Zagreb. Trešnjevka. Nas dvoje na 50 m2. Dvije sobe super. ALI…Kuća, podrum, vlaga, odvojeni WC, ulaz kroz garažu.Horor film. Žbuka otpada sa zidova, nemožeš spavat a da te vlaga ne ubija.
Odjeća po torbama i podovima navlači vlagu i smrad. Da bi se se čovjek olakšao prvo mora kroz mračnu i tamnu garažu punu VLAGE i HLADNOĆE. Koje veselje tijekom zime. Moraš odjenuti jaknu da bi navratio do toaleta. Koma! Svako malo dolazi glupa gazdarica dolje i ima pitanja tipa: „Jel vam tu lijepo?“ ooooooo da, reko ma da da super, da je bolje nebi valjalo i slične fore samo da je se riješim. Nabija odozgo sa štiklama, tobože kuha nešto, lonci samo udaraju, nemaš mira ni malo. U tom šugavom podrumu čulo se sve: tramvaj s Ozaljske, svaki auto koji otvori i zatvori vrata u krugu 50 metara, cigan koji svako jutro prodaje neko drugo povrće.Ponedjeljkom jagode, utorkom luk, srijedom krumpir, četvrtkom zelje.a petkom je izgleda bio slobodan. Cirkus.Dolazi zima i reko ajde da izguramo pa ćemo na proljeće tražit nešto novo. Vraćamo se s vikenda. Dočeka nas opća hladnoća. Bojler koji pruža toplu vodu i grijanje je rikno skroz. Zima je -10 stupnjeva a mi u vlažnom podrumu nemamo niti tople vode niti grijanja. Reko ajde da zovem majstora pa da vidimo šta je…Dolazi čiča: „reci gazdarici nek pripremi par soma kuna da plati globu jer nikad nije dala čistit dimnjak“. Kaže prvo nek očiste dimnjak pa ćemo popravit bojler. U to stiže crni: „Nemogu očistit dimnjak treba ga potpuno promijenit, puknut nutra cijev i tek onda mogu“. Reko kolko to dugo: „1-2 mjeseca“. Reko gazdarici zajebi, odlazimo mi još ovaj vikend. Pa nemojte tako ovo ono, zakaj nebi ostali, ja vam smanjim stanarinu. Ma reko mrš 3 metra od mene, valja da se razbolim u nekom trulom podrumu…Doviđenjaaaaaaaaa!!!
Donosi Brijač koji se bori sa nama za prava poštenog života podstanara!