Putovanje studenata u inozemstvo

Organizacija IAESTE organizira razna putovanja razmjene studenata nudeći posao i daljnje educiranje, kakvi problemi nastaju kada se nađete sami na drugom kraju svijeta donosi nam student sa putovanje sa IAESTE-om u Brazil gdje je provodio studenske dane i kakav je bio studenski smještaj u Brazilu!

Kad sam dosao u kucu O2, bio je petak, neki mali party, hrpa ljudi u kuci… Do ponedeljaka, u kuci je ostalo samo dvoje ljudi koji su bili na partiju, a dosli su zapravo novi stanari, koji su za taj vikend otisli doma.

Kuca u koju me IAESTE smjestio, je najgora kuca koju sam u Ouro Pretu vidio, vlazna i prljava. Stan od studenata je samo u prizemlju, sa samo 4 prozora na cca 100m2. U tom prostoru zivi 8 ljudi + gringo. Prvi krevet koji su mi dali:

Tu se moze jasno vidjeti kako je kuca vlazna, a zbog toga ima lijep karakteristican miris…

Kad sam trazio cistu posteljinu, malo su cudno gledali, jer svako nosi svoju od doma (zive par 100 km od Ouro Preta, ne 15 000 km), pa nisu imaju nista cisto za mene…

Kada je dosao covjek koji inace spava na tom krevetu, mene su “unaprijedili” na:

Ok, kad sam vidio o kakvom se krevetu, madracu i posteljini radi, lijepo sam uzeo sve sa prijasnjeg kreveta, stavio u drugu sobu…  Nije im bas bilo drago sto sam to napravio…

Posto mi je placa prema IAESTE ugovoru 320 reala, a smjestaj sa gornje slike bi trebao placati 250 reala, bus do faks je 1.7reala. Slao sam mail u IAESTE Brazil. Zena iz IAESTE Brazila je zvala u kucu, nije mi odgovorila na mail, ali “sredjen” je popust od 50 reala! Juhuuu!

Srecom da je ovo studentsko mjesto, gdje ima puno studenskih kuca, pa sam brzo upoznao puno novih ljudi. Medju njima sam upoznao i studenta s kojim moj profesor suradjuje. Kod njih u kuci zivi 4 covjeka, svi znaju engleski, dva decka dobro, dva su ucili, za razliku od IAESTE kuce gdje samo dvojica od 8 znaju nesto engleskog.  Kuca ima je cista, jer im dolazi zena dva puta tjedno cistit, blizu su faksa, stanarina je kao i u iaeste kuci i imaju jedan krevet slobodan.

Odluka nije bila teska 🙂

Sto se tice samog IAESTEa, pitao sam da li mi mogu pomoci oko registracije na policiji, dobio sam odgovor broj telefona na koji se trebam raspitati i uputu da se obavezno moram prijaviti. Cimer je nazvao, pitao radno vrijeme, adresu. Kad sam rekao profesoru da se trebam prijaviti na policiju, rekao da prvom prilikom kada ce ici u Belo Horizonte, ce me odvesti. BH je 90 km od Ouro Preta, ima cca 3.5 mil stanovnika…  Uz 200 reala, i 10 otisaka prstiju i pola sata vremena sve je bilo rijeseno…

Jos jednom me kontaktirao jedan decko iz IAESTEa, ponudio svoju pomoc, dao link na facebook profil, mail, skype, sto sve ne, ali kad sam mu poslao mail sa jednim banalnim pitanjem, za dva tjedna sam dobio odgovor da se ispricava sto nije prije odgovorio, jer je imao ispite. Normalno, ono sto sam pitao nije odgovorio. Ovdje je IAESTE Brazil skupio jos jedan bod, negativan naravno 😛

Uglavnom, sve ovo je jedno novo iskustvo, mislim da cu na kraju prezivit :)), ali kad vidim kako se ljudi u Hrvatskoj trude oko prihvacanja stranaca, organiziranju izleta, traze poslove sa placom s kojom se moze prezivit onda se pitam cemu toliko truda, muke i zivciranja.

Sveuciliste u Ouro Pretu ima dugu tradiciju. 1876 ovdje je osnovan prvi rudarski fakultet u Brazilu.
Danas sveuciliste ima 3 kampusa, u Ouro Pretu, Marijani (7km) i Moldovelde (140 km).
Posto sam u Ouro Pretu, prvo cu opisati ovaj kampus. U Ouro Pretu se nalazi farmacija, nutristika, medicina, matematika fizika, kemija, pravo, turizam i “escola de minas”. Mozda sam jos nesto zaboravio, ali nije tolko vazno
Danas Escola de Minas sadrzi zavode kao građevinarstvo, rudarstvo, geologija, metalurgija, okoliš, proizvodnju. Svi ti odjeli smjesteni su u jednu zgradu.Zanimljivo je da svi inženjerski undergradute smjerovi traju 5 godina. Prve dvije godine uce matematiku, fiziku, kemiju. Bez obzira na smjer, predmeti im se ne razlikuju previse. Predavanja su u zgradi matematike i fizike. Kasnije se sele na svoje zavode.

