Postoji li privatnost podstanara?

Privatnost podstanara i ljudi u podstanarstvu je jedna od važnijih tema kada imate podstanare ili kada ste sami podstanari, kako nadgledati nekretninu u kojoj je podstanar i kao kao podstanar imati svoj vrlo željeni i plaćeni mir je teško odrediti jer svatko od njih povlači balans na svoju stranu!

U podstanare se upuštaju studenti zbog pohađanja fakulteta i zbog nemogućnosti boravka u studenskim domovima i kampusima što je kod nas veoma loše organizirano i velika vaćina studenata je osuđena na privatni smiještaj, sami pokazatelj tog stanja je i studenska subvencija za podstanare koju daje država jer nije u mogućnosti osigurati pristojan smiještaj.

Drugi i možda najčešći primjer podstanar je mladi bračni par koji zbog nemogućnosti kupnje nekretnine je osuđen na podstanarstvo, realno gledajući za kupovinu stana u ovim uvjetima oba roditelja su trebali na prosječnoj plaći štediti 20-tak godina da bi nam osigurali krov nad glavom u nekoj gradskoj sredini. Jedini logičan izbor je podstanarstvo i štednja idućih 20-tak godina da se dokopamo našega krova nad glavom, što je veoma frustrirajuće uz situaciju da se posao teško nalazi i još teže ostavlja koja kuna sa strane u ovom prebrzom načinu života gdje su nam potrebni auti i računala kao obaveza za bilo kakvo radno mijesto i te investicije dolaze na prvo mijesto maloj zajednici od dvoje ljudi.( govorimo o običnim ljudima ne o tatinim sinovima i kćerima poput Petre Sanader ili nekojeg manjeg Todorića)

Sada je sudbina odredila u oba slučaja da živimo u tuđoj kući, šta bi rekli naši stari (a u pravu su) jer u toj tuđoj kući nemate nikakvih prava, nemožete promijeniti prastari krevet nemožete promijeniti hrđavu kupaonicu… primjera kao u priči.

Nego kada se pomirite sa tim što je tu je barem nije hladno i nismo na ulici sa svojih 2000-2500 kn mjesečno kupili ste svoj mir!

A jel zaista tako?

Barba Stjepan ili koji već koji je cijeli život čuvao taj stan jer ga je dobio sa još dva od bivše vlasti( cijeli je inventar je još iz toga doba) jer je bio dobar Jugoslaven,udbaš ili što već, taj stan veoma voli i neželi da ga njegov sin razmetni proda i kupi sebi novoga BMW-a ili Mercedesa. Stan daje u najam da popuni kućni budžet. Našli smo stan u oglasniku i stan je za vidit ok, pa zašto ne velim ja.

I tako mi uselimo kod Stjepana.

Problemi počinju već nakon mj dana, barba Stjepan uredno prvoga dolazi po stanarinu koju smo već unaprijed spremili i izračunati potrošnju vode, teškom mukom dajemo pola svoje zarađene plaće al što je tu je  imamo svoj mir.

U međuvremenu čika Stjepan očitava broilo vode i kaže da je vode potrošeno 150kn a nama nema druge nego platiti, pored najamnine cijena potrošene vode je sitnica. Ali nije nekakva nauka pogledati sat vode i izračunati koliko je potrošeno, nakon osobnog izračuna od 55,50 kn ostajem malo u šoku i pomislih da krivo računam.

Barba Stjepan nakon sat dva, kavice i pola kutije keksa te razgovora o svojem sinu razmetnomu ide ća i kaže da mora nešto doći popraviti za koji dan, a što reći super možda kupi novu napu umijesto ove što ne radi ili možda popravi vodokotlić…

 

 

 

 

 

 

 

Prijatelj radi kao vodoinstalater pa ga nazovem i pitam kako izračunati potošak “kubika” vode i on m i samo potvrdi činjenicu da je barba upravo uzeo 95kn za zrak a ne za vodu!

 

 

 

 

 

Nakon desetak dana poslije posla gledam tv na kauču koji je iz 75 g. al smo kupili lijep prekrivač za njega, zvoni netko na vrata otvorim i vidim barba Stjepan se vratio al bez alata i bez nape za paru nove, pitam ga što treba a on kaže da će popraviti nešto u ostavi, tu ostavu nismo ni pogledali neki zovu špaiza puna kanta i dasaka na dijelu balkona.

Baraba Stjepan zaista ode u špajizu i nešto tamo klapa postavlja još jednu policu i kaže da će donjeti neke stvari iz svojeg stana jer mu smetaju, ništa nisam odgovorio jer je trebao biti negativan odgovor al se Stjepan na to nije obazirao nego sjedne za stol i pita jel imam još one domaće rakijice šta sam ga prošli put ponudio, kažem imam i on natoči jednu.

Nakon par gutljaja krene priča kao je on došao do  ovoga stana i kao je bio najuzorniji radnik u svojoj firmi te ga je firma nagradila sa stanom kojeg je morao poslje otkupiti za neku mižeriju (sitni novac jer je bilo vrijeme inflacije), nakon pola sata priče o stanu prebaci se na familiju njegova kćer pravnica ili što već…..

A ja umoran jednostavno želim malo mira kažem mu da moram ići ća on kaže nema problema doći ću ja za koji dan donijeti stvari u špajizu, što reći negu ok ili uredu al to nema veza se nikakvim najmom nego još mi vrši teror u stanu kojeg plaćam.

Prolazili su mjeseci u podstanarstvu i najmu toga stana barba Stjepan je dolazio sve češće i češće naročito je bilo neugodno kada bi gosti bili u stanu ili kada bi sa nekim sa posla riješavali neki problem, ali Stjepana nije bilo briga.

Na inicijativu bolje polovice (barem ljepše) kažem ja Stjepanu da mi taj stan plaćamo i da nemože tako dolaziti kada želi i još mu spomenem i onih 95 kn svaki mjesec više za vodu, Stjepan ostane zatečen al ubrzo kaže da je to njegov stan i da ima pravo ulazit u njega kada želi, ali mi vam plaćamo 2500 kn svaki mjesec pa možemo imat malo mira, ok kaže i ode ća.

Imam neki ružan osjećaj kažem ljepšoj polovici ovo podstanarstvo je grozno, al prošao mjesec dana od Stjepana ni traga ni glasa, prvoga dolazi barba po najamninu nakon što je uzeo  kaže do kraja mjeseca morate iseliti!

Doći će mi kćer u ovaj stan jer joj je njezin tjesan. A ok što sada uzet odmah oglasnik i u potragu za stanom.

 

 

 

 

 

Pa kada netko kaže da je lako biti podstanar, ovo je samo jedan od osobno proživljenih primjera napastovanja i teroriziranja ljudi u podstanarstvu!