Epodstanar.com Sve informacije za podstanare na jednom mjestu!
Puno posdstanara pa tako i sam nadao sam se ulasku Hrvatske u EU i sređivanju podstanarskih prava i podstanarskih života koji su na rubu siromaštva. Uzmimo moj primjer gdje se radi cijeli mjesec za cca 4000 kn što je neka prosječna plaća podstanarstvo mi uzima 2000kn plus 600 kn režija koje pokušavam srezati na totalni minimum al niže jednostavno neide. S ovih 1400 kn moram imati goriva za taj isti posao i prehranjivati se cijeli mjesec.
Ako su penzioneri s 1400 kn mirovine sirotinja i skupljaju boce po kontenjerima po čemu se ja razlikujem od njih?
Breme podstanarstva pritišće veliki broj hrvatskih obitelji koje zbog tog moraju živjeti kao socijano ugroženi slučajevi, a to možda i nisu.
Jedna od nada za podstanare je bila EU nekakva regulativa cijena stanova, prijava podstanara ili nešto što će im ovaj težak život barem malo olakšati!
Što će se dogoditi kada budemo i mi dio velike Europske obitelji?
Jednostavan odgovor – NIŠTA !
Kako je netko negdje izjavio “Balkan uvjek ostaje Balkan”
Promjene u regulativi i zakonima na relaciji najamodavac – najamoprimac ili po naški gazda stana – podstanar
No što to zapravo znači za najmoprimce? Hoće li iznajmljivanje stanova zbog poreza na nekretnine i ulaskom Hrvatske u Uniju biti jeftinije? 1. srpnja 2013. službeni je datum ulaska u EU, a 1. travnja iste godine trebao bi stupiti na snagu Zakon o porezu na nekretnine, oko kojega već sad postoje neslaganja i u samoj Vladi.
Što se tiče poreza, vjerojatno će biti kao i dosad, a to znači da će prijavu, u sklopu cijene najma, morati plaćati najmoprimci sami. Posljedično, veće cijene najma. Što se tiče članstva u Uniji, tu se zapravo ništa neće mijenjati. Iznajmljivanje nekretnina, naime, nije u domeni regulative Europske unije, nego je isključivo dio nadležnosti države članice. Dakle, Republika Hrvatska sama postavlja vlastite standarde i sama sebi odgovara po tom pitanju.
Uzrok takvoga stava Unije oko regulative iznajmljivanja stanova, odnosno nekretnina, leži u načelu nepovredivosti vlasništva. Naime, vlasnik je taj koji određuje cijenu najma i koliku god da je navede – smije, jer nema zakona koji bi to mogao spriječiti. Tržište je druga stvar i ukoliko i dođe do smanjivanja cijena, to je isključivo zato što tržište tako diktira.
‘Tko jači – tlači’, nameće se samo od sebe.
Jedino što EU nudi potrošačima, u ovom slučaju najmoprimcima, jest pravo zaštite potrošača. ‘U cilju promicanja interesa potrošača i osiguranja visoke razine zaštite potrošača, Unija će doprinijeti zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promicati njihovo pravo na informaciju, edukaciju i vlastito organiziranje kako bi se brinuli o zaštiti svojih interesa’, stoji u 1. stavku članka 169. Ugovora o funkcioniranju EU.
Hoće li nova zakonska regulativa u Hrvatsku donijeti i model iznajmljivanja stanova sličan američkom, u kojemu je najam kontroliran, a najmoprimci stan mogu uređivati i preuređivati po vlastitom nahođenju ovisi, izgleda, opet o državi, ali i o mentalitetu njezina življa. Vrijeme će pokazati.