Upisati fakultet u Brazilu je jako tesko, jer upisne kvote su male, a ucenika jako puno. Npr. na jedno mjesto za medicinu se prijavi vise od 150 ljudi, kod recimo za neke “nepopularne” smjerove kao elektrotehniku, turizam negdje 15-16 ljudi po slobodnom mjestu.
Prijemni ispit se pise dva dana, sadrzi 100 pitanja iz svih podrucja, ali podrucja na koje se covjek prijavljuje nose po tri boda, dok ostala nose jedan.

Upisuju po 30 studenata, jedan razred, svaki semestar. Kod njih je bolonja, iako nisu u tom sustavu. Pisu se kolokviji, predaju neki radovi, pa ako covjek zadovolji dobi ocijenu. Ocijene su do 10, oznacavaju koliko je % skupio na tom predmetu. 6.0 je minimalno za prolaz. Ako se ne prodje, predmet se upisuje sljedeci semestar.

Prva skola rudarstva u centru grada:

medicina:

nutricionizam:

Puno toga se gradi, kroz sljedecih par godina plan im je podici broj studenata sa 10 000 na 12 000.

matematika, fizika, kemija:

studentski restoran:

To je zgrada gdje je građevinarstvo:

Krov lijevo su laboratoriji za građevinatstvo i metalurgiju, zgrada koja se gradi ce biti labolatorij, a zgrada desno je restoran:
Od kad sam tu nije padala kisa, povremeno nebo bude oblacno. Okolne planine bi mogle biti lijepe razglednice:

Teško mi je pisati o poslu; sigurno da sam u Njemčkoj, Švicarskoj ili Švedskoj da bi mogao lako pisati što radim.  Ovdje nema velikog pritiska, radim koliko želim, nemam radnog vremena. U prosjeku mislim da radim jedno 5-6 sati… Jednom ili dva puta tjedno imam sastanak sa profesorom, gdje gleda moj rad, te mi daje upute buduce korake. Svaki put kad sam nesto trebao napravit, i kad sam dosao sa dobrim rezultatima, profesor mi je cestitao. Bas imam srece sto radim sa tako dobrim profesorom…
(dobio sam jedno 100 stranica literature na portugalskom  i jedno 200 na engleskom za pomoc, te jedan profesorov student mi je u pocetku pomogao oko programa)Modeliram gredu (trakasti temelj) te zadajem razlicita razlicita djelovanja sila, momenata, razlicite podloge, dobivam razlicite rezultate. Za sada radim na bilateralnom problemu, gdje prema Winkelorovom modelu, podloga se zamjenjuje oprugama, koje mogu biti opterecene i na vlak i tlak. Kasnije cu, nadam se uspjesno, modelirati opruge opterecene samo na tlak.

Za modeliranje koristim ANSYS, program je slican SAPu. Makar mislim da je SAP puno bolji i jednostavniji za koristenje. Rezultate modeliranja provjeravam sa analitickim rijesenjima koje dobijem u mathematici…  S obzirom da moj rad ce biti uspredba rezutata koje cu dobiti za klasicnu gredu (Navier – Bernoulli) s rezultatima koje je dobio profesorov student u magistarskom radu za gredu po Timosenkovom modelu trebat cu koristiti jedan programcic za crtanje grafofa, GraFu…

Posto profesor ocekuje da cu na kraju prakse, napisati izvjestaj, prijavio me tecaj Latex-a, programa koji omogucuje lakse pisanje jednadzbi i slicno…

Dobio sam na faksu, sobu koju dijelim sa jos nekoliko ljudi, pristup wirelessu i slicno. Cini mi se da ovjde dobivaju puno vise novaca za istrazivanja nego sto se dobivaju nasi profesori.

Moj ured, koji djelim sa jos nekoliko ljudi koji rade doktorat. Dobio sam kljuc od sobe, faks je otvoren stalno tako da mogu doc raditi kad kod pozelim. Jeej!

Srecom da je ured na juznoj strani, jer kad sunce upece, nije bas ugodno u prostoji sa toliko stakla… Pogled na dvoriste faksa.

