U pravilu je smanjenje poreznog opterećenja uvijek najbolji put za suzbijanje sive ekonomije u nekoj državi. Zna se da se najviše švercaju cigarete, alkoholna pića, nafta i derivati… dakle ona roba koja je porezno najopterećenija. Iznajmljivanje stanova je, pak, iznimka od tog pravila: tu bi novi porez, onaj na nekretnine, pomeo sve iznajmljivače na crno i usrećio i podstanare, i državu, i lokalne jedinice.
Kad bi, primjerice, država odlučila oporezovati tzv. prazne kvadrate, dakle one koji se ne koriste za stanovanje, niti se iznajmljuju, vlasnici tih kvadrata bi se itekako potrudili da izbjegnu porez.
Da bi ga izbjegli, morali bi službeno zaposliti svoje kvadrate, dakle prijaviti podstanare koji su u njima. Pri tome je nužno da porez na takve nekretnine bude veći od poreza na rentu. Primjerice, za prosječni stan u zagrebačkoj tramvajskoj zoni može se mjesečno dobiti 300 eura, godišnje 3600 eura ili 26.280 kuna, na što je porez na rentu 2760 kuna ili 380 eura, dakle nešto više od jednomjesečne najamnine. Ako je i vlasnik u Zagrebu, na to mora platiti još 18 posto prireza, dakle još 500 kuna ili 68 eura.
Ukupno nešto manje od 450 eura. Kad bi se takve nekretnine oporezovale sa jedan posto poreza na svoju vrijednost, a neka stan vrijedi 100 tisuća eura, bilo bi to 1000 eura poreza godišnje. Vlasnici bi se jako potrudili da ih što prije iznajme ili prodaju kako bi se riješili novih troškova. Podstanarima bi takav porez bio pun pogodak jer veća ponuda stanova na tržištu odmah znači i niže cijene, a svakako i sigurnost: napokon bi dobili normalne ugovore o najmu.
Izvor/autor: Jutarnji list/PressCut