Tulumima protiv skupog podstanarstva

Vidjevši da nitko nevodi računa o podstanarima mladi Parižani osnivaju Pokret Otpora veseljem i zabavom!

Iako ih je u poreznoj upravi prijavljeno tek nešto više od sedamnaest tisuća, od oko 1,7 milijuna hrvatskih kućanstava čak je trinaest posto podstanarskih; dakle, oko 200.000 kućanstava, odnosno oko 700 tisuća ljudi ne živi u vlastitom stanu, nego nekome plaća stanarinu. A ako je vjerovati oglasnicima, najniža stanarina u većim hrvatskim gradovima iznosi oko 250 eura, najviša ide i do vrtoglavih 2500 eura, a prosječna iznosi oko 400 eura, što je pola prosječne hrvatske plaće.

Naravno, statistika je samo hladna matematika; stvarni problemi s kojima se podstanari susreću nisu izrazivi u brojkama i mogli bi se dugo nabrajati: uz često znatno precijenjene kvadrate u kojima žive, tu su i potpuna pravna nezaštićenost, neizvjesnost, neadekvatni uvjeti, diskriminacija po spolu, naciji, roditeljstvu… Unatoč svim egzistencijalnim nedaćama, u Hrvatskoj, međutim, još uvijek nije zabilježen niti jedan oblik ozbiljnijeg udruživanja podstanara, kao ni šira društvena akcija koja bi poboljšala status te relativno brojne skupine građana. (Na internetu smo, doduše, pronašli stranicu Udruge stanara Hrvatske, ali ona nije ažurirana od 2002. godine, a među njezinim dosadašnjim djelatnostima spominju se samo posjeti predsjedniku, međunarodnim kongresima…)

Udruženi istom mukom

No, budimo iskreni, u tomu i nismo baš neke “crne ovce”: unajmljivači stanova nisu previše aktivistički raspoloženi nigdje u svijetu; nigdje, osim u Francuskoj, zemlji čija višestoljetna revolucionarna tradicija neprestano iznjedruje nove pionirske ( revolucionarne) poteze. Jedno od takvih svakako je i djelovanje pariške skupine “Jeudi Noir” (“Crni četvrtak”), čiji pripadnici nenajavljeno partijaju u stanovima koji se iznajmljuju te na taj način pokušavaju skrenuti pozornosti na previsoke cijene najamnina pariških nekretnina. Za razliku od nereda i paljenja automobila njihovih agresivnijih sugrađana, o akcijama te skupine (još) nije izvještavao niti jedan hrvatski medij; ono najvažnije o njima ipak se moglo i može saznati na tribini i izložbi ovogodišnjeg 29. salona mladih, koja do 26. listopada traje u zagrebačkom Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.

Francuski umjetnici i aktivisti Lionel Primault i Delphine Vailcy

Kako smo na predavanju u popularnoj “džamiji” čuli od dvoje pripadnika skupine, Delphine Vailly i Lionela Primaulta, “Jeudi Noir” pokrenula je prije dvije godine skupina prijatelja i poznanika, uglavnom ljudi između dvadesete i tridesete koji su, razgovarajući o vlastitim egzistencijalnim brigama, shvatili da ih većinu poprilično muče previsoke stanarine. Uvidjevši da ni jedna francuska stranka, niti udruga ne vodi računa i ne govori o tomu, iako se u Parizu i Francuskoj broj podstanara kreće oko pedeset posto, odlučili su sami nešto poduzeti: osnovali su skupinu i imenovali je trenutačno vrlo znakovitim popularnim nazivom za dan kraha newyorške burze 24. listopada 1929.

“Postavili smo si pitanje tko sve ima pravo živjeti i stanovati u barem pristojnim uvjetima; najam stana od samo 20 četvornih metara u Parizu je oko 600 eura, što je iznos koji si malo tko od naših vršnjaka, ali i starijih, može priuštiti”, pojasnio je Primault, dodajući kako se “Jeudi Noir”, iako predstavljen u umjetničkom kontekstu Salona, ne smatra artističkom, nego aktivističkom skupinom. “Većina pripadnika su ili pravnici ili (bivši) studenti političkih znanosti i sličnih studija”, ističe on, priznajući ipak neke sličnosti sa situacionistima. No, kako god da oni sami sebe definirali, skupini “Jeudi Noir” teško je zanijekati kreativnost.

