Ja neću plaćat stan biti ću Skvot

Što je to uopće skvot i skvotiranje? Skvotiranje je zaposjedanje prostora bez dozvole vlasnika, a najčešće se zaposjedaju prazni i zapušteni prostori čija je vlasnička situacija nejasna

Dakle, skvoteri taj zauzeti prostor nazivaju skvot što dolazi od engleskog glagola to squat, što pak znači naseliti se bez dozvole. Sama ideja potječe iz sjeverne Europe osamdesetih godina, a i danas je najčešće vezana za anarho – punk supkulturu. Ljudi koji odluče živjeti na taj način pristupaju vrsti kolektivnog života i stvaraju organiziranu zajednicu. Osim tih, prvenstveno praktičnih životnih razloga, postoji i skvotiranje iz političkih razloga, kao dokaz svojih političkih stavova. Time se želi napasti privatno vlasništvo, službenu politiku, sistem cijena i tržišta, a najviše programiranost i konformizam ljudi. Dok jedni teže stvaranju doma, sanjaju o svojoj ”kućici u cvijeću”, drugi te ideale odbacuju…

Zakon je prema skvotanju različit u svakoj zemlji; u Nizozemskoj je skvotiranje legalno ako je prostor napušten više od godinu dana. U Škotskoj je to krivično djelo, a u velikom broju zemalja prekršaj koji se riješava građanskom parnicom. Najteže je tretirano u Texasu gdje čovjek može biti ubijen prilikom upadanja na nečiji posjed. Hrvatska si uzima za pravo da skvotere iz objekta može izbaciti u bilo kojem trenutku, ali se njihov čin ne smatra zločinom.

No kako je to zapravo počelo? Kaže se da je zaposjedanje staro koliko i posjedovanje, ali baš skvotiranje se javilo sredinom prošlog stoljeća, više ili manje organizirano. Sjećate se, ustvari ne sjećate se, ali su vam pričali o tamo nekom hipi pokretu šezdesetih. Napravili su ti hipiji malu revoluciju, ako ništa drugo stvorili su malo drugačije društvo. To društvo je dovelo do toga da skvotovi sedamdesetih postanu baza društvenih pokreta u Europi. Čest argument zbog čega je to tako je sve veći broj beskućnika i ljudi koji žive u neprikladnim uvjetima. Osim toga postojao je velik broj napuštenih i neiskorištenih prostora. Skvoterima u medijima nije dodijeljeno mnogo prostora pa su oni stvorili svoje medije: grafite, fanzine, časopise, novine, pa čak i izdavačke kuće. Taj pokret u svijetu je dosta razvijen, najviše u Zapadnoj Europi i Južnoj Americi. Što se Europe tiče, postoji nekoliko tisuća skvotova, a najbrojniji su u Barceloni, Amsterdamu, Berlinu, Milanu i Londonu. Južna Amerika, točnije Sao Paolo može se pohvaliti i najvećom skvotiranom zgradom na svijetu – Prestes Maia.

Što se naših prostora tiče, prvo moramo spomenuti bivšu Jugoslaviju. Tada je najveći prostor bila kasarna JNA Metelkova u Ljubljani koja je 1993. pretvorena u veliki alternativni kulturni centar. U Mostaru je početkom devedesetih skvotirana razrušena zgrada kulture Abrašević. Kasnije je ta zgrada obnovljena, legalizirana i pretvorena u centar alternativnih kulturnih događanja. Ali kako bi to bilo da i Sarajevo nema svoj primjer skvotanja; 2004. ekipa umjetnika pokušala je zauzeti tri barake koje su preuredili u umjetnički skvot koji je trajao oko godinu dana dok nije srušen.

