Plaćam stanarinu u svojem stanu

Otac me sa 17 godina odveo u rat. Ušao sam u Škabrnju nakon masakra i vidio pokolj. Bio sam i ranjen. Imam kronični PTSP, a svaka dva tjedna idem psihijatru.

No, najveći mi je problem što u svom stanu plaćam najam, rekao nam je dragovoljac Domovinskog rata Branimir Bojko (36). Kaže da je rođen i cijeli život živi u stanu u prizemlju stare vile u Maštrovićevoj u Zadru. Stan su dobili od građevinskog poduzeća Jadran, u kojem je njegov otac radio 20 godina. Otkup su počeli 1995. godine.
– Javili su da ne živimo unutra i sud nam ga je oduzeo. Otac, brat i ja bili smo po bojištima, ali nikad nismo izbivali šest mjeseci, kako piše u presudi. Zbog sudske presude išli su ih deložirati 2008., ali vidjevši da je riječ o tri branitelja, od čega dva invalida i da mu je majka teško bolesna dopustili su im da ostanu.
– Otac i brat otišli su u Metković, a majka i ja sad smo podstanari u vlastitom stanu – kaže Bojko. U Gradu, koji je vlasnik stana, kažu da je presuda kojom je obitelj Bojko izgubila stan pravomoćna. U njoj piše da tijekom rata nitko u stanu nije živio dulje od šest mjeseci te da obitelj nije u zakonskom roku podnijela zahtjev za otkupom stana. Zadar, kao pravni nasljednik stambenog fonda, dopustio je obitelji da ostane uz bitno nižu stanarinu od tržišne. Bojko želi kroz instituciju besplatne pravne pomoći zatražiti ocjenu zakonitosti pravomoćne sudske presude pred Ustavnim sudom i ponovno steći oduzeto mu pravo.