Podrum straha

Ok pošto ja nisam živio u podstanarstvu ispričat ču vam što se dogodilo mome prijatelju Marku.Marko je tada bio student i trebao je smještaj, pa je kao i svi ostali studenti tada krenuo je tražiti smještaj.

U novinama je našao oglas za mali i jeftin stančić u podrumu neke starije gospođe. Odmah taj dan ga je otišao vidjeti. Kada je došao našao je stanČIĆ od 15 kvadratnih metara.U tih 15 kvadrtnih metara su se nalazile tri sobice. U prvoj je bio WC, umivaonik i mrvičasta tuš kabina, u drugoj sobici je bio krevet i mali ormarčić koji se nije dao otvoriti, a treča i naj veča sobica se sastojala od kuhinje sa dva elementa, stoliča za dvoje ljudi i malog kauča. Kao i svi takvi stančići i ovaj je bio sav plijesniv, pun prašine, paučevine i cjevi koje su virile iz zidova. Ubrzo je shvatio da če to biti teški mijesec dana (mjesec dana jer mu je toliko vremena trebalo dokle ne dobi stan u studendskom domu). Prvih dva dana je sve bilo ok, ali tek trečeg dana su se počele pojavljivat jako čudni zvukovi koji su dopirali iz zidova, ubrzo nakon i iz cijevi. Marko je odmah zvao gazdaricu i ona mu je rekla da je to sve normalno, no on idalje nije mogao spavati pa je ostavljao svijetlo upaljeno (iz straha). Svijetlo je pomagalo nekoliko dana da prespava te noči ali jednog je dana škripanje i cviljenje postalo pre glasno pa je odlučio sam pogledati cijevi. Uzeo je klijuč i odšerafio cijev. I taman kada je otvorijo cijev nestalo je struje, nešto je naglo i glasno zacvililo i iz cijevi je počela teči nekakva tekučina crvene boje, Marko je glavom bez obzira krenuo trčati prema vratima (i naravno prije nego što je izašao par puta se dobro nabio u nešto jer je bio mrkli mrak). I taman kad je otvorio vrata da izađe nešto ga je primilo za majcu, on ju je jedva skinuo i pobjegao. U nutra je ostavio sve što je imo i kad mi je to pričao rekao je da ga je to neki duh primio ali svi koji su ćuli tu priču rekli su da je to bila ona starica. I naravno nikada se nije vratio, pa čak ni po svoje stvari.