U Hrvatskoj, najveći i najdugovječniji skvot je bivša vojarna JNA Karlo Rojc u Puli. Površine je oko 20.000 kvadratnih metara, a 1991. polako je naseljavaju skupine bendova, aktivista, umjetnika… Danas je Rojc multikulturni društveni centar kojim autonomno upravljaju njegovi korisnici i u kome se nalazi 70 udruženja od kojih je većina aktivna. U manifestu Rojca stoji da se protive bilo kakvom obliku nacionalizma, seksizma, homofobije i nasilja, a zalažu se za solidarno društvo bez ikakvih privilegija. Dakle, osnovna poruka skvotera još uvijek postoji!
U Zagrebu trenutno postoji samo jedan skvot poznat pod imenom Vila Kiseljak u Horvaćanskoj 32. na Knežiji. To je stara napuštena kuća koju je skvoterima prepustio njezin vlasnik. Vila Kiseljak je skvotirana 2002. godine i smatra se potpuno uspjelim pokušajem skvotiranja u Zagrebu. Iako je u tu ideju svoje prste htjela umiješati policija i par je puta iseljavala stanovnike, oni su se uporno vraćali, pa je i policija odustala. Naravno, tamo su se održavali i punk koncerti, a prostor se smatrao važnim za alternativni omladinski život te za radikalnu aktivističku scenu. Nažalost, o ovom prostoru već možemo govoriti u perfektu jer je predodređen za rušenje u veljači, a na toj adresi gradila bi se osnovna škola. U Vili Kiseljak već dulje vrijeme nitko ne živi i koristila se samo za povremeno održavanje koncerata. Sama unutrašnjost zgrade je zapuštena i neodržavana, a nitko nije ni pokazivao veliku volju za njenim uređenjem. Proteklih tjedana koncerti su održavani nešto češće, ali i to se gasi. Mogli bismo reći da rušenjem Vile, nestaje skvotiranje u Zagrebu. Naravno, možda ne zauvijek jer tko zna kad će doći nove snage zainteresirane za sličan pothvat.
Osim tog prostora u Zagrebu je postojalo još nekoliko zgrada koje su pokazivale određeni potencijal. Jedne od takvih su Kuglana, Taxi Remont i Tvornica Jedinstvo. Taxi Remont je kompleks napuštenih hala u Adžijinoj ulici, a jedni od prvih stanovanja zabilježeni su 1998. godine. Tijekom te i 1999., tamo su održavani koncerti, a prostor nije propao zbog policije nego zbog čestih upada skinheadsa. Tako je prostor više puta bio zapaljen dok na kraju nije i potpuno napušten. Kuglana, koja se nalazila iza autobusnog kolodvora u Strojarskoj (i nekad je stvarno bila kuglana), skvotirana je 1994. prvenstveno radi pokušaja stvaranja prostora za alternativnu kulturu. Prostor je imao problema s policijom i nedugo nakon toga je srušen. Dio ekipe koje se potrudila oko Kuglane nastavila je s djelovanjem i nakon rušenja, tako da su ”kuglaši” imali veliki utjecaj u stvaranju Udruženja za razvoj kulture i Attacka. Pridobili su Tvornicu Jedinstvo (sadašnja lokacija Močvare) i na neki način izvoljevali pobjedu što se tiče promicanja alternativne kulture mladima. Još jedan prostor koji je bio zanimljiv nalazio se u Masarykovoj 6., ali je taj pokušaj završio neslavno izgradnjom slastičarnice Zagreb.

Ekipa koja je okuplja oko skvotova uglavnom je ista, a često se i spominje izraz ”alternativna”. Sociolog uz kojeg se veže isti pridjev je Benjamin Perasović, a sam se bavi proučavanjem supkultura mladih. On zaključuje kako je osamdesetih bilo zlatno doba skvotiranja te se u naše prostore proširilo iz Europe (kao naravno i mnogi drugi utjecaji).
Kao što bi morali razmisliti o svim utjecajima koji nam prijete ili nam se smiješe tako trebamo razmisliti i o ovome. Skvotiranje u Hrvatskoj još nije toliko medijski eksponirano i atraktivno, recimo to tako. Mnogi nisu ni upoznati s tim pojmom niti ih zanima (uz taj pojam ni slučajno nemojte miješati bespravno useljavanje u gradske stanove) 🙂
Prema istraživanju Hrvatske udruge arhitekata Platforma 9, 81 u Zagrebu postoji više od 300 napuštenih i useljivih prostora. Besmisleno je da toliki prostori zjepe prazni, a toliko ljudi nema gdje živjeti. Jedan od razloga zašto možda skvotiranje nije najidealniji izbor je to što nije najsigurniji. Policija, zakon, a i skinsi neki su od problema. Ipak, zvuči kao najuzbudljiviji način na koji možete provesti svoju mladost. Bez suvišnih financijskih izdataka, a puno slobode. Za one koji se odluče za malo neizvjesnosti i krenu skvotirati mi ćemo vas ohrabriti s par popularnih slogana : ”Smještaj svima”, ”Svakom čovjeku kuća, svakoj kući čovjek”, ”Zauzmi, naseli, oživi!”