linić najavio u srijedu na Klubu izvoznika, bit će vezan prvenstveno uz vrijednost i upotrebu. Prema ranijim Linićevim najavama, taj će se porez obračunavati na nekretnine u kojima se ne živi, ali i na građevinsko zemljište koje nije u funkciji.

“Porez na neupotrijebljenu imovinu će progresivno rasti, a na upotrijebljenu imovinu značajno pasti. To je poruka gospodarstvenicima. Svaka imovina koja je balast stajat će vas jako puno”, kazao je u srijedu Linić.

Porezna stopa od 1,5 posto

Marina Kesner-Škred iz Instituta za javne financije, koja je napravila analizu s odgovorima na pitanje što sve treba znati o oporezivanju nekretnina, polazi od toga da bi porezna stopa u Hrvatskoj iznosila 1,5 posto. U tom slučaju, za prosječan stan od oko 60 kvadrata, uz cijenu četvornog metra od 1.500 eura, trebalo bi godišnje platiti oko 8.000 kuna poreza, piše Jutarnji list.

Paušalno određivanje poreza

No, porezni stručnjak Vlado Brkanić zbog nesređenosti zemljišnih knjiga smatra da je uvođenje poreza od 1. srpnja nerealno osim, kaže, ako će se “paušalno odrediti porez pa kome krivo, a kome drago”.

“No i u tom je slučaju potrebno napraviti tablice s osnovnim koeficijentima”, upozorava Brkanić. I stručnjaci s Instituta za javne financije upozoravali su da će takvi koraci države zahtijevati dodatne administrativne pripreme, ali i zapošljavanje ljudi koji će na svemu tome raditi.

Budući da su mnoge nekretnine kupljene na kredit, M. Kesner-Škreb kaže da bi poreznu osnovicu trebala činiti neto vrijednost nekretnine. Prema njenom mišljenju, na takve stanove trebalo bi plaćati manje poreze, što opet zahtijeva dodatnu administraciju.

Novi hrvatski ministar financija Slavko Linić najavio je danas na skupu Kluba izvoznika kako će Vlada konačnu odluku o porastu općeg PDV-a te o međustopama, o čemu se raspravlja već danima, donijeti u siječnju. Nove stope PDV-a, dodao je, primjenjivat će se od 1. ožujka, a nulta stopa PDV-a neće se mijenjati do ulaska u EU 2013.

Istovremeno je kazao kako će se državni proračun pred saborskim zastupnicima naći u veljači, dok se njegov rebalans očekuje u srpnju. Prema Linićevim riječima, Vlada novim proračunom želi održati kreditni rejting, te osigurati niže kamatne stope i povoljnije rokove za povrat kredita.

Porez na dividendu odmah!

No, Linić je najavio još neke nove namete.

“Vlada će odmah uvesti porez na dividendu i smanjiti parafiskalne namete, a porezna reforma, kojom će se uvesti porez na imovinu, trebala bi biti gotova do 1. srpnja”, kazao je ministar financija.

Još jednom je ponovio kako država kreće i u “rat” s nelikvidnošću. Tako će Zakonom o financijskom poslovanju za poduzetnike utvrditi rokovi plaćanja PDV-a od 45 dana. Država će, pak, svoje obveze morati platiti u roku 30 dana, dok će se poduzetnicima omogućiti da svoje rokove podmiruju u roku 60 dana.

“Zakon o legalizaciji mora biti potpuno provediv i pravedan, a legalizacija jeftina. U sljedećoj godini moramo legalizirati niz objekata, prvenstveno poljoprivrednicima jer oni neće dobivati poticaje”, kazao je Vrdoljak, piše HRT.

Potvrdio je da će država i dalje nastaviti subvencionirati stambene kredite. Najavio je i mjere koje će potaknuti izgradnju novih stanova za prodaju i najam, jer su oni potrebni za pokretanje tržišta nekretnina. Predstavit će i projekte obnove javnih zgrada po principu energetske učinkovitosti i održivog razvoja.

“Znam da zvuči preambiciozno ali mi je velika želja da do kraja mandata najveći dio Hrvatske bude katastarski izmjeren, a gruntovnice i katastar budu usklađeni”, kazao je Vrdoljak i dodao kako treba “dignuti” građevinski sektor visokogradnje.

Od kada je počela gospodarska kriza, konstantno padaju cijene stanova. No, one su još uvijek visoke i za mnoge mlade obitelji vlastiti dom ostaje neostvaren san.

Stanovi u Zagrebu stoje 1.744 eura po četvornom metru, u Rijeci 1.599, u Splitu 2.410, a u Osijeku 1.164 eura.

Novi ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak je svjestan – neprodani stanovi su mrtvi kapital. Najavljuje subvencije za prve nekretnine, ali i novi model najma.

Jeftiniji najmovi

“Moramo osigurati jeftine najmove, moramo skinuti cijene za kupovinu stana. A na taj način i produžavamo odluku ljudi gdje će im biti ono sidro, gdje će im djeca ići u školu i na fakultete’, kazao je Vrdoljak za Dnevnik.hr. U planu je investitore stanova za najam dijelom osloboditi i PDV-a.

Svi vole subvencije

Investitore, ali i banke najviše vesele državne subvencije.

“To je rezultiralo time da kupci koji su bili u nedoumici oko kupnje stana, zbog financijskih razloga ili nekakvih drugih, oni su se zbog tih novodefiniranih uvjeta državne subvencije odlučili za tu kupnju i kupili nekretnine”, kazao je viši specijalist za posredovanje tvrtke Zagreb nekretnine.

Neprodanih stanova ima još mnogo. Procjenjuje se da samo na području Zagreba ima više od 10 tisuća novosagrađenih neprodanih stanova. Cijene, prema mišljenjima stručnjaka, mogu još padati.

Ako niste upoznati sa subvencijom i kako do nje doći na donjem linku smo vam donjeli obrazac koji se mora zadovoljiti za dobivanje subvencije.

Nadamo se da smo barem nekolicinu razveselili sa svojom vijesti.

Natječaj-za-Subvenciju-za-2011-12godinu