Prva akcija koju su održali 28. listopada 2006. godine iznenadila je, naime, mnoge, pogotovu vlasnika iznajmljivanog stana u koji su “upali”. Članovi skupine odlučili su se, naime, najaviti kao potencijalni unajmljivači, što neki do njih i jesu bili, te se skupno, s balonima, konfetima, pićem i čašama, pojaviti u oglašenom stanu i tamo kratkotrajno tulumariti. Čitav događaj zabilježili su videokamerom i poslije poslali svim važnijim francuskim medijima. “Čovjek kojemu smo upali u stan rekao nam je kako u Parizu ima nekoliko stanova koje iznajmljuje, te kako od toga novca živi u Južnoj Americi”, ispričao nam je Primault. Slične akcije “Jeudi Noir” nastavio je izvoditi svake subote sljedećih nekoliko mjeseci, čime su na kraju privukli i pozornost nacionalne televizije.

Veseli, gotovo karnevalski pristup prosvjedovanju i izražavanju nezadovoljstva bitan je, strukturalni dio njihova djelovanja, no, kao što se moglo vidjeti i u isječku odlično, spotovski montiranog videa, “Jeudi Noir” imao je i neke ozbiljnije susrete s državnim represivnim aparatom. “Odlučili smo se useliti u jedan prazan stan preko vikenda, te tamo ostati dok je to moguće”, pojasnio je Primault, a snimka posljedice tog čina – gomile uobičajeno oklopljenih specijalaca koji iseljavaju mlade “skvotere” – rekla je ostalo.

Iako to nikada nije ugodno, njihov sudar s kacigama i uniformama bio je manje opasan nego što bi to bio negdje drugdje na svijetu. “Ti specijalci bili su ozbiljni, ali ipak nismo očekivali da će nam se dogoditi nešto strašno”, pojasnio je Primault, naglašavajući kako je cilj bio skrenuti pozornost javnosti.

Revizija javnih stanova

U tomu su i uspjeli: uskoro su im se počeli pridruživati i neki političari i stariji sugrađani, pa ih se sada na prosvjedima skupi i do stotinjak. Prisutnost u medijima osigurala im je i zanimanje političara na vlasti: nekoliko puta primani su kod ministara i drugih državnih dužnosnika, a nedavno su bili i kod Sarkozyjeve ministrice stanovanja Christine Boutin, “radikalne katolkinje”, u javnosti najpoznatije po zagovaranju teorije urote u vezi s 11. rujnom, kao i po borbi protiv prava homoseksualaca.

Članovi “Jeudi Noira” svjesni su da se Christine Boutin, koja upravo priprema novi zakon o stanovanju, za njihove prijedloge zanima samo formalno, no uvjereni su da sve veća popularnost skupine može biti korak prema ostvarivanju zacrtanih “malih ciljeva”. Za početak, namjera im je potaknuti državu na reviziju javnih stanova, koji čine polovicu svih stanova što se iznajmljuju u Francuskoj, a među kojima su mnogi, kažu, prije dvadesetak godina dodjeljivani po nejasnim kriterijima. Mladi aktivisti pokušat će izboriti i da se, u skladu s prosječnom plaćom, odredi i gornja granica, iznad koje se najamnina stana dodatno oporezuje. U Francuskoj se, naime, za razliku od Hrvatske, većina stanova iznajmljuje legalno.

Ništa ilegalno

Odmah smo odlučili da nećemo raditi ilegalne stvari; doći skupno nenajavljen razgledati stan nije zabranjeno nikakvim zakonom; osim toga, nakon tuluma uvijek očistimo i posljednji konfet pa nas nitko ne može tužiti ni zbog uništavanja imovine, pojasnila je Delphine Vailly, priznajući kako je jednom neki stanodavac pozvao policiju, ali ih nije uspio uvjeriti da su dva neočišćena konfeta nekakva ‘šteta’.