jesu li podstanari samo niža vrsta ljudi?

Prevladava mišljenje kako su podstanari neka niža vrsta nekvalitetnih ljudi, upravo pridošlih sa planina gdje se tek probio vod za struju. …
U današnje vrijeme, kad je ponuda premašila potražnju zbog prenapuhanih cijena, a ovrhe se nižu svakodnevno i banke niti ne sanjaju o spuštanju kamata na stambene kredite, stanoprimci (podstanari) vode svoje bitke daleko od očiju javnosti i sudova.

Prevladava mišljenje kako su podstanari neka niža vrsta nekvalitetnih ljudi, upravo pridošlih sa planina gdje se tek probio vod za struju. No u većini slučajeva to uopće nije tako.

U većini slučajeva to su ljudi koji se žele osamostaliti i to tek u kasnim dvadesetima pa čak i tridesetima. Ljudi koji su uglavnom iz urbanih sredina, obrazovani no svakako potplaćeni na svojim radnim mjestima. Ljudi koji nisu u mogućnosti “iskeširati” nekoliko desetaka tisuća eura za nekretninu ili nemaju dovoljno dobar rejting u banci kako bi digli kredit. Ti ljudi najčešće ulažu u stambene štedionice, i nadaju se kako će jednog divnog dana moći skupiti dovoljno za svoja 43 kvadrata stana na gradskoj periferiji.

Stanodavci, s druge strane nemaju nikakvih obaveza – niti prijaviti podstanare, niti održavati nekretninu koju daju u najam pa čak niti ostvariti humani(ji) odnos prema svojim stanoprimcima.

Stanoprimci (podstanari) nemaju apsolutno nikakvu zaštitu, udrugu ili bilo kakvu insituciju koja bi na tržištu regulirala visinu najma ili kvalitetu nekretnine.

Na žalost, recept je još uvijek isti i to zbog velikog nepovjerenja na obje strane: usmena preporuka.