Moje iskustvo kao podstanarka

‘’Uskoro će peta godina mog podstanarstva u Zagrebu i jednostavno moram s vama podijeliti svoja nevjerojatna iskustva.

 

 

Prvi pokušaj u traženju stana bio je javljanje na oglas u Plavom oglasniku. Stan je bio na savršenoj lokaciji, 2 min od faxa, a cimerica iz mog rodnog kraja. Nazvala sam i sve dogovorila s njom i njezinom majkom, ispalo je čak da je ona babica koja je pomogla da dođem na svijet. I pomislih, pa neće me valjda zajebat. A ono, njezina djevojčica se puca tableticama. I ne samo njima nego i s frajerom koji također živi u tom stanu. Ali, naravno, frajer ne plaća stanarinu jer mamica i tatica ( liječnik, a što drugo?!) ne smiju znati. Samo me zanima kako im je to uspijevala sakriti uz susjede koji su svaki vikend zvali policiju zbog već tradicionalnih after partya u tom stanu. Pobjegla sam glavom bez obzira i izvisila 10 dana prije početka faxa. I što sad, trebalo je naći novi stan u rekordnom roku. Nebrojeni pozivi rodbini i prijateljima urodili su plodom. Prvi stan sam našla preko prijatelja naših susjeda, a prvu cimericu preko kolegice s fakulteta. Stan je bio u suterenu i zaudarao na vlagu, ali prednost mu je bio savršen drveni šank u kuhinji. Cimerica je bila simpa, sprijateljile smo se i bila sam kod nje za praznike. Sve je izgledalo savršeno, dok nije ukrala moje novce i zbrisala. Nisam je uspjela naći, a i bolje za nju da nisam. Čula sam da je odustala od faxa i otvorila kozmetički salon. Nadam se da joj je moja lova poslužila ko početni kapital. Novu cimericu nisam ni htjela pa sam se preselila u garsonijeru i odlučila živjeti sama. Naivna, nisam ni skužila da starci muljaju s preuređenim garažama.Tamo ništa nije funkcioniralo kako treba, a dosadila mi je samoća. Dakle, opet sam se selila, ovaj put k dvjema sestrama. Trosoban stan, star, ali velik i drage cure. Dobro smo se slagale i mislila sam da smo postale dobre prijateljice. Njihovi su me čak pozvali k sebi za blagdane i bilo je divno, dok jedna od njih nije otišla raditi u inozemstvo. Nas dvije smo preselile u manji, ali puno luksuzniji stan. Iz meni nepoznatih razloga, sve se promijenilo i postalo čudno. Ona je diplomirala, našla posao i umislila se do boli. Očito joj više nisam odgovarala, ali nisam se time previše zabrinjavala. Tek kad joj se sestra vratila (i zamolila da je primimo u stan dok ne nađe smještaj i posao) shvatila sam njihov evil plan; riješiti se mene! Smislile su neku priču za gazdu tako da me izbaci, ali tu sam napokon imala sreće. Gazdina žena je bila pametna i prokljuvila da gospođice lažu. Svidjela sam joj se pa je izbacila njih. Evo što se dogodi kad misliš da nekog poznaš, a ono… Izgubila sam sve živce i vjeru u ljude. Sve se nekako nezgodno poklopilo (ljeto, a s njim i ispitni rokovi). Iako sam ponavljala oglas cijeli mjesec nitko se nije javio pa nisam uspjela pronaći novu cimericu. Spakirala sam sve stvari i zbuksala ih kod dečka preko ljeta. Htjela sam zaboraviti na sve jer sam znala što me čeka na jesen. Još jedna mukotrpna potraga za stanom. Ne biste vjerovali što sve ljudi iznajmljuju i za koju lovu! Od samog sjećanja na mirise i izgled stanova koje sam vidjela, okreće mi se želudac. Poštedjet ću Vas detaljnih opisa. Opet nisam imala sreće, ali dečkovi cimeri su bili dobri i primili me na mjesec dana u njihov stan. Tamo mi je definitivno bilo najljepše ; dečki su zakon, i puno bolji cimeri od cura. Nakon toga sam našla stan u super kvartu, za malo novca s curom koju znam s faxa..Mislila sam da mi se napokon osmjehnula sreća, ali ni to nije potrajalo. Nakon 20ak dana ona je dobila posao u Budimpešti, spakirala se i otišla preko noći. Meni nije preostajalo ništa drugo osim potrage za novom sustanarkom. Ako nisam doživjela živčani slom prvih pet puta onda jesam šesti! Nisam mogla vjerovat da mi se sve to opet događa, proklinjala sam sve i svakoga, a najviše sebe. Angažirala sam vojsku ljudi i oblijepili smo cijeli Zagreb oglasima. Mislila sam da se opet nitko neće javiti, barem nitko normalan. Ali, gle čuda! Ljudi navalili ko mutavi! Počelo je s jednom krajnošću (sjetite se one narkomanke), a završilo s drugom. Naime, u uži izbor ušle su sestre koje su živjele kod časnih sestara. Od njih me ipak spasila kolegica politologinja. Svjesna sam rizika ali nisam odoljela da opet ne uzmem cimericu s faxa. Baš me zanima kako će to završiti…’’