U podstanarstvu je ipak sve crno

Kada biramo između dvije solucije kupiti vlastiti stan ili unajmiti stambeni prostor vrlo  često zbog  enormnog kreditnog zaduženja (dok nas smrt ne rastavi) da bi došli do vlastog krova nad glavom biramo najamTo naravno nije ništa čudno u usporedbi s većinom zapadnoeuropskih zemalja gdje se u unajmljenim stanovima često živi cijeli život, ali se za razliku od naših prilika zakon poštuje. U prilog našem istančanom smislu za bijeg pred zakonom idu procjene koje govore da je samo 15 posto sklopljenih ugovora o najmu, što opet ne čudi s obzirom na činjenicu da ne postoje nikakve ali doslovno nikakve kontrole. Siva ekonomija na ruku ide i najmodavcima i podstanarima jer je kod nas praksa ukoliko ide legalno i preko računa onda je to već enormno skuplje. Najmodavci pod izlikom nefunkcioniranja pravne države vade svoje adute iz rukava za neplaćanje poreza i krug se tu zatvara. Jer zašto bi taj Pero Perić platio porez za najam stana kada je tamo neki Ivo Ivić pokrao pola države i nikome ništa.
Do kada u krug? Nadam se ne zadugo, a do tada možda ne bi bilo loše da se svi budući najmodavci i podstanari informiraju što se dogodi kada se sklopi ugovor o najmu.
Najam ili zakup oporezuje se porezom na dohodak prema odredbama zakona o porezu na dohodak, kao dohodak od imovine i imovinskih prava. Kod dohotka od imovine koji se ostvaruje temeljem najma ili zakupa nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.
Predujmovi poreza plaćaju se državi prema rješenju Porezne uprave i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Pri utvrđivanju poreza ne uzima se u obzir osobni odbitak poreznog obveznika te se predujam plaća po stopi od 15 % i smatra se konačnim porezom, pa porezni obveznik za ovaj dohodak ne može podnijeti poreznu prijavu.
Kod dohotka od imovine koji se ostvaruje iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima za koje je plaćena boravišna pristojba izdaci se utvrđuju u visini 50% od ostvarene najamnine.
Predujam poreza obračunava, obustavlja i isplaćuje isplatitelj dohotka, odnosno  sam porezni obveznik pri svakoj naplati najamnine primjenom stope od 15 posto bez prava na osobni odbitak poreznog obveznika.
Kod iznajmljivanja nekretnina postoje dvije različite situacije. Ukoliko iznajmljujete stan za stanovanje onda ne ulazite u sustav PDV-a bez obzira koliko zaradili godišnje jer su te usluge neoporezive.
Ako iznajmljujete prostor tvrtki kako bi ona obavljala svoju djelatnost onda ulazite u sustav PDV-a ako zaradite više od 85.000,00 kn u jednoj godini te morate voditi i poslovne knjige. U toj situaciji zakon vam omogućuje da uz prikazivanje i evidentiranje prihoda evidentirate i moguće troškove koji su porezno priznati i po kojima bi mogli priznati i pretporez.
Prema propisima o porezu na dohodak davanje na korištenje stana ili druge nekretnine drugoj osobi predmet je plaćanja poreza na prihod od imovine i imovinskih prava pa ukoliko pokušate prijaviti manji iznos nego što ste dogovorili s podstanarima porezna uprava ima pravo procijeniti koliko najam zaista iznosi na toj lokaciji, pa i onda ako predmetni stan date na korištenje bez naknade, makar se radilo i o bratu koji taj stan koristi za potrebe vi postajete obveznikom poreza.
Najmodavac je dužan ugovor o najmu kao i sve promjene vezane uz visinu najamnine dostaviti nadležnoj poreznoj upravi, a u protivnom može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500- 50.000 kn.
Iako je iznajmljivanje stana na crno možda još uvijek jako privlačno moramo imati u vidu kako je to dvosjekli mač i najmodavcu i najmoprimcu jer ostavlja prostora za otkaz najma bez najave i s jedne i s druge strane. Kada se zapravo dogodi takva situacija možda više neće biti toliko bitna ona činjenica kako je neki tamo Ivo Ivić pokrao pola države, jer  se i u vlastitom dvorištu igrala potpuno ista igra.
Možda ipak u nas glavni problem leži u činjenici kada smo mi glavni akteri u cjeloj toj crnoj komediji (čitaj sivoj ekonomiji) stvari se ne čine tako strašne….da li je to zaista baš tako?….