Podstanara ima svakakvih. To s telefonom je tipično, no može se izbjeći ne davanjem telefonske linije u najam, i eto manje problema.
A tek kakvi su vlasnici !!! Ako ne spadate u grupaciju \”bahate gospode\”, onda vam iznajmljuju neizolirane vlažne i smrdljive rupetine, koje debelo financijski precjenjuju, i sve to, naravno na crno. Čak ni Ugovor o najmu ne znači da vlasnik plaća poreze na svoje prihode.
Momentalno unajmljujemo kat u privatnoj kući za koju smo saznali da nema ni građevinsku dozvolu (!) a vlasnik je pao u nesvijest kad smo suprug i ja prijavili stanarinu za povrat poreza temeljem ovjerenog ugovora o najmu kojeg smo sklopili s njime. Nakon što mu je pristigla \”čestitka\” od porezne, mjesecima nas je optuživao da smo \”iznevjerili njegovo povjerenje\” i \”cinkali ga poreznoj\” a mi smo ostali s upitnikom iznad glave budući je osobno inzistirao na Ugovoru o najmu i stalno nas uvjeravao da on u svemu poštuje zakon (osim bespravno izgrađene kuće i izbjegavanja plaćanja poreza). Naravno da nam je akonto toga povisio najamninu, tako da njegov porez plaćamo mi, pa nemamo ništa koristi od povrata poreza. Izgledom lijepa kuća u kojoj živimo ustvari je također neizolirana rupetina koja zbog kondenzirane vlage stalno smrdi, pa mjesečno potrošimo 300-tinjak kuna za mirise u prostoru, a da bi po zimi zagrijali oko 30-tak kvadrata koje grijemo (više se ne isplati grijati) nemojte ni pitati koliko novaca odlazi za grijanje – zidovi jednostavno ne drže temperaturu. Najradije bih po cijelom prostoru zakucala stiropor i izbušila ne 130 nego 1300 rupa bahatom i umišljenom vlasniku koji ne želi priznati da mu je kuća vlažna rupa (na podu je na goli neizolirani beton nalijepio 5mm tapisona, zidovi su mu od najjeftinijih betonskih blokova, (doduše lijepo obojani), tako da je kondenzacija vlage neminovna…i po zimi se, uz 24 satno grijanje, jednostavno razbolijevamo: kosti, bubrezi, dišni organi plus što mrzimo sami sebe što nismo na vrijeme \”jamili\” i obogatili se kad su to drugi činili, sad ne bismo imali problema sa podstanarstvom. Naravno da vlasnik, čim malo zahladi, odlazi iz svojih potpuno bespravno sagrađenih dvora u stan s centralnim grijanjem – kad je ovdje probao boraviti nekoliko dana tijekom zime, razbolio se (teška prehlada) i u najkraćem roku nestao u vidu magle da sačuva živu glavu.
Radnja se događa u u Dalmaciji, gdje je veliki problem – grijanje i najam stanova (po ljeti su aktualni turisti, tako da je izbor stanova za dugotrajno unajmljivanje minimalan, a za podstanarske stanove izolacija prostora naravno ne postoji.)
O unajmljivanju stana u metropoli mogla bih napisati knjigu – \”isplati se\” jedino ako ste spremni i sposobni izdvojiti dosta financijskih sredstava, što znači imati odlične prihode. U Zagrebu je problem grijanja većinom riješen, puno stanova ima centralno, tako da vlagu i hladnoću možete izbjeći – plaćanjem poveće sume.
Ukoliko nemate velike prihode, osuđeni ste za lagano umiranje u nekom vlažnom i bijednom stančiću, s namještajem iz 50-tih kojeg također nećete malo platiti a u tom slučaju ni feng shui vam neće pomoći da od te rupe nešto napravite. Bolest zbog loših stambenih uvjeta,Vam je zagarantirana posljedica Vaše nedovoljno dobre financijske situacije.
Ako Vam pak firma propadne, možete kupiti šator i negdje se ulogoriti, za izraubanu socijalu nema drugog izbora.
Ako pak, kao bahati poduzetnik, izgrebete parket dok vučete namještaj koji Vam smeta ali ga vlasnik ne želi maknuti iz stana,pa ga Vi morate odgurati u neki kut stana gdje će Vam najmanje smetati, a sve to dok plaćate mjesečno 3600 kuna za dvosobni stan, nemojte očajavati niti umirati od grižnje savjesti- sjetite se da vlasnik od vas dobiva oko 44.000 kuna godišnje ukoliko ste redovni u plaćanju, a da sanacija izgrebanog parketa košta stotinjak kuna – malo šmirgl papira i laka za parket na mjestima koje ste izgrebali sve to riješi za kratko vrijeme. Čak ni tipli u zidu nisu problem – svih 13o spretne ruke mogu izvaditi i zagletati rupe za nekoliko sati. Trošak- nekoliko kuna za glet masu i šmirgl (brusni) papir.
Mačke obavezno nabavite – jedino vas one mogu smiriti da ne udavite vlasnika kad kuka nad svojom bijedom ili lošim prijašnjim podstanarima, koje je on sam odabrao u svojoj brzopletoj pohlepi – ne zaboravite vlasnikov cilj je da mu neko drugi otplati njegov stambeni kredit, po mogućnosti bez trunke njegovog znoja. Dok on kuka, i vrijeđa Vas, etiketirajući vas kao izraubanu socijalu ili bahatu gospodu, negov kredit plaćate Vi. A ne on. On za plaćanje svog stambenog kredita nije platežno sposoban – trebate mu Vi – inače nikad ne bi došao do nove veće nekretnine, za koju je rata ista kao i za mali stan u kojem Vi živite. Parazitski, zar ne?
Naravno da postoje i normalni vlasnici, koji ne vrijeđaju, ne omalovažavaju, poštuju privatnost svojih podstanara i ne precjenjuju svoju nekretninu. Na žalost, takvih je najmanje. Upoznala sam samo jednog takvog u 20-tak godina podstanarstva i njega niti jedan podstanar nikad nije prevario. Zato što je znao što je fair play.
Ovo je još odlična priča –
Donosi je: pametnakuna.hr