Iako je gradska vlast i prema ratificiranoj Europskoj socijalnoj povelji dužna provoditi politiku stambenog zbrinjavanja svojih građana,
neslužbene procjene, koje govore o najmanje 10 tisuća podstanara na splitskom području, daju nam sasvim drugu sliku, posebice kada se zna da je brojka kudikamo veća. Uzimajući u obzir da mjesečno podstanarstvo zapada 2000 kuna, dolazimo do iznosa od 20 milijuna kuna mjesečno koje podstanari ostavljaju u blagajni ilegalnih iznajmljivača. Bilo kako bilo, oko 200 stanova koji se godišnje izgrade daleko je ispod realne potrebe podstanara, koji čekaju da se Grad odluči za kontinuiranu politiku stanogradnje. Šeststo stanova godišnje Poduzetnik Ivo Ora, vlasnik građevinske tvrtke “Ora-mont”, drži da se problem podstanara može jednostavno riješiti. — Kada bi se u idućih pet godina izgradilo između 500 i 600 stanova godišnje, to bi donekle riješilo nestašicu stambenog prostora. Naravno, svote bi morale biti prihvatljive, na način da cijena kvadrata stana u centru grada ne prelazi 2500 eura, a na rubnim dijelovima grada od 1600 do 2000 eura — kaže Ivo Ora. Nije problem izgraditi stanove, nego su njihove previsoke cijene problem, ističe Zvonko Kotarac, direktor “Dal-koninga”. — U ovakvim uvjetima i cijenama malo tko sebi može priuštiti stan. Ako pogledamo rast cijena stanova koje premašuju 3000 eura po kvadratu, situacija je jasna — naglašava Kotarac, navodeći kako bi cijena od 1500 eura po kvadratu mogla biti idealna za nove kupce. Program POS-a, za koji se očekivalo da će dovesti do usporavanja rasta cijena na splitskom tržištu, izazvao je preprodaju stanova. — Ovakav POS mi je nerazumljiv. Pojedinici za male novce dobiju stan, jer su kao socijalna kategorija, pa ga zatim preprodaju za tri puta veću cijenu, što je nedopustivo. Konačno moramo razlučiti što su socijalni, a što su stanovi za tržište — kaže Kotarac.