Epodstanar.com Sve informacije za podstanare na jednom mjestu!
Andrija Zebec, 83-godišnji umirovljenik u svom stanu u Prolazu Andrije Kačića Miošića živi 62 godine.
No, sada u starosti, kad su mu bolesti ozbiljno oštetile organizam, strahuje da bi mogao ostati na ulici i postati beskućnikom. Nekada je radio u tadašnjoj Struji, kasnije Elektri, a potom 40 godina u Vatrogasnom savezu. Zaslužio je mirovinu u koju je otišao 1975. godine. Nije tada ni slutio što će ga snaći, a sve je bilo dobro dok mu je bila živa prva supruga. Nakon njezine smrti ponovno se oženio,no kada je i ta supruga umrla, s njezinom je kćeri potpisao nekakav ugovor, za koji sada ne zna reći kakav, ali misli da je o uzdržavanju. Međutim hod po trnju za starca počinje u trenutku kada je preminula i ona. Saznaje da njegov stan više nije njegov i da ga je naslijedio sin dohraniteljice Zlate.Očito je da se ipak radilo o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i da je Zlata na osnovu njega stan odmah prepisala na sebe. Nasljednik, njezin sin, ne želi skrbiti o Andriji, nego mu prijeti i plaši da će ga otpremiti u dom.
Sinovi se naljutili
-Ne znam što da radim, sada sam podstanar u vlastitom domu. Nigdje ne mogu dobiti kopiju ugovora, pa ne mogu reći jesam li uistinu potpisao takav ugovor ili što drugo. Ali mislim da su me prevarili. Pokojna dohraniteljica, moja pastorka Zlata, to vjerojatno nije željela, ali je umrla i stvari su krenule nizbrdo. Njezin sin kaže da nije potpisao nikakav ugovor, pa nema ni obveze prema meni, odnosno ne želi me dohranjivati. Pomogne mi susjed, a neki dan je bila i gospođa iz Centra za socijalnu skrb. Moja mirovina je nedostatna za sve potrebe, jer sam bolestan, bio sam na nekoliko operacija, sada jedva hodam, a kada padnem supruga s kojom sada živim i koja je stara 77 godina ne može mi pomoći. Više si ne mogu ni drva nacijepati, sve moram platiti – kaže ogorčeni Andrija.
Priznaje da ima vlastite sinove, koji su se prilično naljutili, kada su čuli da su drugi došli do očevog stana nakon majčine smrti, pa ni oni nisu raspoloženi pomoći mu.
Strah od dobre ponude
-Sin mi ponekad dođe, ali ima obitelj, brige, troškove, pa razumijem da nema za sve dovoljno i da je kuća za sve nas tijesna. Ali možda bi se našlo i za mene mjesta da nisam ostao bez stana. Već šest godina živim tako, a sin moje pokojne dohraniteljice, koji se dokopao primamljive nekretnine koja graniči s biskupijom, ne želi mi reći ni dobar dan. Ja ću tu ostati do smrti, ali moju će ženu istjerati, ona nema kamo, a jedina je koja se o meni brine osim susjeda Steve – kaže Andrija.Najviše strahuje da biskupija ne da novom vlasniku dobru ponudu, jer je uvjeren da bi ga tada sigurno želio iseliti.
-Ja iz stana ne idem,čvrsto sam odlučio da odavde ne idem dok sam živ – zaključuje stari bolesni Andrija, za kojega susjedi strahuju da bi si mogao i nauditi, ako dođe do prisilne selidbe.
Donosi bjelovarac.hr