Ouro Preto se nalazi na prosjecnoj visini od 1100 m, tako da zbog visine, nema tipicnu brazilsku klimu.
Tijekom zime, padalina ima jako malo. Vrijeme je uglavnom suncano, zna biti i preko 25 preko dana. Po noci je hladnije, temperatura padne zna pasti i blizu 0. Sto ne bi bio problem da kuce nemaju ocajno losu izolaciju, da prozori malo bolje dihtaju i slicno… Njihova zima je kao nase proljece.Sto se ljeta tice, tu je sezona kise. Obicno bude pljusak, nekoliko puta dnevno. Temperatura preko 30, po noci oko 25. Velika vlaga. Srecom, da nisam dosao po “ljetu” 🙂

S obzirom da je ova regija dosta brdovita, na dosta velikoj nadmorskoj visini, ljudi se sale na racun globalnog zatopljenja i dizanja razine mora. Najvise zafrkavaju one iz Rija 🙂
Planine su bogate rudama; zlato, zeljezo i slicno…

Cimer gleda TV 😛
Umro sam od smijeha kad sam ga vidio tako zamotanog.
Prvih par dana mi je bilo hladno, ali s obzirom da mi imamo dosta hladniju klimu, brzo sam se prilagodio…

Pico de Itacolomi visine preko  1700 metara za oblacnog dana.

za suncanog dana:

Nisam jos bio gore, ali ljudi kazu da se dodje gore za 2 sata, tako da sada, na kraju semestra, kada ima puno ispita, nije lako naci nekoliko ljudi koji bi isli planinariti…
Sigurno pogled sa vrha je odlican…

Naziv grada Ouro Preto, na portugalskom znaci Crno zlato; naziv je dobio prema boji rude iz koje se dobivalo zlato. Naime jedno 30 km od Ouro Preta nalazi se Blanco Preto…
Grad je osnovan u 17. st.. Zbog velikih kolicna zlata, bio je jako bogat, tako da na relativno malo stanovnika ima puno crkva, fontana i lijepo uređenih zgrada. Nadam se da cu ih sve obici, pa cu staviti slike, opise i nesto povijesti ako sto saznam (zapamtim) .Bio je središte savezne države Minas Gerais ( malo vise od 10 puta je veća od Hrvatske), zbog toga što je grad u dosta brdovitom kraju, i nije se mogao više širiti,  krajem 19. st. središte regije je prebačno u 100 km dalji Belo Horizonte.

Sada je Ouro Preto turisticko / studentsko mjesto sa jedno 60 000 stanovnika.

Ovdje je mapa sa oznacenim turistickim “atrakcijama”, pa mozete vidjeti koliko toga ima na malom prostoru:

Glavni trg, Trg Tiradentesa.
Tirandendes je vazan za brazilsku povijest zbog borbe protiv Portugalaca u borbi za neovisnost…

Pogled na grad sa vidikovca kod sveucilista:

Pogled sa jednog drugog vidikovca noću:

Jedna od glavnih ulica koja vode do trga:

Ulica u užem centru grada:

Dan nakon sto sam dosao, bila je subota…Otvorim prozor, otvorim škure, pogled na dio grada…

Stvarno grad izgleda lijepo, nigdje se ne vide nove, moderne zgrade, nego sve kao da je prije 200 godina.

I tako ja zujim kroz prozor, kuca ima dva kata, ali samo prizemlje je od republike, dodje cimer i veli da ne ostavljam prozor otvoren, da ne bi netko usao…
Malo sam onda nagledao da se soba prozraci, pa sam zatvorio skure i prozor; radje cu slusati domoroce nego da mi netko udje u sobu i pokrade stvari…

Malo sam se u subotu prosetao svojom cetvrti, sve mi se cinilo zanimljivo 🙂
Za navece sam se dogovorio za veceru sa mentorom. Profesor je stvarno drag i ljubazan covjek, kasnije sam zakljucio da za Brazilske standarde zna jako dobro engleski.
Malo smo pricali i Ouro Pretu, njihovom skolstvu nasem skolstvu i tako to…
Dogovorili smo sastanak u ponedeljak na fakultetu…

Kad sam se vratio “doma” cimeri su se spremali na neki koncert, pa su me pozvali da idem s njima;
uglavnom neki koncert neke dvojice, neki boy band na brazilskom… S obzirom da ne znam portugalski, da ne slusam takvu muziku, bilo mi je jako cudno…

Republica je nesto cega kod nas nema; amerikancima imaju to kao bratstvo. Bratstva su priznata od stvane sveucilista i postoje u registru, a svaka kuca, u kojoj sam bio do sada, ima istaknutu potvrdu da je dio sveucilista. Kuca ima tablu sa imenom republike…

Idem  daleko, gdje ne znam jezik, gdje ne poznam nikoga, mislio sam ne komplicirati i spremio sam jedan kofer stvari. Ne zelim se dodatno opterecivati sa stvarima koje mi nece trebati. Valjda cu imat dovoljno novaca da kupim ono sto mi treba 🙂