Izdvojeno:
S čime se studenti moraju nositi pri iznajmljivanju stanova

S čime se studenti moraju nositi pri iznajmljivanju stanova

Nekretninski portal Crozilla.com objavio je zanimljiv intervju s dva studenta koja su bila voljna popričati o svom podstanarskom iskustvu.

 

Koji su vaši kriteriji pri odabiru stana koji namjeravate iznajmiti?

Stela: „Prilikom traženja stana prvo gledam da u stanu nema vlage, zatim da je potpuno opremljen (nije važno da je sve novo, već da je funkcionalno), da nisu visoke režije, da je stanarina prihvatljiva te da je vlasnik koliko toliko ljubazna i razumljiva osoba.“
Željko: „Moji kriteriji su potpuno opremljen stan, kabelska televizija, telefon, Internet, čistoća i prihvatljiva cijena.“

Imate li cimera? Koje su po vama dobre, a koje loše strane života u dvoje, troje?

Stela: „Da, živim sa sestrom u stanu od 45 metara kvadratnih i da nema nje tražila bih drugu cimericu, jer su dijeljenjem stanarine i režije duplo jeftinije. Iako volim svoj mir, s današnjim plaćama taj si mir rijetko tko može priuštiti. Kada ne bih imala cimericu, ispalo bi da radim cijeli mjesec da platim stanarinu i režije.“
Željko: „Cimera nemam, mada bih ga volio pronaći. Prostora ima dovoljno za dvoje, snizio bih mjesečne troškove i pri tom bi imao veći budžet. Prednost samačkog života je potpuna privatnost, a mana povremena dosada.“

Da li je najmodavac od vas zahtjevao polog? Ako da, koliko on iznosi?

Stela: Polog je plaćen u visini jedne stanarine, točnije 250 eura. Dakako da je bilo vlasnika koji su tražili više, ali i onih koji nisu tražili ništa. Vjerujte da nije ugodan osjećaj dati novac bez ikakvog ugovora, jer taj isti vlasnik stana može doći i tvrditi da mu niste dali  novac.“
Željko: „Moj je najmodavac od mene zahtjevao polog u iznosu od 1000 kn i ja sam mu ga dao. Razumijem da se vlasnik stana na neki način želi osigurati u slučaju da podstanar ošteti njegovu imovinu i da petama vjetra.“

Imate li povjerenja u vaše trenutne najmodavce? Mislite li da vas mogu neugodno iznenaditi s obzirom na to da ste oboje rekli da imate inetrni dogovor, a ne ugovor o najmu stana ovjeren kod javnog bilježnika?

Stela: „U ovog vlasnika imam povjerenja. Teško da bih mogla živjeti u stanu osobe u koju nemam povjerenja i pri tom strepiti hoće li svaki čas banuti na vrata. Moj najdmodavac poštuje vrijeme mene i sestre, ne dolazi nenajavljen, kupio je sve što nam je bilo potrebno u stanu, plaća i eventualne popravke.“
Željko: „Imam povjerenje u svog najmodavca, jer se radi o situiranom i kulturnom čovjeku koji živi u Njemačkoj. On se izvrsno ophodi prema meni, ali opreza nikad dosta.“

Imate li neugodnih iskustava s prijašnjim najmodavcima?

Stela: „Kako da ne… Živjela sam s dvije cimerice u gornjem katu kuće gdje je bio stan od 120 metara kvadratnih, otprilike godinu dana. Gazdi je smetalo gotovo sve! Nismo se smjele glasnije nasmijati ili recimo parkirati auto ispred kuće, iako je parkirnih mjesta bilo dovoljno. Na kraju je ispao korektan – na vrijeme nas je obavijestio da počnemo tražiti novi stan, nismo morale otići sve dok ne nađemo drugi stan, vratio nam je polog bez problema i razišli smo se kao ljudi.“
Željko: „Kod mene je u pitanju bila soba koju sam iznajmio privremeno, dok se ne snađem. Vlasnici su bili stara baka i djed koji su mi ulazili u sobu dok me nije bilo i kopali mi po stvarima, govorili mi da štedim vodu, struju, plin, da gasim sve uređaje kad idem van iz stana i da ne smijem dovoditi prijatelje pod izlikom da ovo nije birtija. Bilo je ko u priči strave i užasa, pa sam odlučio što prije iseliti. Tu smo se verbalno sukobili, jer su oni htjeli da im platim za pola stanarine slijedeći mjesec, a ja nisam htio.“

Na pitanje do kada namjerava biti podstanar, Stela odgovara: „Sve dok se situacija znatno ne poboljša i dok se kreditne kamate ne snize. Ljuta sam na starije generacije koje su pristale na kupnju stanova za 2 000 eura po  metru kvadratnom, pa i više. Onoga dana kada građevinari vide da nema onih koji će metar kvadratni stana stana platiti po nerealnoj cijeni ili kada banke uvide da nema onih koji će kredite dizati bez obzira na visinu kamate, situacija će se možda promijeniti. Sve dok je onih koji to rade, banke i građevinari dobro zarađuju i nemaju razloga da mijenjaju poslovanje. Ipak, mi mladi se nadamo kako će se situacija promijeniti jednog dana. No, radije ću čekati nego drugima omogućiti da zarađuju na meni.“
Stela bi se se odlučila na kupnju vlastitog stana kada bi uvjeti bili drugačiji i kaže: „Morala bih 100 posto biti sigurna da neću  izgubiti posao, prihvatljiva kamata bila bi do nekih 3,5 – 4 posto kao što je u ostalim europskim zemljama i dakako, metar kvadratni stana ne bi bio smio biti veći od 900 eura.“
Željko kaže da mu kupnja stana ne pada napamet, pošto bi morao potpisati ugovor o otplaćivanju na 30 godina s varijabilnom kamatom koja može dvostruko narasti. –„ Potpisati ugovor s bankom za mene bi značilo da sam od sebe napravio roba koji će čitav život proživjeti kao jadnik otplaćujući tuđi luksuz. Pobrinut ću se da mi se ne dogodi da neki gospodin na moj račun vozi Mercedes i živi u nekoj vili.“ Željko bi kupio svoj stan samo kada bi imao gotovinu i nije pesimističan, iako zna da je danas  teško sakupiti sav taj silni novac. – „Ako ste sposobni, vrijedni, štedljivi i ambicijozni, onda ništa nije neizvedivo!“ – zaključio je Željko.

Autor Ante Popić

Vođen vlastitim iskustvom pokrenut je portal Epodstanar.com koji bi trebao olakšati traženje bitnih informacija za život podstanara te prenjeti neka njihova iskustva..... --Ako i vi imate priču ili pitanje kontaktirajte me na--: urednik@Epodstanar.com

Ostavi komentar!

Adresa neće biti objavljena.

Scroll To Top